Posljednjih desetljeća motor svjetskog gospodarstva bio je spektakularan rast Kine. Od 1980. do 2020., čak četvrtina povećanja globalnog BDP-a bila je posljedica rasta Kine, nadmašujući doprinose Sjedinjenih Država (22 posto), Europske unije (12 posto) i Japana (4 posto). Od 2010. do 2020., kada su se Sjedinjene Države i Europa još uvijek oporavljale od recesije, svijet je još više ovisio o Kini; u tom je desetljeću kineski rast činio preko 40 posto porasta globalnog BDP-a.
Priča o uspjehu Kine imala je mnogo veze s demografskim profilom njezine ogromne populacije. Mnoštvo mladih radnika u zemlji, željnih istraživanja novih mogućnosti u gradovima i posebnim gospodarskim zonama, pokretalo je globalno gospodarstvo. Ali ta demografska prednost sada je gotovo nestala. Kinesko stanovništvo stari i uskoro će zemlja osjetiti manjak radnika kojih je nekada imala u izobilju. Dok se Kina bori s ovim izazovom u nadolazećim godinama, očekuje se usporavanje njenog gospodarstva. Svijet se više neće moći oslanjati na Kinu.
Indija ne može preuzeti ulogu Kine
Koji će novi motor rasta ispuniti ulogu koju je Kina igrala u posljednjih 40 godina? Indija se često hvali kao "sljedeća Kina", ali to je i dalje malo vjerojatna perspektiva jer će se Indija uskoro suočiti s mnogim istim demografskim ograničenjima koja sada koče azijskog diva. Umjesto toga, svijet će se morati okrenuti afričkom kontinentu.
Najnovija procjena UN-a predviđa da će afričko stanovništvo, potaknuto i padom smrtnosti i visokom plodnošću, narasti s današnjih 1,4 milijarde na 2,5 milijardi do 2050. Uz Kinu, Japan, Koreju i europske zemlje koje će vjerojatno doživjeti nagli pad broja mladih radnika, svjetsko gospodarstvo će se naglo usporiti ako ne dobije poticaj produktivnosti od milijardu mladih ljudi koji će biti dodani afričkoj populaciji u sljedećih četvrt stoljeća. Dinamičnost afričke mladosti ključna je za budućnost globalnog gospodarstva.
U sljedećih 30 godina Kina će se morati nositi s oštrim demografskim trendovima. Zahvaljujući politici jednog djeteta, koja je smanjila broj rođenih od 1980., kineska radna snaga u najboljoj dobi smanjit će se za 40 posto u odnosu na svoj vrhunac iz 2010. do 2050., smanjivši se za 300 milijuna radnika. Postojeća radna snaga će rasti, a populacija starijih od 65 godina i više će se udvostručiti. Ne postoji praktički ništa što Kina može učiniti u vezi s tim: čak i nagli porast rađanja sljedeće godine malo bi doprinio preoblikovanju radne snage još najmanje 15 do 20 godina.
Manjak radnika koji trebaju uzdržavati se veću stariju populaciju
Sve su oči stoga uprte u Indiju, čija je populacija upravo prestigla Kinu. Ipak, ovaj optimizam nema temelja jer previđa razloge kontinuiranog rasta stanovništva Indije: ne visoku plodnost, već dulji životni vijek. Indija ima izniman broj mladih radnika, ali njezino stanovništvo, kao i ono u Kini, sve je starije. Baš kao iu Kini, u Indiji je natalitet pao, a plodnost je pala s četvero djece po ženi 1990. na samo dvoje danas. Zapravo, indijska populacija od 15 do 24 godine – obrazovanija skupina mladih koja će potaknuti brzi rast produktivnosti – već je dosegla vrhunac 2021. s 255 milijuna, a predviđa se pad za 15 posto, ili 40 milijuna, do 2050. .
