Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan bio je nekoć proglašen "Europljaninom godine", no to bi se danas teško moglo dogoditi. Nedvojbeno je favorit na nedjeljnim izborima u Turskoj, ali njegova blistava karijera još može biti okaljana.
Gotovo 16 godina Erdogan kroji sudbinu Turske, pobjeđujući na svim izborima na kojima je sudjelovao. Kada je njegova konzervativna islamska Stranka pravde i razvoja (AKP) izgubila apsolutnu većinu u parlamentu na izborima u lipnju 2015., sazvao je nove izbore nekoliko mjeseci poslije i stare strukture vlasti ubrzo su se vratile na većinu koju su htjele.
Erdogan na nedjeljne predsjedničke izbore izlazi kao nedvojbeni favorit. No pitanje je može li dobiti više od 50 posto glasova u prvom krugu. U slučaju da bude prisiljen na drugi krug, to će biti mrlja na njegovoj uspješnoj karijeri.
"Europljanin godine"
Iz perspektive Zapada, Erdogan se dramatično promijenio. Godine 2004. belgijski tjednik European Voice proglasio ga je "Europljaninom godine".
Tadašnji njemački kancelar Gerhard Schroeder hvalio je njegovo "zagovaranje većih sloboda, bolje zaštite ljudskih prava i manje uloge države".
Danas to izgleda kao davna prošlost i njegovi kritičari ističu da je on sada čista suprotnost tome. Oporba upozorava na njegovu autoritarnost, a Erdoganov moto je postao "Velika Turska treba snažnog vođu".
Erdogan je ostavio svoj pečat na Turskoj kao nijedan političar od njezina utemeljitelja, Mustafe Kemala Ataturka. Rođen 1954. u obitelji s crnomorske obale, Erdogan je odrastao u skromnim uvjetima u Kasimpasi, radničkom dijelu Istanbula. Kao dječak prodavao je na ulici vodu i perece sa sezamom kako bi pomogao obitelji.
O njegovom ranom životu snimljen je film „Reis” (Vođa). Njegov ured tvrdi da na film nije imao utjecaja, no prilično sentimentalna slika koju film o njemu prenosi slična je onom kako ga vide njegovi sljedbenici.
Erdogana se prikazuje kao pravednog i religioznog čovjeka koji se žrtvuje kako bi pomogao siromašnima, prvo u Kasimpasi, a poslije širom Istanbula nakon što je 1994. postao njegovim gradonačelnikom.
Film završava 1999. njegovim uhićenjem nakon strastvenog govora u kojem je citirao kontroverznu pjesmu sa stihom "Minareti su naši bajuneti". Svaki Turčin zna kako mu je politička karijera nakon toga doživjela uzlet.
Uspješan premijer
Godine 2002. Erdogan je doveo AKP, čiji je bio jedan od osnivača, na vlast. Iduće godine postao je premijerom, ostavši na toj dužnosti do 2014. Erdogan se zasigurno može hvaliti uspjesima koje je ostvario na čelu turske vlade. Turska je doživjela brz gospodarski rast. I on ju je vodio prema Europi.
Smrtna kazna je ukinuta 2004., nedugo nakon što je preuzeo dužnost, a 2005. otvoreni su pregovori o pristupanju EU-u. Dok je velik dio Bliskog istoka tonuo u kaos, njegova vladavina dokazala je da islam i demokracija ne moraju biti u proturječju.
Erdogan je započeo mirovni proces sa zabranjenom Kurdistanskom radničkom strankom (PKK). No proces je u međuvremenu propao, a nasilje eskalira od sredine 2015.
Obećava "novu Tursku"
Budući da u statutu AKP-a piše da se dužnost premijera ne može obnašati četiri puta zaredom, kandidirao za predsjednika države 2014. i pobijedio na prvim izravnim izborima za tu dužnost. Ali je njegov krajnji cilj bio je preobražaj Turske iz parlamentarne u predsjedničku republiku.
