Ovih dana jedna medijska kompanija iz Njemačke koja prati svjetske trendove, objavljuje jedno zanimljivo istraživanje provedeno u zemljama bivše SFRJ.
Traumatizirani od svojih ratova, koje kao da gledaju iznova, samo sad iz pozicije zemalja koje su gledale onaj njihov rat, Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Srbija na zanimljiv način vide krivca za krvavi rat u Ukrajini. Srbija, tj. relevantan uzorak ispitanika, u postotku iznad šezdeset krivca za ratnu invaziju na Ukrajinu vidi u Zapadu, Americi i NATO savezu.
Što se tiče građana Hrvatske, iznad sedamdeset posto ispitanika drži da je za rat kriva Rusija, no čak četrdeset posto ispitanika ističe kako su podjednako krivi za rat i SAD, te plus – minus dvadeset posto i NATO.
Kada bacimo na papir, ispada da tri četvrtine Hrvata za razaranje Ukrajine krivcem smatra Putinovu vlast u Moskvi, no imamo i dvadesetak posto Hrvata čiji su osjećaji pomiješani, posebno kada se u ispitni uzorak uvede varijabla koja se zove Vladimir Putin.
Već prvog dana invazije na Ukrajinu osobno sam očekivao da će hrvatski nacionalisti slaviti Vladimira Putina i njegov suludi napad na jednu europsku zemlju u dvadeset i prvom stoljeću. Hrvatski nacionalist, desničar ili kako god želite zvati ljude takvog životnog stava, tvrdolinijaš je, suverenist, pa da si ne lažemo i neofašist.
Svi nacionalisti su populisti, a ovi naši domaći, kao što znamo, uvijek imaju nešto protiv euroatlantskih integracija, eurobirokratskih institucija koje nas, kao što znamo, ponovno na neki način trpaju u mrsku Jugoslaviju, i uglavnom su militantni.
Militantni su na takav način da vole čvrstu ruku, velikog vođu, hrabrog i beskompromisnog borca za nacionalne interese koji su, kao što znamo, domovina, nacija, brak kao institucija između muškarca i žene, jaka i moćna matera crkva i slične pizdarije na koje se i inače furaju nacionalisti svih boja i dezena, na svim paralelama i širinama, pa tako i ovi naši uglavnom okupljeni u navijačku subkulturu koja njeguje spomen i tekovine na herojski rat 1991.
Kao problem se već u startu pokazalo to što se na udaru brutalne agresije našla država kojoj se otima teritorij po nama jako dobro poznatom principu pod krinkom slova "Z" koje označava zaštitu nacionalne manjine. Poznato? Hrvatskim nacionalistima itekako poznato, kao i pripajanje prostora tuđe države na kojoj živi tvoja manjina i demilitarizacija istih.
Već kod te osjetljive sličnosti koja budi jezu u svakom normalnom čovjeku, pa i nacionalistu, polako se nazirao problem koji će desnica u Hrvata imati sa Vladimirom Putinom. Za Vladimira Putina desnica u Hrvata imala je samo riječi hvale, ako ne i divljenja.
Izrazito nacionalno nabijen, okružen patriotima od kojih su najluđi okupljeni u motorističku skupinu, posvećen vjeri, domovini i u aktivnoj borbi protiv iskvarenog zapada, homoseksualaca i liberalno građanskih prava, Vladimir Putin bio je ikona desnice, čovjek kakvog mi, nažalost, nemamo.
U Hrvatskoj Putin je imao sljedbenike, desničare i tvrdokornie nacionaliste koji mrze ili znaju leglo ovog pokvarenog svijeta koji bi da sruši sve sveto i tradicionalno, a ono se, naravno, spojilo u Sjedinjenim Državama, Europskoj uniji i, naravno, u NATO savezu.
Hrvatski nacionalisti, kao i svi nacionalisti svijeta, iskreno preziru liberalnu demokraciju kao i vrijednosti koje ona sa sobom donosi, slobodu govora, prava manjina, prava na drugačija seksualna opredjeljenja i, naravno, ono što nacionaliste najviše boli, mirnodopski ustroj svijeta, a ne militantni kakav svaki nacionalist od formata voli i zagovara.
Da ludilo bude veće, sam Zoran Milanović, dakle predsjednik Hrvatske, u osvit rata pojavio se u svim ruskim medijima svojim izjavama kako Ukrajina ne treba u NATO, te kako iza državnog udara u Ukrajini 2014. godine upravo stoje SAD i EU.
