Zloglasna ruska paravojna tvrtka Wagner možda ide prema porazu u Ukrajini. Skupina je pretrpjela goleme gubitke u posljednjih pet mjeseci, a njezin vođa, Jevgenij Prigožin, upleten je u prilično riskantan sukob s vrhom ruske vojske koji ga je optužio da neizravno pomaže Ukrajini "sijanjem razdora" među ruskim snagama. Potkraj prošlog tjedna Prigožin je javno kritizirao rusko više vojno vodstvo jer nije opskrbilo Wagner s dovoljno municije i zaprijetio povlačenjem njegovih snaga iz grada Bahmuta. Prema britanskom ministarstvu obrane, Kremlj možda želi zamijeniti Wagnerov kontingent u Ukrajini snagama iz druge privatne vojne tvrtke — one koju može čvršće kontrolirati.
Ali čak i ako ga se u Ukrajini ostavi po strani, Wagner vjerojatno neće nestati u zaborav. Grupa je pokazala globalne ambicije - i mnogo bliže američkim obalama nego što mnogi misle. Razmišljala je o radu na Haitiju i nastojala kupiti oružje od Turske, NATO saveznice. Ali regija u koju je Wagner napravio najdublji prodor – i gdje će vjerojatno preusmjeriti svoje napore u slučaju neuspjeha u Ukrajini – je Afrika, ističe u analizi Foreign Affairs.
Iza kulisa u Sudanu, Libiji, Mozambiku...
Skupina vjerojatno već igra ulogu iza kulisa u krizi u Sudanu, gdje je uspostavila veze s vođom paravojnih postrojbi Mohamedom Hamdanom Dagalom (također poznatim kao Hemedti) i njegovim Snagama za brzu potporu, jednom od dvije glavne frakcije u građanskom ratu. Wagner se također učvrstio u Srednjoafričkoj Republici i Maliju, dvjema bivšim francuskim kolonijama gdje je uvelike popunio prazninu koju su ostavile francuske i međunarodne snage u odlasku. Poslala je borce u Libiju i Mozambik, među ostalim krhkim državama u kojima vlade i infrastruktura trebaju zaštitu.
Sve veća prisutnost Wagnera u Africi predstavlja težak izazov za Sjedinjene Države. Ne samo da grupa podupire autokratske snage, potiče nestabilnost i općenito zanemaruje ljudska prava, također djeluje kao agent Kremlja i pomaže osnažiti njegov narativ. Djelomično zahvaljujući agresivnoj kampanji dezinformiranja koju podržava Kremlj, Rusija i njezini plaćenički posrednici i dalje su popularni u Africi (i na većem dijelu globalnog Juga) iako se većina zapadnog stanovništva okrenula protiv Moskve.
Mjesnim vođama djeluju prilično primamljivo
Izazovi za Sjedinjene Države i njihove saveznike uključuju suprotstavljanje Wagneru u zemljama u kojima djeluje, uskraćivanje Rusiji pristupa novim klijentima u obliku vojnih hunti i probijanje narativa autoritarne stabilnosti koji je podigao položaj Rusije u Africi. Washington se dugo borio s učinkovitim odgovorom na rusku propagandu, ali strategija Bidenove administracije da "unaprijed ukloni" laži Kremlja deklasificiranjem obavještajnih podataka bila je rijedak uspjeh u toj borbi. Sjedinjene Države trebale bi nastaviti tražiti nove i inovativne načine za proaktivno suprotstavljanje ruskim dezinformacijama, uskraćujući Moskvi priliku da osvoji srca i umove svojom propagandom.
Wagner je uživao znatan uspjeh u Africi otkako su njegovi plaćenici prvi put raspoređeni u Libiju i Sudan negdje između 2015. i 2017. (Stručnjaci se ne slažu oko točnog vremena i mjesta prve afričke misije skupine, dijelom zato što se u početku držala potajno.) Od tada, Wagner je otvorio podružnice u više od desetak afričkih zemalja, destabilizirajući usput francuske i američke interese. Ako se Prigožin suoči s dodatnim neuspjesima u Ukrajini, vjerojatno će se vratiti vrstama misija u kojima Wagner uživa komparativnu prednost: provođenje ekspedicijskih operacija i snabdijevanje snaga u krhkim državama u zamjenu za pristup vrijednim resursima.