Do sada ga ništa u tome nije moglo zaustaviti, čak ni pokušaj državnog udara u srpnju 2016. Tada je uveo izvanredno stanje i dao uhititi desetke tisuća ljudi, uključujući novinare koji su kritizirali vlast. Stotine tisuća javnih djelatnika ostale su bez posla.
Od tada, kako je sve više europskih čelnika počelo kritizirati njegovu autoritarnost, okrenuo se od Europske unije, optužujući je da namjerno koči pristupne pregovore. Spominje čak i mogućnost ponovnog uvođenja smrtne kazne, što je očito odbacivanje europskih vrijednosti i trenutačno bi označilo kraj bilo kakvim izgledima za članstvo u EU-u.
Sugerirao je također da bi mogao održati novi referendum o prekidu pristupnih pregovora. Preuzimajući dužnost predsjednika 2014., Erdogan je obećao "novu Tursku" i slao pomirljive signale svojim protivnicima.
"Ostavimo stare sukobe iza sebe u staroj Turskoj”, govorio je. Ali politički jaz u zemlji danas se čini većim nego ikad prije, a jednako vrijedi i za odnose s EU-om. Pobijedi li Erdogan na predsjedničkim izborima, to bi bio vrhunac njegove karijere. Nakon izbora će, naime, biti uveden novi predsjednički sustav. Erdogan je oženjen Eminom i imaju dvojicu sinova i dvije kćeri.
Dok Erdogan želi svu vlast, ujedinjena turska oporba nada se promjeni
Recep Tayyip Erdogan dominira turskom politikom već 16 godina i postao je još jači nakon neuspjelog pokušaja državnog udara, no je li sazvavši prijevremene izbore za ovu nedjelju povukao loš potez?
Poznata osmanska pljuska munjevito je brz i jak udarac otvorenim dlanom koji su vojnici Osmanskog Carstva koristili protiv protivnika, pa čak i konja. Erdogan je obećao da će primijeniti istu tu taktiku protiv svojih protivnika na nedjeljnim predsjedničkim i parlamentarnim izborima.
"Jesmo li spremni dati im takvu osmansku pljusku 24. lipnja?”, upitao je mnoštvo Erdogan na predizbornom skupu. "Naporno ćemo raditi za to. Nema sjedenja i čekanja, nema odustajanja".
Njegovi protukandidati isto tako ne gube vrijeme sjedeći i čekajući i žestoko se bore za glasove birača širom zemlje koja je godinama rezignirano gledala slabu i podijeljenu oporbu.
Izbori povijesna prekretnica
Turci će prvi put istodobno glasati i za predsjednika i za novi saziv parlamenta i izbori bi mogli biti najveća prekretnica u suvremenoj povijesti zemlje. Održavaju se pod izvanrednim stanjem, proglašenim nakon neuspješnog pokušaja državnog udara u srpnju 2016.
Jedan predsjednički kandidat, Selahattin Demirtas, bivši supredsjednik prokurdske Narodne demokratske stranke (HDP), nalazi se iza rešetaka. A oporba je ojačala kao nikad prije predstavljajući realnu prijetnju Erdoganovoj sveprisutnosti.
Izbori će također potvrditi tursku tranziciju iz parlamentarnog sustava u predsjednički, u kojem šef države postaje svemoćan. Tome je prethodio ustavni referendum u travnju 2017. na kojem je Erdogan tijesnom većinom progurao takvu ideju.
Uvođenje takvog sustava njegova je dugogodišnja ambicija i sada je zbog nje stavio karijeru na kocku.
"Moj cilj je zaštita demokracije od vladavine jednog čovjeka", rekao je Demirtas u nedavnom pisanom intervjuu za dpa. "Utrt ću put povratku na parlamentarni sustav". Izbori su se trebali održati u studenome 2019. Zabrinut da bi tursko gospodarstvo moglo nastaviti nazadovati, Erdogan je riskirao i pomaknuo ih unaprijed.