Taj odnedavni miljenik nacionalista (jer je predsjednik svih Hrvata pa tako i desnice) ne krije svoje simpatije niti prema Miloradu Dodiku, koji, kao što znamo, u Putinu vidi velikog vođu, moralnu i domoljubnu vertikalu s kojom se nitko zajebavati ne smije. Vladimir Putin, da skratim, nije nikakvim čudom omiljen u Srbiji, posebno u nacionalističkim krugovima, kao što nije mrzak u istom miljeu niti u Hrvatskoj.
No, stvari će u ovih dvadeset dana agresije na Ukrajinu, barem što se nacionalista tiče, u Hrvatskoj poprimiti poprilično zbunjujuće konotacije.
Već u prvim danima agresije saznali smo iz medija za Denisa Šelera, narodnog heroja Ukrajine i čovjeka bliskog tvrdolinijaškoj struji Bad Blue Boysa, kojega rusko ministarstvo obrane označava kao organizatora mobilizacije stranih dragovoljaca iz Hrvatske.
Tih dana, a govorim o prvom tjednu rata, saznajemo da dvije stotine mladića iz hrvatske ide u rat u Ukrajini, ali na potpuno suprotnu stranu od one na koju smo mislili da idu. Idu u pomoć "bijeloj europskoj rasi" i ekstremno desnim navijačima Ukrajine.
Kako smo čuli, u pomoć dolazi i hrvatski kontingent navijača koji su spremni braniti suverenost jedne europske države koja, gle vraga, u svom sastavu ima elitnu postrojbu Azov, jedinicu za specijalne operacije u sklopu ukrajinske Nacionalne garde sastavljenu od dragovoljaca čak i iz Hrvatske po uzoru na legiju stranaca, ali ne bilo kakvu, već nacionalistički orijentiranu, s oznakama "SS Panzer divizije Das Reich".
Ako ste još dvojili, kao i vaš skromni pisac ovih redova, kako će među nacionalistima u Hrvata Vladimir Putin uskoro postati komunističko smeće, tada vas ne treba čuditi taj iznenadni obrat.
Vladimir Putin uistinu je zapanjio svijet svojom brutalnošću, no ono što mene osobno danas smeta, barem što se percepcije hrvatskog nacionalista tiče, jest to što isti u zadnjih deset dana neobično ističu komunističko naslijeđe Vladimira Putina i time nama, poštenim komunistima trljaju ovih dana nos.
Nije poznato zašto hrvatski nacionalist, koji poslovično ionako mrzi komuniste, Vladimira Putina više ne vidi kao domoljuba, borca za prave vrijednosti i neofašista kojim se itekako ovih dana pokazao, i istog danas vidi kao komunjaru koja pod crvenom zvijezdom gazi tenkovima ukrajinsku braću, kao što su to radili Srbi '91.
Nije - kažem - poznato, jer iskreno ne vjerujem da su tvrdokorne navijačke skupine odjednom voljne koreografijama iskazivati svoju ljubav i podršku, apelirati na prestanak rata, kao i slati svoje dobrovoljce da se bore za pravu stranu. Istina je bojim se užasna u svoj svojoj jednostavnosti.
Prvotnu opijenost nacionalizmom koji je dolazio iz Kremlja, ti su mladi ljudi samo zamijenili prihvatljivim nacionalizmom, onim kojem se danas divi čitavi svijet, onim koji se junački bori protiv fašizma koji dolazi iz Rusije.
Fašizma, moja nacionalistička djeco, a ne komunizma kako mi ovih dana nabijate na nos.
Dobro je samo to što je tih nacionalista u dvojbi, barem ako je vjerovati medijskoj kompaniji iz Njemačke čije sam vam istraživanje prenio, tek nešto više od dvadeset posto. Sreća jest da je nas normalnih kojima svi nacionalizmi ovoga svijeta kao i ratovi koji se zbog njih vode, idu na kurac - skoro šezdeset posto.
Dok su te brojke takve, valjda za ovu zemlju ima još šanse. Kao i za narod Ukrajine koji se hrabro bori za svoje domove, ne zbog "bijele rasne supremacije", već zbog toga što znaju tko je Vladimir Putin.
A on nije niti komunist niti crveni vrag, kako ga danas zovu, već jedan običan mali i iskompleksirani fašist kakvih je u povijesti bilo, nažalost, više nego nas visokih komunista.
