Od svoje ključne intervencije u sirijskom građanskom ratu 2015. godine, Rusija se nastojala pozicionirati kao glavni igrač na Bliskom Istoku, etablirajući se kao rijetki posrednik koji je u dobrim odnosima sa svim zavađenim silama u regiji, piše Foreign Policy.
Sada Moskva ima novu priliku za učvršćivanje te reputacije. Ruski predsjednik Vladimir Putin nastojat će pojačati položaj svoje zemlje na Bliskom istoku nakon odluke Trumpove administracije da likvidiraju iranskog vojnog vođu Kasima Sulejmanija prošlog tjedna te iranskog raketnog napada na američke zračne baze u Iraku u utorak, što je gurnulo Iran i Sjedinjene Države na rub rata. Eskalirajuća situacija znatno povećava rizik za uloge Moskve u regiji, ali također pruža Putinu nove mogućnosti za postizanje dva njegova dugogodišnja cilja: potkopavanje kredibiliteta SAD-a i širenje ruskog traga diljem Bliskog Istoka.
HRVATSKI NOVINAR KOJI JE UPOZNAO UBIJENOG IRANSKOG GENERALA: ‘Za jedne terorist, za druge mučenik, ali jednu stvar o njemu moramo znati…’
Oportuni Putin
"Za Putina je suprotstavljanje američkoj jednostranosti osobna misija i izuzetno je oportun. Stoga će nastojati iskoristiti svaku priliku da iskoristi atentat na Sulejmanija i svaku sljedeću nestabilnost kako bi umanjio ugled Washingtona u regiji", rekla je Andrea Kendall-Taylor sa Centra za novu američku sigurnost. Ubojstvo je izazvalo buru diplomatskih aktivnosti u Moskvi. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov u telefonskim razgovorima sa svojim američkim, iranskim, kineskim i turskim kolegama osudio je ubojstvo i okarakterizirao ga kao grubo kršenje međunarodnog prava. Putin je u utorak bio u Damasku kako bi se sastao sa sirijskim predsjednikom Bašarom al-Asadom i pojačao rusku zaštitu.
"Posljednje što Putin želi je da mora izabrati stranu na Bliskom istoku", rekla je Ana Borševskaja sa Washingtonskog instituta za bliskoistočnu politiku. Tvrdi da je njegova najbolja karta biti posrednik, a sumnja da trenutno čekaju i promatraju što će se događati. "Ako Rusija učini nešto veliko, to će biti diplomatski". Putin je u srijedu otputovao u Istanbul kako bi se sastao s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom kako bi razgovarali o eskaliranju napetosti na Bliskom istoku.
Iako se nisu uvijek slagalali oko budućnost regije, Erdogan i Putin uspjeli su se nagoditi u prošlosti, primjerice kada su se obojica čelnika složila da učinkovito podijele sjeveroistočnu Siriju prošle godine nakon neočekivanog povlačenja Trumpove administracije. Putin će u subotu dočekati njemačku kancelarku Angelu Merkel u Moskvi kako bi razgovarali o krizi. I Rusija i Njemačka su među državama koje su pokušale poduprijeti iranski nuklearni sporazum nakon povlačenja SAD-a iz sporazuma 2018. godine.
Ubojstvo Sulejmanija u američkom napadu dronom na zračnoj luci u Bagdadu, 3. siječnja, vjerojatno će testirati sposobnost Moskve da bude prijatelj svim glavnim igračima u regiji. Rusija i Iran su posljednjih godina razvile duboke veze, radeći zajedno u Siriji na uspostavljanju ravnoteže snaga u korist Assadova režima. Unatoč njihovim zajedničkim interesima, Moskva je istovremeno ostvarila dublje veze s Izraelom i Saudijskom Arabijom, neprijateljima Teherana, kao i s ostalim igračima širom regije. "Moskva pokušava igrati ovu ulogu kao pouzdani i stabilni igrač na Bliskom Istoku i to sigurno pomaže u tome", rekla je Julia Svesnikova, stručnjakinja i savjetnica za Bliski Istok u moskovskom istraživačkom centru PIR. "Ali i Moskva je također vrlo zabrinuta zbog ove situacije i nastojat će ostati što podalje od sukoba."