Ujedinjeni narodi procjenjuju da će indijska populacija od 1,43 milijarde porasti na 1,61 milijardu do 2040. godine, što je povećanje od 180 milijuna ljudi. No, radnici u najboljoj dobi između 15 i 49 godina činit će manje od jedne četvrtine tog porasta, što će činiti samo 43 milijuna ljudi. U međuvremenu, broj Indijaca koji imaju 60 ili više godina povećat će se za više od 100 milijuna između danas i 2040. godine, što je više od dvostruko veće radne snage u najboljoj dobi. Ne baš recept za brzi gospodarski rast. Nakon 2040., indijska radna snaga u najboljoj dobi počet će opadati, pridruživši se Kini u ovom silaznom trendu.
Vitalna Afrika
Mnoge druge zemlje se bore s ovim problemom. Tijekom sljedećih 20 godina, većina svijeta će se suočiti sa sve manjim brojem mladih i smanjenom radnom snagom, dok će se morati brinuti o eksplozivnom broju starijih osoba. S ukupnim stopama plodnosti u rasponu od 0,8 do 1,3 u istočnoj Aziji, od 1,5 do 1,7 u Europi i Sjedinjenim Državama, u prosjeku 1,9 u Latinskoj Americi, a sada pada na 2,0 u Indiji, praktički ne postoji regija u svijetu u kojoj bi se brzo starenje stanovništva i sve manji broj mladih ljudi neće biti dominantna obilježja sljedećih nekoliko desetljeća. Osim Afrike.
Plodnost u Africi, s 4,3 djece po ženi, otprilike je dvostruko veća nego u ostatku svijeta. Ta visoka stopa plodnosti odražava, barem djelomično, nedostatak pristupa obrazovanju. Mnogi demografi očekuju da bi plodnost dramatično opala kada bi kvalitetno srednjoškolsko obrazovanje postalo univerzalno za afričke žene. Ali trenutno afričke zemlje imaju neke od najnižih brojki upisa u srednje škole u svijetu, posebno za žene. Prema podacima Svjetske banke, samo četiri od deset žena srednjoškolske dobi u sub- Saharske Afrike upisuju se u srednje obrazovanje. U polovici od 54 afričke zemlje, uključujući velike države poput Angole, Etiopije i Ugande, manje od jedne od pet žena ima završenu srednju školu; u 11 država, uključujući Ganu, Mozambik i Niger, manje od 10 posto.
Svako treće dijete rođeno u Africi
Ali te visoke stope plodnosti pretvaraju afričke zemlje u posljednju svjetsku veliku luku mladih ljudi. Ove godine jedno od troje djece rođene u cijelom svijetu bit će rođeno u Africi. Kao rezultat toga, 2040. godine svaki treći čovjek u svijetu u dobi od 15 do 24 godine bit će Afrikanac. Do 2050. radno stanovništvo u najboljoj dobi u Africi bit će pet puta veće od stanovništva Europe i veće od stanovništva Indije i Kine zajedno. Drugi način gledanja na nadolazeća desetljeća jest primijetiti da će se cjelokupna svjetska radna populacija u najboljoj dobi povećati za 428 milijuna između 2020. i 2040. Od tog povećanja, 420 milijuna bit će u Africi; 8 milijuna bit će neto povećanje te dobne skupine u cijelom ostatku svijeta. U nadolazećoj će eri afrička omladina činiti 98 posto ukupnog neto rasta radne snage u svijetu.
Na Zapadu se ti podaci i projekcije često koriste kako bi se pobudio strah od nekontroliranog useljavanja i od toga da će Europa biti preplavljena ili transformirana od strane ne-Europljana. To je prilično nesretan način gledanja na kontinent. Mladi u Africi nisu prijetnja, već izvanredna prilika o kojoj ovisi prosperitet cijelog svijeta.