Ugovor s vragom
Nigdje taj model nije privlačniji nego u Africi. Kontinent se suočava s novim valom džihadizma i pobunjeničkih aktivnosti, koji se proteže od Sahela preko dijelova Roga Afrike do Mozambika. Wagner nudi faustovsku pogodbu onima kojima je potrebna sigurnosna pomoć: štitit će režime i boriti se protiv pobunjenika, ali zauzvrat traži svoju funtu mesa. U stvarnosti, Wagner ubija civile, upravlja eksploatatorskim poslovnim mrežama, pogoršava nesuglasice između skupina i među građanima, i na kraju ostavlja zemlje u gorem položaju nego prije dolaska njegovih boraca.
Afrika je dom raznih pobuna i terorističkih prijetnji. Najopasnije su podružnice Al Qaide i Islamske države, ali skupine koje traže nacionalnu vlast ili autonomiju — poput raznih organizacija Tuarega u tromeđi Burkine Faso, Malija i Nigera i protuvladine Seleke koalicija u Srednjoafričkoj Republici—također su posijali kaos po većem dijelu kontinenta. Mnoge od ovih skupina hrane se narodnim nezadovoljstvima – bilo etničkim, vjerskim, političkim ili ekonomskim – i sve one napreduju tamo gdje su vlade slabe.
Vješto popunili prazninu koju Zapad ostavlja
Odluka Francuske da povuče nekoliko svojih vojnih operacija u frankofonskoj Africi, posebno u Srednjoafričkoj Republici i Maliju, ostavila je sigurnosni vakuum koji je Wagner vješto iskoristio. Ali i šira slika Sigurnosne pomoć u Africi Zapada također je koristila Wagneru, koji je izgradio bliske odnose s vladama i frakcijama u Burkini Faso, Libiji i Sudanu te je u razgovorima o pružanju obuke i opreme Eritreji i potpori informacijskim operacijama Zimbabveu, prema procurjelim dokumentima američke obavještajne službe izvještava The Washington Post. Organizacija često štiti vođe državnog udara i bori se protiv pobunjenika u zamjenu za dogovore o vađenju resursa, djelujući kao kanal za prodaju ruskog oružja, vojnu obuku i ulaganja, obično preko lažnih tvrtki.
No unatoč svoj misteriji koja okružuje Wagner, njegove protupobunjeničke operacije u Srednjoafričkoj Republici i Maliju bile su daleko od tajnih. Njegovi su vojnici sudjelovali u napadima i zasjedama, kao i u drugim ofenzivnim borbenim operacijama. Ovo je dvosjekli mač za Wagner: afričke vlade i građani podjednako su hvalili sigurnosna poboljšanja, posebno u Srednjoafričkoj Republici, ali Wagnerov pristup da se prvo puca, a zatim postavljaju pitanja također je razbjesnio civile. (U Maliju je skupina optužena za sudjelovanje u masakru više od 300 ljudi u ožujku 2022., između ostalih zločina.) Ipak, glad mnogih afričkih vođa za opipljivim sigurnosnim dobicima, glavni prioritet iz očitih razloga, često ih je nagnala da zažmire, u nadi da će dobiti kratkoročnu dobit od Wagnera.
