U Berlinu, scena koja se mjesecima odvijala na gradskim trgovima diljem Europe: uznemirujući iskazi očevidaca o ratu u Ukrajini, poziv na oružje protiv kolonijalnog osvajanja i iskreni pozivi javnosti da pomogne. Ipak, postojala je jedna razlika: sudionici skupa u Berlinu krajem prošlog mjeseca nisu nosili boje Ukrajine, već one odcjepljenih republika Luganska i Donjecka koje podržava Kremlj. Meta njihovih mračnih upozorenja nije bila Rusija, već SAD.
"Posljednjih godina pojavila se jasna linija s trajnim uništavanjem demokratskih prava i maršem prema fašizmu", rekao je svojoj publici Klaus Hartmann, čelnik socijalističke Lige slobodnih mislilaca, žaleći se da je Njemačka postala nešto više od "vazala" SAD-a u Ukrajini i drugim frontama. "Ove dvije republike imaju ista prava koja NATO zahtijeva za vlastitu klijentelu, naime slobodan izbor da izaberu svoj savez."
Bilo bi primamljivo odbaciti takve osjećaje kao naklapanja s političkog ruba (osobito jer je dotični skup organizirala mala njemačka Komunistička partija). Ali kako se rat u Ukrajini razvlači i Europljani sve više osjećaju teret viših cijena energije i usporavanja gospodarstva, politički rubovi, piše Politico, brzo idu prema centru.
Polarizacija i desetabilizacija zapadne politike
Koliko brzo, postalo je jasno posljednjih dana kad su tisuće prosvjednika krajnje desnice i ljevice izašle na ulice u Češkoj i Njemačkoj kako bi prosvjedovali protiv rastućih cijena energije, NATO-a i potpore Zapada Ukrajini. Samo u Pragu, oko 70.000 prosvjednika sudjelovalo je početkom rujna u prosvjedu u središtu grada. Tisuće drugih okupilo se u njemačkim gradovima Leipzigu i Magdeburgu, poslušavši pozive ekstremističkih stranaka da ponove građanske nemire koji su srušili komunističku diktaturu u Istočnoj Njemačkoj.
"NATO je u vezi s Ukrajinom i Rusijom uspio učiniti sve loše što se moglo učiniti", rekao je Gregor Gysi, bivši čelnik stranke Europske ljevice, uz oduševljeni pljesak u Leipzigu.
Ova sve veća oluja suočava europske čelnike s teškom istinom da, čak i dok se Rusija bori protiv Ukrajine, Kremlj se drži u svom dugotrajnom ratu protiv europskih demokratskih temelja.
Rusija je godinama radila na potkopavanju povjerenja javnosti u demokratske vlade toksičnim koktelom dezinformacija društvenih medija i političkih prijevara, prvenstveno kroz podršku vrlo rubnim elementima koji sada potiču prosvjedničke pokrete. Glavni cilj ovih nastojanja nije pretvoriti Europljane u pristaše Rusije (iako bi Kremlj to pozdravio), već polarizirati i destabilizirati zapadnu politiku do te mjere da birači ne znaju što vjerovati.
"Nema sumnje da Putin pobjeđuje u tom smislu", rekao je visoki dužnosnik Komisije.
Iščekivanje izbora u Italiji
Dužnosnik je ukazao na politički preokret u Bugarskoj, gdje je predsjednik Rumen Radev prošloga mjeseca gurnuo privremenu vladu u pregovore o novom ugovoru o opskrbi plinom s Gazpromom. Dok je taj potez izazvao ulične prosvjede onih koji se protive održavanju energetske ovisnosti Bugarske o Moskvi, mnogi su ga pozdravili.
Slična se slika pojavila u Mađarskoj, gdje je Viktor Orban jasno dao do znanja da nema namjeru prekinuti sve veze s Rusijom. Ovog je tjedna Orban, koji je rekao da Ukrajina ne može dobiti rat, zaprijetio da će blokirati obnavljanje nekih europskih sankcija Rusiji ako tri oligarha ne budu skinuta s popisa.
Iako se mađarski čelnik brzo povukao, za nekoliko tjedana on bi mogao biti najmanja briga Europe. Čelnici Europske unije pripremaju se za rezultate izbora u Italiji krajem mjeseca, a predviđa se da će krajnje desne stranke osvojiti dovoljno potpore za formiranje koalicije. Talijanski izbori mogli bi "promijeniti igru" za Europu, upozorio je visoki dužnosnik Komisije.