Putin i Erdogan mnogo su puta dosad pronašli zajednički jezik. Hoće li tako biti i oko najnovije krize na Bliskom istoku?
SULEJMANI BI NAKON SMRTI MOGAO OSTVARITI SVOJ ŽIVOTNI SAN: Moćni iranski general je likvidiran, slijedi li Iraku scenarij iz pakla?
'Američko licemjerje'
Odluku Trumpove da izvrše atentat na jednog visokog dužnosnika mnoge zemlje širom svijeta dočekale su nespremne te je potkopala kredibilitet SAD-a na Bliskom istoku, što je prilika koju će Moskva nastojati iskoristiti. Kremlj se već dugo pokazao vješt u iskorištavanju kriza širom svijeta za postizanje svojih strateških ciljeva, od Ukrajine, sjeverne Afrike do Sirije. Washington je nametnuo Rusiji sankcije zbog intervencije u istočnoj Ukrajini i aneksije Krima, ali Kremlj je dugo ukazivao na ratove u Iraku i Afganistanu kao dokaz američkog licemjerja i vjerojatno će koristiti Sulejmanijevo ubojstvo i Trumpov poziv na ciljanje iranskih kulturna nalazišta kao dodatni dokaz američkog pretjerivanja uz istodobno jačanje vlastitog položaja regionalnog moćnika.
Iako mnogi od regionalnih saveznika Sjedinjenih Država privatno možda pozdravljaju Sulejmanijevu smrt, mnogi se također plaše da bi mogli snositi teret iranske odmazde. Ti su se strahovi možda malo smanjili nakon što je Iran odgovorio na ubojstvo svoga generala ispaljivanjem desetaka raketa na američke vojne i koalicijske snage u Iraku. Rana izvješća ukazuju na to da nije bilo američkih žrtava, a obje strane pokazale su znakove da žele "deeskalirati" situaciju. Američki saveznici u regiji možda mogu disati s olakšanjem, ali ako zaključe da ih je Washington ostavio izložene iranskoj odmazdi, to bi ih moglo potaknuti na zaokret prema Moskvi.
„Koliko god je Putin želio da dođe do porasta antiameričkih osjećaja, Rusija to nije mogla sama postići“, kaže Mark Katz, profesor politike i upravljanja na Sveučilištu George Mason. "Ali Trump je to učinio umjesto njega." Iako je konvencionalna ruska vojna prisutnost u Iraku malo vjerojatna, neki ruski analitičari s kojima je razgovarao Foreign Policy nagađaju da bi se plaćenici iz ruske Wagner grupe, sjenoviti privatni vojnici koji su ratovali u ime Kremlja i radili za profit u Siriji, Ukrajini i u dijelovima Afrike, mogli pojaviti u Iraku nakon povlačenja SAD-a. Buduća uloga američkih trupa u Iraku i dalje ostaje nepoznata.
Ruski predsjednik požurio je u Damask poručiti Asadu kako ima rusku podršku
Ipak, ruski analitičari primjećuju da Moskva oprezno korača nakon ubojstva Sulejmanija te uslijed američkih i iranskih odgovora. Unatoč ruskoj osudi ubojstva Sulejmana, Moskva nije obećala bilo kakve konkretne akcije potpore Teheranu, a analitičari kažu da Putin vjerojatno neće podržati bilo kakve iranske pokušaje odmazde te da bi mogao biti ograničen u načinima podrške Teheranu.
Prema Adlanu Margoevu, analitičaru rusko-iranskih odnosa na Moskovskom državnom institutu za međunarodne odnose, sveučilištu koje vodi rusko ministarstvo vanjskih poslova, glavne brige Kremlja su sprječavanje eskalacije u regiji koja bi mogla poništiti geopolitički "status quo" na Bliskom istoku, koji je njegova sirijska intervencija pomogla učvrstiti, te zadržavanje puta koji je Putin otvorio ruskim interesim širom regije. "Strateški se još nije ništa drastično promijenilo za Moskvu", rekao je. "To je teška situacija za Moskvu za navigaciju, ali to je na neki način normalno. Sve što Rusija radi je da se bavi teškim situacijama na Bliskom Istoku."