Zbog brutalnih metoda Wagnera, džihadisti lakše do regruta
Ali kratkoročna rješenja rijetko daju rezultate na duge staze. A Wagnerove kampanje u Africi nisu izgrađene za trajni uspjeh. Njegovi borci razbijeni su u Mozambiku, gdje su džihadisti koji su pripadali lokalnoj podružnici ISIS-a ubili najmanje sedam Wagnerovih vojnika i prisilili skupinu na povlačenje nakon samo nekoliko mjeseci. U Libiji Wagnerovi borci nisu uspjeli preokrenuti plimu u Tripoliju, gdje su bili raspoređeni kao potpora ratnom vođi Khalifi Haftaru i njegovoj Libijskoj nacionalnoj vojsci. Čak i u Srednjoafričkoj Republici i Maliju, Wagnerovi borci pridonijeli su rastu džihadističkih skupina tako što su počinili bezobzirno nasilje nad civilima i time pomogli pridruženim osobama Al Qaide kao što je Jamaat Nusrat al-Islam wal-Muslimin u novačenju.
Potencijalni načini suprotstavljanja utjecaju Moskve u Africi ograničeni su izborom dostupnih partnera, od kojih su mnogi neliberalni režimi s iskustvom u kršenju ljudskih prava. Sjedinjene Države i njihovi partneri moraju pronaći ravnotežu između suprotstavljanja nasilnom ekstremizmu i izbjegavanja dojma da osnažuju autokrate. Štoviše, napori u borbi protiv terorizma moraju biti jasno odvojeni od napora u borbi protiv zloćudnih aktivnosti Rusije, tako da Kremlj ne može pripisati zasluge za pozitivne rezultate zapadnih protuterorističkih napora u područjima gdje su ruske snage, uključujući Wagner, smještene.
Izazovi za Zapad
Sjedinjene Države trebale bi početi javno artikulirajući svoje ciljeve u Africi. Iako bi određeni ciljevi, kao što je odvraćanje od terorističkih napada na američkom i europskom tlu, trebali ostati središnji za politiku SAD-a u Africi, Washington mora pokazati afričkim državama da ozbiljno razmišlja o ulaganju u nevojna rješenja koja mogu materijalno poboljšati živote ljudi. To znači povećanje razvojne i humanitarne pomoći koja može ojačati vlade i civilno društvo i time umanjiti privlačnost i legitimitet militantnih skupina.
Washington bi također trebao signalizirati da će njegova predanost regiji nadživjeti svaku pojedinačnu predsjedničku administraciju. Demokracije, posebno one razorene hiperstranačjem, mogu doživjeti paralizu u području vanjske politike. Često mijenjaju strategije između administracija ili kao odgovor na promjene u javnom mnijenju. Nasuprot tome, autoritarni režimi, čiji se vođe trebaju brinuti o udovoljavanju samo malom podskupu elita, bolji su u pridržavanju strategija, čak i u slučaju protivljenja javnosti. Sjedinjene Države i njihovi partneri moraju pronaći načine da zaobiđu ovaj kamen spoticanja kako bi izgradili produktivne dugoročne odnose s afričkim partnerima.
Iako Sjedinjene Države sada posvećuju više pozornosti Africi - kao što svjedoče njihovi napori da ojačaju nestabilne države, uključujući Burkinu Faso, Libiju, Mali i Mozambik - ti napori su vjerojatno premali i dolaze prekasno. Ruske plaćeničke snage već su se ugradile u mnoge od tih zemalja i ubrzano rade na širenju svog utjecaja. Ipak, Wagner se čak ni ne spominje imenom u američkoj Strategiji prema podsaharskoj Africi, koju je objavila Bijela kuća u kolovozu 2022., a ruske privatne vojne tvrtke spominju se samo jednom.
Udariti po poslovnom imperiju
Sjedinjene Države moraju spriječiti Wagner da dodatno destabilizira afričke države, jer je spriječiti lakše nego rehabilitirati. To će zahtijevati prepoznavanje i kapitaliziranje ranjivosti grupe. Iako je Wagner imao koristi od svog položaja na spoju vojske i poslovanja, njegovi ekonomski odnosi također mogu biti slabosti. Budući da ne djeluje kao tradicionalna vojna jedinica, Wagner ima specijaliziranu logistiku mreža koja uključuje različite fiktivne tvrtke koje podupiru njegovo poslovanje i aktivnosti vađenja resursa. To su slabe točke koje mogu biti meta zapadnih sankcija. Washington je već pogodio neke Wagnerove podružnice, kao što su Lobaye Invest i Meroe Gold, američkim sankcijama, ali bi trebao poduzeti mjere protiv drugih, uključujući one koji su uključeni u šumske operacije grupe u Srednjoafričkoj Republici. Sankcioniranje svake nove Wagnerove lažne tvrtke čim se otkrije može izgledati kao Sizifov posao i, ali to je jedini način da se oslabi Prigožinova kriminalna mreža.
