Olena Zelenska, prva dama Ukrajine i supruga predsjednika Volodimira Zelenskog, prisjetila se za Vogue privih dana ruske invazije na Ukrajinu koja je počela 25. veljače, rekavši da je uoči napada bio običan radni dan i večer.
"Djeca su se vraćala iz škole, uobičajeni kućanski poslovi, priprema za sljedeći školski dan… Bili smo napeti. Posvuda se puno pričalo o mogućoj invaziji. Ali do zadnjeg trenutka bilo je nemoguće vjerovati da će se to dogoditi… u dvadeset prvom stoljeću? U modernom svijetu? Probudio me je zveket negdje između 4 i 5 ujutro. Nisam odmah shvatila da je to eksplozija. Nisam razumjela što bi to moglo biti.
Moj muž nije bio u krevetu. Ali kad sam ustala, odmah sam ga vidjela, već obučenog, u odijelu kao i obično (to je bio zadnji put da sam ga vidjela u odijelu i bijeloj košulji - od tada je bio u vojnoj odjeći). 'Počelo je.' To je sve što je rekao. Ne bih rekla da je bilo panike. Možda zbunjenost. 'Što da radimo s djecom?' 'Čekaj', rekao je, 'javit ću ti. Za svaki slučaj pokupite osnovne stvari i dokumente.' I napustio je kuću", prisjetila se Olena.
Razgovarali su s djecom
Kaže da 9-godišnjem sinu i 17-godišnjoj kćeri nije bilo potrebno ništa posebno objašnjavati. "Oni vide sve, kao i svako dijete u Ukrajini. Naravno, to nije nešto što bi djeca trebala vidjeti — ali djeca su vrlo poštena i iskrena. Ne možete ništa sakriti od njih. Stoga je najbolja strategija istina. Dakle, o svemu smo razgovarali s mojom kćeri i sinom. Pokušala sam odgovoriti na njihova pitanja. Puno pričamo, jer reći ono što boli, ne šutjeti u sebi – to je provjerena psihološka strategija. Funkcionira", rekla je.
"Rat je odmah utjecao na spajanje javnog i privatnog. I to je vjerojatno bila kobna pogreška tiranina koji nas je napao. Svi smo mi prvo Ukrajinci, a tek onda sve ostalo. Htio nas je podijeliti, razbiti, izazvati unutarnje sukobe, ali to je nemoguće učiniti s Ukrajincima. Kada je netko od nas mučen, silovan ili ubijen, osjećamo da smo svi mučeni, silovani ili ubijeni. Ne treba nam propaganda da bismo osjetili građansku svijest i da bismo se oduprli. Upravo taj osobni bijes i bol, koje svi osjećamo, momentalno aktiviraju žeđ za djelovanjem, odupiranjem agresiji, za obranom svoje slobode. Svatko to čini kako može: vojnici s oružjem u rukama, učitelji nastavljajući podučavati, liječnici provode složene operacije dok traju napadi. Svi su postali volonteri — umjetnici, restorateri, frizeri — dok barbari pokušavaju preuzeti našu zemlju. Vidjela sam da to budi najdublje domoljubne osjećaje kod naše djece. Pritom ne mislim samo na moju djecu, već na svu djecu Ukrajine. Izrast će u domoljube i branitelje svoje domovine", rekla je Olena Zelenskij.
Nije bilo vremena za emocije
Naglasila je da na početku ruske invazije nije bilo vremena za emocije. "Bilo je potrebno pobrinuti se za djecu, za njihova emocionalna stanja. Zato sam pokušala biti samouvjerena, nasmijana, energična, objašnjavati im da je potrebno sići u podrum i zašto ne mogu upaliti svjetlo. Pokušala sam optimistično odgovoriti na njihovo pitanje 'Kad ćemo vidjeti tatu?' Rekla sam im: 'Uskoro.' Tih prvih dana nadala sam se da ćemo možda moći ostati s njim. Ali ured predsjednika postao je vojni objekt i mojoj djeci i meni bilo je zabranjeno tamo boraviti. Naređeno nam je da se preselimo na sigurno mjesto - ako je u Ukrajini sada uopće moguće pronaći sigurno mjesto... Od tada s Volodimirom komuniciramo samo telefonom", ispričala je Olena Zelenska.
U razgovoru za Voguo je objasnila da su žene u Ukrajini živjele mirnim, modernim životima. "Onako kako ga žive čitateljice Voguea. Zapravo, Ukrajinke su bile čitateljice Voguea, jer postoji i ukrajinski Vogue. One nisu pripremale atomska skloništa zbog raketnih napada. No, od prvih dana, nakon što su ruski projektili počeli gađati stambene zgrade u različitim gradovima, postalo je jasno da Rusija nema milosti za mirne živote. Svi su se Ukrajinci prestali osjećati sigurno. Morali smo naučiti kako što brže okupiti naše voljene kad čujemo zvuk sirene i što brže pobjeći u podrum", dodala je.
Rađanje djece u skloništima
Olena je otkrila da se već trećeg dana invazije jedno dijete rodilo u skloništu. "I nakon što su tisuće žena morale roditi u skloništima, jer vidjeli smo što se može dogoditi rodilištima poput onog u Mariupolju, kojeg su Rusi bombardirali. Imamo problem i s liječenjem djece, posebno one djece s ozbiljnim bolestima. Majke i bake žive s takvom djecom u bolnicama već mjesecima. A sada bismo ih sve morali voditi na liječenje u inozemstvo. Žene su morale napustiti okupirana područja, poput Buče, riskirajući svoje živote tijekom otvorene vatre, zajedno s djecom i starijima. Često su morale hodati pješice, bez muškaraca, jer okupatori nisu željeli pustiti muškarce", kaže.
