Hrvatski građevinci u Kataru nerado govore za medije o svom iskustvu rada u toj zemlji u Perzijskom zaljevu. Iako slovi kao ''obećana zemlja'' za gastarbajtere, pozadina priče ipak je malo drugačija.

Hrvatski radnici u Kataru ne žele govoriti javno pod svojim imenima, niti pristaju da se spominju konkretna poduzeća za koja rade. Njihov rezon je više nego razumljiv: Katar je posljednjih mjeseci na udaru svjetske javnosti koja mu zamjera na brutalnoj eksploataciji radnika iz država Srednjeg i Dalekog istoka. Hrvatskim državljanima tamo je relativno dobro, ali znaju da bi mogli svoj status ugroziti otvorenom kritikom opće situacije.

Jedan od radnika i sugovornika za Deutsche Welle objasnio je da puno toga ovisi o tome u kakvom je odnosu s Katarom zemlja iz koje radnik i kompanija dolaze. Europa tu prolazi generalno dobro, mada se lako vidi da primjerice Francuzi prolaze bolje. Na drugoj su strani u znatno lošijem položaju državljani Indije, Pakistana, Nepala, Šri Lanke, Filipina...

FIFA se oglušila na neljudske uvjete

Problem grube diskriminacije stranih radnika u Kataru dospio je u žižu planetarne pažnje otkako je ta zaljevska ustavna monarhija dobila domaćinstvo za Svjetsko nogometno prvenstvo 2022. godine. Krenula je obimna graditeljska akcija za sportsku infrastrukturu, i ubrzo se medijima raširila činjenica da mnogi radnici trpe neljudske uvjete. To su su potvrdile i neke međunarodne kontrole. Svjetska nogometna organizacija FIFA oglušila se na upozorenja vezana uz to, zbog čega su i na njenu adresu upućene žestoke kritike.

Radnici iz azijskih država masovno su zastupljeni na katarskim gradilištima. Ta zemlja, među najbogatijima na svijetu – s ogromnim zalihama petroenergenata - unajmljuje jeftinu uvoznu radnu snagu za većinu poslova, osim upravnih.

Stranci su potrošna roba

'Katarci su ustvari vladajuća manjina, povlaštena i zakonima i praksom, do nevjerojatnih razmjera'', objasnio je, ''i bolje je ne sukobiti se s njima ni u, recimo, prometu. Nema šanse da dobijete spor, ni kad su očito krivi za oštećenje vozila''. Većina stranaca njima su obična potrošna roba.

''Naši Romi za njih su - kraljevi... Zamislite onda kako to izgleda'', rekao je. Pretrpani boravišni objekti, očajni higijenski uvjeti, nedostatak popratnih sadržaja... Plus ono o čemu bruji čitav svijet, zapanjujuće malena mjesečna primanja, 200 do 300 dolara, ropski rad i ostali vidovi izrabljivanja i diskriminacije.

Poznato je tako da Nepalce ili Pakistance zaustavljaju na ulazima šoping-centara i zabavnih klubova i bez objašnjenja ih upozoravaju da se maknu dalje. Natrag u naselja i na gradilišta po kojima skapavaju od napora i vrućine. Mnogo njih pritom je ilegalno u Kataru, pa su još više i teže obespravljeni.

''U prvo vrijeme bio sam u šoku, gledajući sve to. Kasnije shvatiš da tu ne možeš ništa'', otkrio je bezobzirnu istinu stanja u Kataru.

Ili radi ili deremo putovnicu

Drugi sugovornik za DW rekao je kako radnici iz azijskih zemalja na gradilištima mahom služe kao pomoćna radna snaga, te s težinom govori o tome kako mu je nelagodno bilo pri pomisli da bi njegovi pakistanski kolege mogli saznati koliko zarađuju Hrvati.

''U našim spavaonicama, među sobom, to smo nazivali robovlasništvom. Gradili smo neko odmaralište u Dohi, radili zajedno. Nije ih lako gledati'', svjedoči on, dodajući kako nesretnici moraju drhtati i pred tzv. sponzorom.

Drhte i umiru od srca

Riječ je o posebno autoriziranom katarskom državljaninu čiji potpis svaki strani radnik mora imati, i bez čijeg se pristanka ne može ući u zemlju, ni izaći iz nje. Najobespravljeniji radnici u principu se libe žaliti na uvjete rada jer je česta praksa sponzora da im nakon toga - poderu putovnicu.

U blizini njegova naselja, kako je rekao, nedavno su u kratkom roku umrla dva mlada Nepalca. Navodno su podlegli srčanim tegobama, a zacijelo uslijed ekstremnih vrućina... A jedna nedavna vijest iz europskih medija glasila je - Ovog ljeta u Kataru - samo iz Nepala - umrla su 44 radnika, uglavnom zbog srca.