Uništavanje ovih predatorskih poduzeća također može pomoći u izgradnji dobre volje u središnjoj i zapadnoj Africi, gdje su mnogi poduzetnici zabrinuti da će ih podružnice Wagnera izbaciti iz posla. Osim imenovanja i sankcioniranja samih tvrtki, američke i europske vlasti trebale bi zajedno raditi na identificiranju krajnjih korisnika Wagnerova izvoza. Mnogi od tih izvoznih proizvoda - kao što su zlato, dijamanti i drvo - možda se infiltriraju na američka i europska tržišta. Zapadne vlade moraju dati prioritet blokiranju takvih isporuka, kažnjavanju aktera koji namjerno rade s Wagnerom i odvraćanju izvoza koji koristi grupi.
Osim ciljanja na Wagnerov poslovni imperij, Washington bi trebao produbiti svoje odnose s afričkim zemljama kako bi one manje trebale rusku plaćeničku jedinicu. Partnerstvo SAD-a s Nigerom nudi obećavajući model, ali Washington se mora suzdržati od recikliranja istog pretjerano sekuritiziranog pristupa koji nastoji izgraditi vojne sposobnosti bez njihovog prilagođavanja lokalnom okruženju. Nadalje, Sjedinjene Države trebaju obučiti neke svoje vojne partnere prema višim standardima, radeći na tome da njihovi vojnici ne nastave zlostavljati civile ili pokušati svrgnuti vlade. Kao što je znanstvenik Joseph Sany tvrdio: "Za mnoge Afrikance, Wagner nije izbor volje, već očaja nakon godina neuspjelih međunarodnih napora da se pomogne u okončanju nasilnih kriza." Grupa je također izbor svrsishodnosti, budući da Rusija nudi trupe, oružje i obuku bez ikakvih uvjeta. Washingtonov adut je kvaliteta. Međutim, nažalost, afrički čelnici često preferiraju inferiorni proizvod s nekoliko ograničenja u odnosu na superiorniji koji je jako ograničen.
Recept je jednostavan - bogatiji ljudi se ne okreću ekstremizmu
Uz jačanje svojih sigurnosnih partnerstava s afričkim zemljama, Sjedinjene Države moraju povećati svoju potporu institucijama civilne vlade. Oduzimanje radne snage džihadističkim skupinama zahtijeva dugoročna ulaganja u rješavanje problema koji im pomažu u regrutiranju: korupcija, nedostatak odgovornosti i nejednako pružanje osnovnih usluga — posebno duž etničkih, vjerskih ili regionalnih linija.
Rješavanje nevojnih izazova koji muče afričke vlade odvojit će Sjedinjene Države od njihovih suparnika u regiji. To neće ići nauštrb vojnih ciljeva SAD-a, a osujetit će znatno lakše i ograničenije ciljeve Rusije, koji uključuju dobivanje pristupa resursima, izgradnju veza s elitama i natjecanje protiv zapadnih zemalja za utjecaj. Izgradnja države i dugoročna partnerstva nisu ruski prioriteti.
Ovo nije poziv na izgradnju nacije kako bi se suprotstavili ruskom utjecaju u Africi. Umjesto toga, to je poziv na temeljite, dugoročne napore za jačanje afričkih institucija i rješavanje društvenih, ekoloških, političkih i ekonomskih izazova koji destabiliziraju zemlje i otvaraju mogućnosti za iskorištavanje akterima poput Wagnera. U nedostatku takvog napora, Wagnerovi neuspjesi u Ukrajini mogli bi biti uvod u dodatne uspjehe u Africi.