Iako je Giorgia Meloni, čelnica postfašističke stranke Braća Italije, za koju se očekuje da će pobijediti na izborima, kritizirala rusku invaziju i podržala vojnu pomoć Ukrajini, njezina vjerojatna koalicija uključuje neke od europskih političara koji su najskloniji Putinu , poput Mattea Salvinija, čelnika krajnje desne Lige, i Silvija Berlusconija, trostrukog premijera.
Hoće li Meloni, koja je 2018. slavila Putinov ponovni izbor kao "nedvosmislenu volju ruskog naroda", zadržati svoj stav o Rusiji usprkos pritisku javnosti za mekšim pristupom, nije sigurno.
Zima će biti duga
Iako su Europljani općenito odbacili ruski narativ, uslijed užasa koje je rusija nanijela Ukrajini, ankete diljem regije pokazuju da njihova odlučnost slabi. U najvećim zemljama u regiji (Njemačka, Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Poljska), stanovnici su sada više zabrinuti zbog troškova života nego zbog rata, prema YouGov anketi objavljenoj ovog mjeseca. U Francuskoj bi 40 posto stanovništva podržalo povratak pokreta Žutih prsluka, burnih tjednih prosvjeda koji su izbili 2018. kako bi se potaknulo ono što su organizatori nazvali "ekonomskom pravdom".
U tom kontekstu, čini se neizbježnim da će se europski čelnici suočiti sa sve većim pritiskom da ublaže sankcije Rusiji. Vrijeme - da ne spominjemo vremenske prilike - je na strani Moskve. Kako će temperature padati u nadolazećim tjednima i mjesecima, Europljani će početi osjećati najveći teret porasta cijena prirodnog plina, koje su se gotovo utrostručile tijekom prošle godine.
Iako sankcije nisu jedini čimbenik koji je podigao cijene energije, one su odigrale ulogu, posebno kada je riječ o odluci Moskve da prekine dotok prirodnog plina u Europu, koji je prije činio više od jedne trećine opskrbe EU.
Zlokobni podsjetnik na tu stvarnost pojavio se na društvenim mrežama prošloga tjedna s videom na kojem se vidi kako radnik Gazproma isključuje plinski ventil nakon čega su uslijedili prizori snježnog prizora prekrivenog vjetrom i europskih prijestolnica, uključujući Bruxelles. Nije jasno tko je objavio video, koji je postavljen na melodiju ruske narodne pjesme "Zima će biti duga", ali poruka je jasna.
'Opasnost za cijeli svijet'
Za sada, europski čelnici ostaju ujedinjeni po pitanju sankcija Rusiji, ali pukotine u toj podršci postaju svakim danom sve očitije.
U zemljama s jakim populističkim pokretima, fronta protiv sankcija već tjednima raste. U Austriji, gdje je proruska, krajnje desna Slobodarska stranka moćna snaga, 40 posto stanovništva ne podržava sankcije EU-a protiv Moskve, prema anketi objavljenoj krajem kolovoza. Čak je i vladajuća Narodna stranka desnog centra podijeljena, a moćni regionalni čelnici otvoreno dovode u pitanje nastavak potpore savezne vlade mjerama.
"Ništa nije uklesano u kamenu", nedavno je rekao Thomas Stelzer, guverner pokrajine Gornje Austrije, sugerirajući da bi bilo potrebno preispitati stav zemlje o sankcijama ako "nanosimo golemu štetu vlastitim životima".
U Italiji je javno protivljenje sankcijama još jače, s 51 posto stanovništva za njihovo ukidanje kako bi se ublažili ekonomski pritisci, prema istraživanju Termometro Politico.
Za Putina, Europa koja je protiv sankcija jednako je dobra kao i ona koja je proruska. To objašnjava napore Rusije posljednjih dana da za obustavu plina okrivi zapadne sankcije, za koje analitičari tvrde da uspijevaju polako ugušiti rusko gospodarstvo, čak i dok Rusija nastavlja uživati neočekivanu dobit od prodaje nafte. Putin je to priznao, nazivajući taktiku Zapada "opasnošću za cijeli svijet".
"Govorim o žurnim zapadnim sankcijama i očito agresivnim pokušajima Zapada da nametne svoj modus vivendi drugim zemljama, da im oduzme suverenitet, da ih podredi njihovoj volji", rekao je Putin na poslovnom skupu na Ruskom Istočnom Ekonomskom Forumu u Vladivostoku.
Osim sankcija, Europa je sve više podijeljena oko toga koliko daleko treba ići u financijskoj potpori Ukrajini. U zapadnoj Europi 40 posto stanovništva podržava financiranje i slanje oružja Ukrajini, prema istraživanju koje su prošloga tjedna objavile Zaklade otvorenog društva. Iako je to više nego u drugim dijelovima svijeta, daleko je od jasne većine.