Danas moćna, Kina 1980. bila je očajno siromašna
Važno je podsjetiti da je 1980. godine Kina bila očajno siromašna i još manje razvijena nego što je Afrika danas. Kineski BDP 1980. od 423 milijarde dolara bio je jedva veći od BDP-a Nizozemske, a njen BDP po glavi stanovnika iznosio je 431 dolar godišnje, samo polovica današnjeg Etiopije. Tijekom sljedećih 40 godina, Kina je povećala svoju sposobnu radnu populaciju za više od 200 milijuna ljudi, opremila ih alatima za veću produktivnost, privukla globalna ulaganja i proširila svoje gospodarstvo 30 puta. U sljedećih 20 godina afričke će zemlje povećati radno stanovništvo u najboljoj dobi za 400 milijuna radnika. Ako tijekom sljedećih 40 godina čak polovica njih postigne isti porast produktivnosti kao Kina (ili svi postignu u prosjeku polovicu povećanja produktivnosti Kine), Afrika bi povećala svoj BDP 15 puta, dobitak od 52 trilijuna dolara, što bi proizvelo povećanje od 60 posto u odnosu na ukupni svjetski BDP u 2021.
Naravno, može se činiti malo vjerojatnim da bi 54 različite zemlje na kontinentu mogle zajedno proizvesti čudo produktivnosti poput onoga u Kini. Ali 1980. ideja da će komunistička Kina uskoro imati gospodarstvo koje će se mjeriti s gospodarstvom cijele Europe ili Sjedinjenih Država činila bi se smiješnom. U isto vrijeme, Bangladeš je odbačen kao beznadno prenapučen i osiromašen slučaj; ipak, Bangladeš je, unatoč nedostatku prirodnih i energetskih resursa kojih Afrika ima u izobilju, upeterostručio svoj BDP u posljednjih 30 godina; njen BDP po glavi stanovnika sada je veći od indijskog. Ako Afrika može postići čak i rast na razini Bangladeša u sljedećih 30 godina, to bi globalnom gospodarstvu dodalo 15 trilijuna dolara — otprilike isti doprinos koji je Kina dala od 1980. do 2020. godine.
Takve stope rasta nisu bajne. Od 1980. do 2020. podsaharska Afrika utrostručila je svoj BDP sa 600 milijardi dolara na 1,9 bilijuna dolara. Od 2000. do 2020. Nigerija je gotovo utrostručila svoj BDP; Etiopija se u tom razdoblju upeterostručila. Ako te zemlje mogu izgraditi ovaj rast i povući druga afrička gospodarstva sa sobom kroz veću regionalnu integraciju, generacija mladih Afrikanaca može stvoriti globalni procvat. Nijedna druga regija na svijetu ne može proizvesti ništa poput potencijalnog rasta Afrike.
Lekcije za čisti rast
Svjetsko gospodarstvo treba afrički gospodarski rast; ali također treba da Afrika krene drugačijim putem nego što je to učinila Kina. Azijski div slijedio je zapadni obrazac rane industrijalizacije: rasti brzo i ne brinuti o posljedicama. Godinama pokretan ugljenom, gospodarski uspjeh Kine također je bio ekološka katastrofa. Od 2005. Kina je najveći svjetski emiter stakleničkih plinova. Iako su emisije ugljika u Africi danas malene, njezin razvoj mogao bi brzo povećati opasne razine stakleničkih plinova u atmosferi, poništavajući prednosti koje dolaze sa smanjenjem u drugim zemljama.
Rast u Africi mora biti čist, kako u smislu proizvodnje energije tako i u smislu ne uništavanja krajolika i prirodnih resursa kontinenta. Srećom po Afriku, kontinent ne samo da ima obilne izvore hidro, solarne, vjetroelektrane, plimne i geotermalne energije, već također može iskoristiti prednosti tehnološkog napretka koji je snizio cijenu čiste energije za red veličine od samo desetljeća prije. Doista, na većini mjesta obnovljiva energija sada je jeftinija od izgaranja ugljena. Nove metode skladištenja energije velikih razmjera, od pohranjene hidroenergije i plina pod tlakom do poboljšanih baterija i kondenzatora, uskoro će omogućiti prevladavanje problema koje muče solarnu energiju i energiju vjetra.
