Više cijene plina i nafte koštale su njemačku ekonomiju milijarde eura. Ugledni njemački Ifo institut procjenjuje da će stvarni gubici najmoćnije ekonomije Europske unije za tekuću godinu iznositi 64 milijarde eura, što je 1,8 posto gospodarske proizvodnje. Prošle godine ostvareni su gubici od 35 milijardi eura, odnosno jedan posto.
"Procjenjujemo da ćemo iduće godine zabilježiti gubitke od još oko devet milijardi eura, ili 0,2 posto ekonomske proizvodnje", rekao je Timo Wollmershäuser, jedan od voditelja sektora u Ifo institutu.
"Sve zajedno, to nam daje stvarni gubitak prihoda od gotovo 110 milijardi eura tijekom te tri godine ili tri posto godišnje gospodarske proizvodnje. Jedini put kad je ta brojka bila više bilo je tijekom druge naftne krize 1979.-1981., kada je gubitak ekonomske proizvodnje iznosio četiri posto. Računamo da je prva naftna kriza 1973.-'74. prouzročila gubitak od 1,5 posto", kaže Wollmershäuser.
Sve u svemu, tek 1986., kada su cijene nafte pale, a vrijednost njemačke marke osjetno porasla u odnosu na dolar, njemačko gospodarstvo nadoknadilo je gubitke u kupovnoj moći između 1979. i 1981.
'Cijene energije vjerojatno će ostati dugoročno visoke'
"Možemo očekivati da će se sadašnji pad stvarnih prihoda održati tijekom sljedećih nekoliko godina. Prvo, gubitak Rusije kao dobavljača znači da će cijene energije vjerojatno ostati dugoročno visoke. Drugo, Njemačka se neće preko noći osloboditi svoje ovisnosti o uvozu energije", kaže Wollmershäuser.
Utvrđivanje stvarnog gubitka dohotka u drugim zemljama važan je čimbenik u svakoj raspravi o raspodjeli. Ti gubici predstavljaju onaj dio njemačkog gospodarskog proizvoda koji se mora predati drugim zemljama za plaćanje uvoza i stoga se ne može distribuirati unutar zemlje.
"Zbog toga se u pregovorima o plaćama mora uzeti u obzir da visoke cijene koje se plaćaju za njemačke robe i usluge nisu rezultat procvata koji uzrokuje porast dobiti poduzeća. Umjesto toga, ove visoke cijene uglavnom održavaju visoke troškove koji se moraju platiti za uvezenu energiju i intermedijarne proizvode. Dakle, prihod dostupan za raspodjelu među zaposlenicima i vlasnicima tvrtki mora se ispraviti kako bi se prilagodili gubicima u stvarnom prihodu", kaže Wollmershäuser.
"Mjere državne potpore ne mogu promijeniti razinu stvarnih gubitaka prihoda. Sve što stvarno mogu učiniti je utjecati na to koji će dio gubitaka snositi koje skupine stanovništva. A ako se te mjere plaćaju zaduživanjem ili rezanjem investicija, mogu čak produžiti gubitke i prenijeti ih na buduće generacije."
