Veliko novinarsko istraživanje Bellingcata i The Insidera u suradnji s BBC-em otkriva da su 2015. vođu opozicije Borisa Nemcova skoro do samog njegovog ubojstva, pratili dokazani FSB-ovi trovači opozicionara. Otkrivena su imena ljudi Putinovog FSB-a koji su bili zaduženi za politička ubojstva u Rusiji.
Ali, prvo uvod. Krenimo od – kraja.
Da je Vladimir Putin samo tri dana kasnijeizdao naređenje svom ratnom stroju da jurne na Ukrajinu, početak tog rata, neki kao George Soros čak ga nazivaju "trećim svjetskim ratom", točno bi se poklopio s sedmom godišnjicom ubojstva Borisa Nemcova.
27. veljače 2015. s četiri hica u leđa Nemcov je ubijen u 23.31 na mostu Bolšoj Moskvovercki, praktično pod samim zidinama Kremlja.
Kako je bila riječ o apsolutno glavnom vođi opozicije u Rusiji, o čovjeku koji je 1998. bio čak zamjenik premijera Ruske Federacije u doba Borisa Jeljcina, Putinu je tada bilo jako stalo pokazati i Rusiji i svijetu da je "bijesan" zbog ubojstva i "krivci" su osuđeni… Možda…
Nemcov je na mostu u kobnom trenutku šetao sa svojom djevojkom, inače Ukrajinkom. Njegova posljednja objava na Twitteru, prije nego što će ga ubiti, bila je: "Ako podržavate zaustavljanje ruskog rata u Ukrajini, ako podržavate zaustavljanje Putinove agresije, onda dođite na Proljetni marš u Marijino 1. ožujka."
No, on nije doživio protest protiv rata u Ukrajini, zakazan za dva dana poslije, a na kojem je, navodno, trebao podastrijeti nove dokaze da se u Luhansku i Donjecku već tada doista nalaze Putinove trupe, da nije riječ tek o lokalnim separatističkim pobunjenicima.
Za ubojstvo Nemcova u ljeto 2017. osuđena su petorica Čečena, među kojima Zaur Dadajev, bivši sigurnosni agent čečenskog vladara Ramzana Kadirova, odavno Putinovog čovjeka za Čečeniju, koji se u ratu u Ukrajini 2022. čak i osobno pojavio na fronti, pokazujući odanost i sebe i svojih trupa Putinu.
Samo, ispalo je da je Dadajev sudjelovanje u ubojstvu prvo priznao. A nakon što je osuđen, povukao ga je. Nadalje, ispalo je da je Dadajev bio mučen tijekom istrage. A povjerenje u sve skupa nije ulijevalo niti to što istragom i suđenjem nije otkriveno niti tko je ubojicama platio 253.000 dolara, kako se navelo, niti što je točno bilo razlog.
Sad idemo na ovo što su otkrili istraživački novinari Bellingcata, Insidera i BBC-a. Otkrili su imena FSB-ovih agenata koji su Nemcova pratili mjesecima prije nego što je ubijen, recimo to slikovito, Putinu pod prozorom ureda.
Ispalo je da je riječ o istom onom "vodu smrti" koji je pratio i Nemcovog pomoćnika Vladimira Kara-Murzu, otrovanog prvo 2015., a onda i 2017., kad je završio u komi, Dmitrija Bikova, novinara, pisca i pjesnika, za kojega je Bellingcat odranije naveo da je otrovan u travnju 2019. nervnim otrovom, te – konačno – koji su pratili i samog Alekseja Navaljnog.
Deset mjeseci FSB-ov tim pratio je Nemcova na nizu putovanja, pazeći da u odgovarajućim trenucima određene nadzorne kamere budu izgašene, da njihove kamere opet u odgovarajućim slučajevima budu postavljene i da uvijek i svuda, prije nego što će Nemcov negdje doći, njihovi ljudi budu puno prije njega na tom mjestu, te da s tog mjesta odlaze kratko nakon njega.
To je trajalo od 5. srpnja 2014., a među onima koji su tada pratili Nemcova, identificirani su Aleksej Krivošekov, Valerij Suharev i Dmitri Suhinin. Bellingcat izričito navodi da njegovi novinari nisu našli apsolutne dokaze da su oni ubili Nemcova.
Navodi i to da se pucanje čovjeku u leđa ne poklapa s uobičajenim akcijama protiv ljudi iz opozicije kao npr. Navaljnog.