'Vruća jesen prosvjeda'
Dok je potpora Ukrajini i dalje najjača u baltičkim zemljama i Poljskoj, mnogi kreatori politike u zapadnoj Europi i dalje pozivaju na oprez, posebno kada je u pitanju vojna pomoć.
Predsjednik Emmanuel Macron izazvao je pomutnju podužim vanjskopolitičkim govorom u kojem je pozvao na europsko jedinstvo po pitanju Ukrajine, istovremeno upozoravajući na "ratne huškače". Referenca je to za koju su mnogi u srednjoj i istočnoj Europi smatrali da je usmjerena na njih.
Nigdje rasprava o Ukrajini nije emotivnija - ili s većim posljedicama - nego u Njemačkoj. Za Ukrajinu je njemačka stalna potpora ključna.
Zna to i Moskva, pa je zato uložila puno truda da zamuti vodu, očito s određenim uspjehom. Gotovo 80 posto Nijemaca vjeruje da bi Zapad trebao tražiti mir u Ukrajini, prema anketi RTL-a. A više od 60 posto kaže da njihova vlada ne bi trebala slati dodatno teško naoružanje, poput haubica (Berlin ih je dosad isporučio 10), u tu zemlju.
Međutim, neposrednija briga je ekonomski učinak rata. Iako otprilike polovica Nijemaca kaže da je spremna prebroditi još ekonomskih poteškoća kako bi podržala Ukrajinu, druga polovica je skeptična. Dvije trećine predviđa da će njemačka solidarnost s Ukrajinom nestati kako cijene budu nastavile rasti.
Ako se to pokaže točnim, njemački politički rubovi vratit će se na ulice, želeći iskoristiti promjenu raspoloženja pozivima na otvaranje kontroverznog plinovoda Sjeverni tok 2 i okončanje rata. Dok lojalisti Kremlja u njemačkom parlamentu - stranka Ljevica i Alternativa za Njemačku - imaju temeljna neslaganja oko politike, ujedinjeni su u svom protivljenju ratu i afinitetu prema Rusiji. I premda kriza tek treba povećati njihove rezultate u anketama, obje stranke vide priliku u iskorištavanju rastućeg bola.
Prosvjedi u Leipzigu, koji su prema policiji okupili oko 4000 sudionika, bili su samo početak, rekao je šef stranke Ljevice Martin Schirdewan, koji je posljednjih tjedana obećao izazvati "heisser Herbst" (vruću jesen) prosvjeda.
Političari sve teže uvjeravaju javnost u podršku Ukrajini
To mogu biti prazne riječi, ali njemačka trostranačka koalicija, koju predvode socijaldemokrati kancelara Olafa Scholza, bila je dovoljno zabrinuta da progura paket hitne pomoći vrijedan 65 milijardi eura. Međutim, neizvjesno je hoće li to ublažiti njemačku ekonomsku tjeskobu. Ekonomisti predviđaju da će porast inflacije koštati Nijemce dodatnih 200 milijardi eura u nadolazećoj godini, što sugerira da bi paket mogao biti prilično kratak.
Prošloga je tjedna ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock iz prve ruke iskusila koliko su njezini sunarodnjaci uznemireni zbog Ukrajine. Govoreći na događaju u Pragu, Baerbock je signalizirala nepokolebljivu podršku Kijevu. "Ako dam obećanje ljudima u Ukrajini, 'Stojimo uz vas sve dok nas trebate', onda to želim ispuniti bez obzira što misle moji njemački birači", rekla je.
Međutim, njezine su primjedbe, izrečene na engleskom, odmah izazvale buru, posebice nagovještaj da će prkositi volji vlastitih birača.
Ukrajinski dužnosnici itekako su svjesni važnosti zadržavanja pažnje Europe, a posebice Njemačke. "Zapad shvaća da će, ako Rusija pobijedi u Ukrajini, Zapad biti sljedeći", rekao je u utorak ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba za austrijski ORF, odgovarajući na pitanje o odlučnosti Zapada. "Mi smo u istoj situaciji."
Ipak, do sada većina europskih čelnika, uključujući njemačkog Scholza, ne uspijeva održati javnost uvjerenom u taj argument.
Da Europljani stvarno vjeruju da je njihova vlastita sigurnost u pitanju, ne bi se zalagali za mir ili demonstrirali protiv rata. Tražili bi od svojih vođa da Ukrajini pošalju više oružja, zaključuje Politico.
