Od početka ruske invazije na Ukrajinu intenzivno se spominje mogućnost širenja i prelijevanja sukoba na druge zemlje i regije, a u tom smislu najviše se spominje prostor Zapadnog Balkana s nekoliko neuralgičnih točaka: Bosnom i Hercegovinom (točnije, Republikom Srpskom), Kosovom i Crnom Gorom. Oči su uprte i u Srbiju, takozvanu ''balkansku malu Rusiju'', gdje su predsjednički i parlamentarni izbori pretprošle nedjelje – na kojima su očekivano pobijedili Aleksandar Vučić i njegova Srpska napredna stranka – itekako bili određeni zbivanjima u Ukrajini i odnosom prema Putinovoj Rusiji.
'Srpski parlament nikad nije bio rusofilskiji'
O tome kako se rat u Ukrajini reflektira na Balkan i šire, razgovarali smo s dr. Borisom Vargom, politologom i novinarom iz Novog Sada. Varga je izvrstan poznavatelj situacije u Ukrajini. Magistrirao je na Lavovskom nacionalnom sveučilištu u Ukrajini, na Katedri za međunarodne medije i informacije tamošnjeg Fakulteta novinarstva, a doktorirao je na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu. Dugogodišnji je suradnik više međunarodnih i regionalnih medija te nevladinih organizacija. U profesionalnom radu bavi se uglavnom područjem bivše Jugoslavije i bivšeg Sovjetskog Saveza, a uža specijalnost su mu teme tranzicije, demokracije i autoritarizma. Objavio je osam knjiga i publikacija na temu geopolitike i suvremenih političkih sustava. Piše na srpskom, ukrajinskom i rusinskom jeziku.
NET.HR: Na koji način se rat u Ukrajini reflektira na Balkan, pa i šire? Pokazalo se da su izbori pretprošle nedjelje u Srbiji i Mađarskoj uvelike bili definirani i 'opterećeni' odnosom prema tom ratu, Putinu, Rusiji, sankcijama...
VARGA: Rezultati izbora prošle nedjelje u Mađarskoj i Srbiji govore o tome da Rusija i Vladimir Putin, za koje smo smatrali da su izbačeni sa Zapada, ipak imaju prijatelje među članicama i kandidatima u Europskoj uniji. Strah od europskog rata u kampanji najuspješnije je iskoristio Vučić, a navijačka atmosfera za Rusiju u srpskim medijima najviše je išla na ruku malim desničarskim strankama, kao i vječnoj Socijalističkoj partiji Srbije. Srpski parlament nikad nije bio rusofilskiji. Iako je dobio najviše glasova, Vučiću neće biti lako da istovremeno sastavlja vladu i Rusiji uvodi sankcije.
Cijeli pojas jugoistočne Europe od Gdanjska do Burgasa bio je proteklo desetljeće kritičan svojom varijabilnom nelojalnošću Bruxellesu, a većina tih država osim Poljske i baltičkih republika koketirala je s Moskvom. Bugarska, Mađarska, Poljska, povremeno Slovačka i Češka, bile su u stalnim tenzijama s Europskom unijom iz raznih razloga - od plinovoda do cjepiva i covida. Rat u Ukrajini je i trajno zatrpavanje plitkog temelja osovine Berlin-Moskva, što znači povratak na disciplinu u uvjetima novog Hladnog rata u kojem su na meti Putinovih raketa upravo nove članice EU-a i bivše saveznice Rusije, kojima sada već Moskva otvoreno prijeti.
Boris Varga, politolog i novinar iz Novog Sada
'Slomljen je potencijal najvećeg agresora na Balkanu'
NET.HR: Prijeti li dodatna destabilizacija i zapadnom Balkanu? Koliko će ovdje ruski interesi i utjecaji dodatno ojačati i preko kojih aktera te kakav bi mogao biti odgovor SAD-a i EU-a?
VARGA: Kako će se rat u Ukrajini reflektirati na Balkan vidjet ćemo 9. svibnja, na obilježavanju Dana pobjede u Drugom svjetskom ratu koji Putinovu režimu već godinama služi kao ritualni politički legitimitet, odnosno opravdanje za ukidanje sloboda u Rusiji. Ako Putin otpočne novi vojni napad na istoku Ukrajine, osvoji pojedine oblasti i na ruševinama ukrajinskih gradova organizira paradu pobjede nad fašizmom i nacizmom, taj cinizam može inspirirati revanšističke velikosrpske desničare, koji u ruskim prijetnjama EU-u vide svoju novu šansu. Međutim, na prostoru bivše Jugoslavije ne postoji više prijetnja od vojnog razaranja koju je početkom 90-ih izazvala JNA, pod srpskim rukovodstvom u Beogradu. NATO je vojnom intervencijom 1999. slomio potencijal glavnog agresora na Balkanu.