Ali, prvo, sa svoje strane očito je paralelnu istragu provodio i tim novinara Der Spiegela. Oni su također identificirali Krivošekova, kojega također optužuju za trovanje Navaljnog, a navode i još jednog, neimenovanog muškarca koji je sudjelovao u atentatu što ga je Navaljni tada preživio pukim slučajem.
Doduše, što se tiče modusa operandi, hicima je ubijena i ruska novinarka Ana Politkovskaja, također nakon što je preživjela jedno trovanje, kao i niz drugih opozicionara, aktivista i novinara.
Što se Nemcova tiče, skupina FSB-ovih specijalista za trovanje prestala ga je pratiti 17. veljače 2015. Tjedan dana poslije Nemcov je ubijen hicima u leđa. Sve ovo su činjenice. A one dalje otvaraju niz novih pitanja, redom od kritičnog značaja za rasvjetljavanje ubojstva Nemcova.
Zašto bi FSB-ovi specijalisti za atentate trovanje Nemcova pratili tako dugo i da na kraju odustanu od atentata? Jednako tako kvalitetno mogao ga je pratiti bilo tko od mase agenata istog ranga, bez opasnosti da izazovu sumnju da će pokušati ubiti daleko prvog čovjeka opozicije.
U nastavku se objašnjava za svakog pojedino od trojice agenata FSB-a kojima su otkrivena imena, što su točno radili, gdje su i kad bili u praćenju Nemcova, kako su sudjelovali u akcijama protiv drugih opozicionara u Rusiji, u nekim slučajevima kako su novinari uopće otkrili to što su otkrili.
Drugo kritično pitanje: Kako je moguće da takvu figuru kao što je Nemcov agenti takvog ranga i povjerenja prate tako dugo, a da onda službe tako katastrofalno previde da ubojice iz Čečenije organiziraju ubojstvo Nemcova? I to "Putinu pod prozorom ureda", skoro pa doslovno.
Zar bi takvi FSB-ovci odjednom napravili takav propust? Zar bi se takav propust potkrao uopće cijelom FSB-u?
Bellingcat u svom izvještaju konstatira da bi sva otvorena pitanja moglo pokriti objašnjenje po kojem bi FSB-ovci, njihovi nalogodavci, a možda i još više razine od toga, naprosto odlučili da bi najpametnije bilo Nemcova ubiti tako da se uvjerljivo otkloni sumnja s FSB-a, dakle s Kremlja, konačno sa samog Putina.
Scenarij s Čečenima, do tog trenutka usto apsolutno iz aparata Ramzana Kadirova, jako bi se dobro uklopio u takvu ideju.
I to bez obzira na to što je Dadajev, nakon što je proglašen krivim i osuđen, povukao svoje priznanje i bez obzira na izvještaje organizacija za ljudskih prava iz Rusije da imaju dokaze da je Dadajevljevo priznanje iz njega iščupano dugotrajnim mučenjima.
Zašto je Boris Nemcov Vladimiru Putinu tako smetao da je jasno da bi ga predsjednik Rusije najradije vidio mrtvog? To je barem jasno. Nije riječ samo o najavljenom velikom protestu protiv rata u Ukrajini i prijetnji prokazivanja da je vojska Rusije direktno prisutna u Luhansku i Donjecku kao što je Zapad u to vrijeme opetovano optuživao Moskvu i Putina.
Nemcov se kandidirao za predsjednika 2008. i tko zna na kakve političke ideje je mogao doći narednih godina u kojima je postajao sve popularniji, prokazujući brutalne pronevjere novca, korupciju, političko nasilje i ubojstva, podržavajući Viktora Juščenka u Ukrajini. A i Juščenko je onomad imao problema s trovanjem..
Riječ je o čovjeku koji je, nakon što je 1998. neko vrijeme služio kao zamjenik predsjednika vlade Ruske Federacije, po mnogima baš on trebao postati vršitelj dužnosti predsjednika Rusije nakon što je Jeljcin odstupio. Umjesto da to postane Nemcov, to je postao dotadašnji direktor FSB-a, Vladimir Putin.
Otada do danas Putin nije ispustio iz ruku vlast nad Ukrajinom, a njegova naredba o invaziji na Ukrajinu umalo da se točno poklopila sa sedmom godišnjicom ubojstva Borisa Nemcova koji je protestirao i radio ogromne probleme vođenju tog rata koji se pokazao da je Putinova višedestljetna opsesija.