Vrijednost turske lire ove je godine jako pala, a inflacija je dosegla šestomjesečni rekord od 12,5 posto.
Pogrešna procjena?
"Sazvao je prijevremene izbore jer nije želio dati oporbi platformu da širi svoju poruku", smatra Elmira Bayrasli, suosnivačica organizacije Foreing Policy Interrupted, koja se zauzima za jačanje pozicije žena u vanjskoj politici. To je bila pogrešna procjena, smatra ona. "Oporba se sada udružila i zajedno se suprotstavlja AKP-u", kazala je.
Erdogan je poznat po svojem govorničkom umijeću i sposobnosti da privuče mnoštvo vatrenim govorima. Ponekad ih drži četiri puta na dan, na vrućini, tijekom ramazana, i čini se neumornim. Poput dobroćudnog starješine pozdravlja tisuće žena, muškaraca i djece na svojim skupovima, kao da poziva goste u svoj dom. Oduševljenim ljudima govori koliko su lijepi, koliko ih voli i pokazuje im video snimke svojih suparnika ismijavajući ih.
No u odnosu na ranije izbore, njegova kampanja izgleda nemaštovita i predvidljiva. Ponavlja iste fraze i veliča postignuća svoje vlade. Njegovi suparnici, od kojih je najveća prijetnja Muharrem Ince iz sekularne Republikanske narodne stranke (CHP), drsko su iskočili na scenu ne bi li srušili vođu za kojeg se nekoć mislilo da je nedodirljiv.
"Ince je jako karizmatičan. Obraća se ljudima na isti način na koji je to običavao činiti Erdogan", kazala je Bayrasli.
"A prije samo nekoliko tjedana oporba je izgledala anemično, bez energije”, rekao je Gareth Jenkins, znanstvenik Centra za Tursku pri Institutu za sigurnosnu i razvojnu politiku iz Stockholma.
Borbena oporba prikazuje Erdogana kao potrošenu političku snagu.
"Taj umorni čovjek ne može riješiti velike probleme Turske", rekao je nedavno Ince. "Potrebna je svježa krv, svježa krv!"
Šestero kandidata
Nedavne ankete ne ostavljaju, međutim, nimalo sumnje da će Erdogan dobiti najviše glasova od šestero kandidata za šefa države. Među kandidatima je i jedna žena - Meral Aksene, bivša ministrica unutarnjih poslova i potpredsjednica parlamenta, predsjednica sekularne stranke Iyi (Dobro) i kandidatkinja oporbenog Nacionalnog saveza. Nepoznanica je hoće li Erdogan pobijediti u prvom krugu ili će se ići u drugi 8. srpnja te što će se dogoditi s AKP-om na parlamentarnim izborima.
Zaključci ispitivanja mogu, doduše, biti notorno netočni.
Jenkins kaže da su agencije za ispitivanja javnog mnijenja "suočene s brojnim teškoćama jer im ljudi ne žele odgovarati", što znači i da bi mogli podržavati oporbu.
Strah od apsolutne vladavine
Erdoganovi suparnici smatraju izbore posljednjom prilikom da spriječe njegovu apsolutnu vladavinu koje se boje. Nakon neuspjelog pokušaja državnog udara, deseci tisuća ljudi završili su u zatvoru ili su smijenjeni s javnih funkcija. Većina medija pod izravnom je ili neizravnom kontrolom vlade.
Čak i da se dogodi drugi krug i da Erdogan na kraju pobijedi, to će razbiti auru njegove nepobjedivosti na izborima.
Zadnjih godina osjeća se očaj "da ništa što činimo ne uspijeva ništa promijeniti", rekao je Jenkins, dodajući da kandidati kao što je Ince daju ljudima nadu.
"Ali nada može biti jako opasna stvar – ako ljudi ne dobiju ono što žele", rekao je. "Tada, čak i da AKP pobijedi jasnom većinom, ljudi će smatrati da je bilo neke izborne prijevare.”