Pritisak na balkanske države koje vode rusofilsku vanjsku politiku, SAD i EU sada mogu činiti političkim i ekonomskim metodama od sankcija, koje su pojedincima već uvedene i prije rata, do sveobuhvatnijih sankcija i uskraćivanja financijske podrške državama. Gospodarstvo Srbije je u potpunosti ovisno o trgovini s EU-om i toga su svjesni svi koji sanjaju nacionalističke snove, a uz to pamte sudbinu protagonista rata koji su završili pred Haškim tribunalom.
'Rat u Ukrajini je uvećana slika raspada Jugoslavije'
NET.HR: Često se povlače paralele između ratova 90-ih u bivšoj Jugoslaviji: zaštita 'ugrožene manjine', narativ 'svi Rusi u jednoj državi', Putin kao Milošević, Mariupolj kao Vukovar, opsade ukrajinskih gradova po obrascu opsade Sarajeva, jezik ratne propagande je napadno sličan… Jesu li oni 'naši' ratovi doista slični ovome?
VARGA: Rat u Ukrajini kao da je brojčano i teritorijalno uvećana slika raspada bivše Jugoslavije. Ono što vidimo na velikoj sceni Rusije i njenog susjedstva - Gruziji, Ukrajini i Čečeniji - isto smo gledali devedesetih u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu. Putinova ''denacifikacija'' podsjeća na borbu protiv ''ustaških hordi'' u Hrvatskoj, protiv ''zelene transverzale i islamskih ekstremista'' u BiH i ''albanskih terorista'' na Kosovu. Mariupolj je u stvari Vukovar, a Kijev je bio blizu višegodišnje opsade kakvu je pretrpjelo Sarajevo. Buča i Irpinj su Drenica i Račak na Kosovu. Ratni zločini koji se čine u Ukrajini u ime slavnih predaka iz Crvene armije, slični su onima koje je činila JNA s paravojnim formacijama, preko noći postajući agresorska i zločinačka vojska za vrijeme raspada bivše Jugoslavije. Najveća i ključna razlika je da Slobodan Milošević nije imao nuklearno naoružanje i zato je ishod ovog rata neizvjestan, iako su Rusi pretrpjeli značajne vojne gubitke i pritisnuti su ekonomskim sankcijama. Ako Putin ikad završi kao ratni zločinac na osuđeničkoj klupi nekog, nadajmo se međunarodnog suda, bit će to samo zato što je kao i Milošević izgubio rat.
Sličnost između Rusije i Srbije jest i ta da se radi o posljedici raspada sličnih političkih sustava. SFRJ je bila krojena po uzoru na ustav SSSR-a. Sistem se uglavnom oslanjao na balans između političkog partijskog centra i titularnih republičkih etničkih elita. Dvije dominantne republike, Rusija i Srbija, bile su nositelji tih socijalističkih tvorevina, koje su im vremenom u stvari postale zamjene za vlastite velike države. Svjedoci smo sada eha 20. stoljeća, a posljedice neriješenih problema tih raspalih federacija s kraja Hladnog rata očigledno još nisu završene ni na Zapadnom Balkanu. Upravo su ostali najkompliciraniji problemi u kojima se osjeća atmosfera zamrznutih konflikata, a to su BiH i Kosovo.
'Zapad treba ukloniti i ruski i kineski faktor iz Europe'
NET.HR: Otkako je započela agresija Rusije na Ukrajinu, puno se govori o opasnosti prelijevanja otvorenog sukoba i na Balkan, ali i druge, Rusiji bliže države koje su k tomu članice EU-a i /ili NATO-a. Je li taj scenarij doista moguć, gdje i u kakvom obliku?
VARGA: Od ishoda rata u Ukrajini ovisi ne samo buduća stabilnost Zapadnog Balkana, već i sigurnost EU-a. Ako ruska agresija bude izazivala daljnje devastiranje Ukrajine, a izbjeglice budu preplavljivale Uniju, bit će ugrožen cijeli kontinent. Josep Borrell humanitarnu krizu s ukrajinskim izbjeglicama naziva Putinovim specijalnim ratom protiv EU-a, koji je još ranije započeo bjeloruski diktator Aleksandar Lukašenko. A na vojnom nišanu mogli bi se naći bivši saveznici Rusije iz nekadašnjeg Varšavskog pakta. Već sada se u Rusiji manipulira javnim mnijenjem, koje se u vrlo visokim postocima izjasnilo da bi se nakon Ukrajine na udaru Moskve mogle naći Poljska, baltičke republike i sve druge postkomunističke države.