Nakon oslobođenja, dodaje Olena, ukrajinske žene su se suočile s potpunom nesigurnosti i prijetnjom nasiljem. "A koliko je žena ostalo u još uvijek okupiranim gradovima Hersonu, Melitopolju, Berdjansku? Ne mogu čak ni rodbini reći što im se događa, jer veze nema ili bi se ušlo u trag bilo kakvom kontaktu koji bi uspostavile", ističe.
Tvrdi da se u ruševinama Mariupolja nalaze deseci tisuća žena s djecom. "A može se samo zamisliti kakvu noćnu moru prolaze tražeći hranu pod paljbom već mjesec dana, jer humanitarna pomoć nije dopuštena. Otprilike četiri milijuna žena i djece migriralo je i sada su u drugim zemljama. A biti migrant teško je i psihički i fizički. Jer morate početi ispočetka. Kako je živjeti kada ne možete nositi ni svoju osobnu odjeću? Kako djetetu objasniti zašto ne spava u svom krevetu? Ovo je test koji nikome ne biste poželjeli", upozorava Olena.
Putinova poruka nije upućena samo Ukrajini
Olena je naglasila da je ruski predsjednik Vladimir Putin prekoračio liniju dopustivog prvog dana kada je pokrenuo invaziju. "Sljedećih dana izgubili smo djecu. Poginula su od krhotina granata u svojim rodnim mjestima. Izgubili smo više od 200 djece. Dakle, svaki slučaj je za nas bio indikativan", rekla je.
"Strašno nas boli blokirani, uništeni Mariupolj. To se nastavlja. A regija Kijev je postala užasna - to smo vidjeli dok se ruska vojska povlačila. Svijet je naučio ime Buča. To je bio jedan od nekada lijepih gradova u blizini glavnog grada — ali isti se užasi mogu vidjeti u desecima sela i gradova u regiji Kijev. Ljudi ubijeni na ulici. Ne vojnici - civili! Grobovi u blizini igrališta. Ne mogu to ni opisati. To me ostavlja bez teksta. Ali potrebno je to pogledati.
Nadam se da nismo jedini koji vide poruku koju Rusija šalje. Ta poruka nije upućena samo nama. Ovo je njihova poruka svijetu! To bi se moglo dogoditi svakoj zemlji koju Rusija ne voli", upozorila je Olena.
Nedovoljna reakcija Zapada
Olena i Volodimir su molili druge zemlje da učine više u reakciji protiv invazije te su posebno prozvali SAD zatraživši zonu zabrane letenja iznad Ukrajine.
"Da, pitali smo, službeno i neslužbeno. Kao i svaki Ukrajinac, na svojim društvenim mrežama, na prosvjedima. Kada je počela ruska opsada Mariupolja, postalo je jasno da Rusija ne samo da ispaljuje rakete, već i bombardira iz zraka. Jedna od bombi pala je na kazalište u kojem se skrivalo više od tisuću ljudi. Tu je umrlo tristotinjak ljudi. Znam, na primjer, jednu obitelj koja je izgubila sina, kćer i unuku. Živi su ostali samo baka i djed i najstarija djevojčica. Kako žive nakon toga?
Tražili smo da zatvore nebo iznad nas kako Ukrajinci ne bi stradali. Ali NATO je to smatrao izravnim sukobom s Rusijom. Dakle, mogu li sada reći da je Rusija sama kriva za daljnje smrti? Retoričko pitanje. Pitate je li ovo pravi potez Sjedinjenih Država, kažem — a to ne vrijedi samo za SAD — oštro odgovorite na postupke agresora ili će agresor biti potaknut na akciju. Rusija zna da Zapad neće zatvoriti nebo, a ta je činjenica potiče na daljnje zločine. Demokratski svijet mora biti ujedinjen i oštro odgovoriti, te tako pokazati da u 21. stoljeću nema mjesta ubijanju civila i zadiranju na strani teritorij. Vidjela sam karikaturu NATO-a i svjetskih organizacija kako gledaju kako pada kuća na kojoj je ispisano UKRAJINA. Možda je ovo bilo pretjerivanje - jer Ukrajina dobiva oružje. Ali i nama treba zaštita! Istina je da se takva zaštita daje onima koji su otišli u inozemstvo. Milijuni naših žena i djece sada primaju pomoć i od vlada i od milijuna običnih ljudi u Europskoj uniji. Beskrajno sam zahvalna na tome.
Iskreno, nitko u Ukrajini ne vjeruje ni jednoj izjavi agresora. A deeskalacija se još ne vidi. Rusi su se povukli iz regije Kijev, ali su pojačali svoje napade u oblastima Donjecka i Odesa", otkrila je Olena Zelenska za Vogue.
Svi žele samo mir
Olena ističe da su ranije Ukrajinci mogli putovati po Europi bez vize, posjetili su brojne zemlje, ali nisu planirali posjetiti ih kao izbjeglice. "Zato ih tretirajte kao da su jedni od vas. Naše majke i djeca sanjaju o tome da se vrate kući, da se ponovno spoje sa svojim obiteljima. Zato im, molim vas, pomozite da se prilagode dok im ne bude omogućeno da se vrate kući", rekla je te upozorila da Rusija vodi masivan informacijiski rat na svjetskoj pozornici.
Kaže da ona sama živi poput svih ostalih Ukrajinaca. "Svi imamo jednu veliku želju: mir. Ja kao i sve druge majke i supruge, konstantno se brinem za svog supruga i činim sve što je u mojoj moći kako bi moja djeca ostala sigurna", rekla je Olena.
Situaciju s ratom u Ukrajini možete pratiti iz minute u minutu OVDJE.