Afrički čelnici već prepoznaju potrebu za čistim razvojem. Priopćenje iz Kigalija, „Osiguravanje pravedne i ravnopravne energetske tranzicije u Africi,” koje je deset afričkih zemalja potpisalo u svibnju 2022., i Zajedničko stajalište Afrike o pristupu energiji i pravednoj tranziciji, koje vodi Komisija Afričke unije, predstavljaju viziju Afrike energetska budućnost razvoja i stvaranja radnih mjesta temeljena na čistoj energiji, pokretanoj održivom proizvodnjom električne energije. Uz dovoljnu potporu iz multilateralnih i vanjskih izvora, uključujući privatna ulaganja, afrički čelnici moći će i htjeti slijediti ovu viziju.
Ciljana, a ne izdašna ulaganja
Autsajderi koji danas gledaju Afriku moraju promatrati (ali ne i previdjeti) prepreke rastu. Istina je da je velik dio razvojne pomoći Africi u velikoj mjeri potrošen, ali to je zato što je pomoć tako često bila usmjerena na projekte osmišljene za promicanje interesa vođa, umjesto na tržišna ulaganja odozdo prema gore koja zadovoljavaju lokalne zahtjeve. Iskustvo Kine pokazalo je da određene mjere djeluju: stvaranje posebnih gospodarskih zona; fokusiranje na obrazovanje, infrastrukturu i međunarodnu konkurentnost; i izgradnja vlade koja lokalne dužnosnike smatra odgovornima za neuspjeh, ali ih također nagrađuje za upravljanje gospodarskim rastom. Afričke zemlje trebaju surađivati jedna s drugom kako bi stvorile integriraniju institucionalnu klimu koja privlači privatna ulaganja iz inozemstva. Dobrotvorne zaklade, kao što je Zaklada Bill & Melinda Gates, pokazale su, na primjer, da relativno male količine novca, pažljivo potrošene, mogu dati velike rezultate u poboljšanju javnog zdravlja. Sredstva za potporu srednjoškolskom obrazovanju i poboljšanje njegove kvalitete—bilo iz dobrotvornih zaklada ili vlada—mogu isplatiti slične dividende. Ali ulaganja koja stvaraju radna mjesta u turizmu, uslugama, lakoj proizvodnji, teškoj industriji, dizajnu, zabavi, maloprodaji, otpremi, izdavaštvu, komunikacijama i financijama morat će doći iz globalnog privatnog sektora.
Kontinent podijeljen ratovima
Naravno, najveća prepreka rastu Afrike bili su unutarnji sukobi, od građanskih i regionalnih ratova do genocida. Nedavni rat u Etiopiji u Tigrayu možda je ubio tri četvrtine milijuna ljudi, daleko više nego što ih je umrlo u ratu u Ukrajini. Potrebna je snažnija diplomacija kako bi se spriječili ili brže okončali sukobi koji usporavaju rast. Čelnici afričkih zemalja također se moraju odreći osobnog novčanog interesa radi općeg dobra. Japan, Južna Koreja i Tajvan nisu uspjeli ekonomski bez prethodnog prevladavanja korupcije i diktature; ali u svim tim zemljama, čelnici su uvidjeli da postoji veća korist od davanja prioriteta rastu zemlje kao cjeline umjesto jednostavnog prisvajanja dijela postojećeg gospodarstva za njihovu obitelj, klan ili regiju. Nacionalno jedinstvo i kompromis među vođama ključni su za rast; lideri koji to prepoznaju vidjet će kako se njihova gospodarstva povlače od susjeda i privlače talente s cijelog kontinenta—i kapital iz cijelog svijeta.
Predugo se Afrika promatrala kroz leću svoje nedavne prošlosti, a ne kroz objektiv svoje potencijalne budućnosti. Demografski trendovi sada stavljaju Afriku u prvi plan kao jedinu regiju koja može održati globalni rast. Afrika zahtijeva svačiju pažnju, ne samo da bi joj se pružila podrška, već zato što je vitalna za svijet