Moskva može negativno reagirati i na inicijativu da se NATO-u priključe Finska i Švedska, iako ih je u tom smjeru potisnula upravo ruska agresija. Analitičari pokušavaju protumačiti i što znače Putinovi pisani zahtjevi s početka godine, da se NATO u jugoistočnoj Europi vrati na vojni potencijal iz 1997. godine - znači li to napad na baze i komplekse obrane država duž granice s Rusijom? Međutim, prema vojnim zbivanjima u Ukrajini može se naslutiti da Moskva ne bi mogla napraviti veću vojnu štetu novim članicama NATO-a, ali je otvaranje tog pitanja istovremeno i promjena djelovanja alijanse. Još od Donalda Trumpa traje rasprava hoće li se dosljedno primjenjivati članak 5 Statuta NATO-a u slučaju napada na jednu od spomenutih članica i je li kolektivni Zapad u tom slučaju spreman na rat s Rusijom, ne samo zbog Crne Gore, već i zbog baltičkih republika i Kalinjingrada?
Međutim, ako u ratu u Ukrajini poraz pretrpi Rusija, stvari bi trebale krenuti u suprotnom pravcu. Zapad, SAD i EU, trebali bi ukloniti ne samo ruski, već i potisnuti kineski faktor iz Europe. Populisti, poput Viktora Orbana i desničarskih europskih stranaka trebali bi se naći pod političkim pritiskom, pa čak i sankcijama. Minimalno, uskraćeni u financijskoj podršci. A na ''Srpski svijet'', koji ignoriranjem Zapada raste u regiji kao potencijalna prijetnja stabilnosti, trebao bi biti uključen reflektor. Ne mislim da je veliki sukob na Balkanu moguć, ali su revanšistička raspoloženja i ''balvani'' za neke nove destabilizirajuće revolucije još uvijek tu.
'Unikatna šansa za čišćenje od ruskog utjecaja'
NET.HR: Srbija se često označava kao 'mala Rusija' na Balkanu. Kakva će biti poslijeizborna Srbija u kontekstu rata u Ukrajini?
VARGA: Od 1948. godine ovo je prva unikatna šansa da se zemlje bivše Jugoslavije ponovo očiste od ruskog utjecaja. U uvjetima podizanja nove ''željezne zavjese'' te okolnosti se sada nameću izvana, a za razliku od Informbiroa sada ne samo da ne postoji politička volja u Beogradu za otkazivanje gostoprimstva ruskoj mekoj moći, već je tu u usponu ideja ''srpskog svijeta''. S mnogo prijemčivijim nazivom ''srpski svijet", inspirirana šovinističkim ''ruskim svijetom'', obnavlja se velikosrpska ideja poražena u izgubljenim ratovima devedesetih. Iza ideje očuvanja kulture, tradicije i jezika, stvaraju se težnje etnocentričnog ujedinjenja i mijenjanja granica, posebno u BiH i na Kosovu. Ideja ''srpskog svijeta'' na prvi pogled nije nikakva prijetnja, ali ona čeka svoj trenutak i povoljne geopolitičke okolnosti. Prije godinu dana njoj su jednako težile nacionalističke vlade Srbije, Crne Gore i Republike Srpske. Ma koliko to zvuči paradoksalno, ideja ''srpskog svijeta'' se jako dobro uklopila i u dvije inicijative Zapada – Otvoreni Balkan i Berlinski proces, kao svojevrsnom varljivom predčlanstvu EU regije Zapadnog Balkana.
U uvjetima zabrinjavajućeg rata u Ukrajini, Bruxelles bi ipak trebao ubrzati prijam država Zapadnog Balkana, a to znači odustajanje od stabilokracije i veću političku odlučnost da se kod država kandidata ne odugovlači s pregovaračkim procesom. Po principu regate, u EU bi trebale što prije ući Crna Gora, Albanija, Makedonija, Srbija, BiH i Kosovo. Zapad može brzo ugasiti ''srpski svijet'' samim prestajanjem toleriranja politike ''sjedenja na dvije stolice'', odustajanjem od stabilokracije i odlučnim inzistiranjem na demokratskim vrijednostima – slobodi medija, slobodi udruživanja i poštenim izborima. Znači ne samo ekonomska statistika i otvaranje-zatvaranje EU poglavlja.
NET.HR: Hoće li Vučić sada napokon morati izabrati 'stolicu' na kojoj sjedi ili će nastaviti balansirati na više njih?
VARGA: Definitivno da je rat u Ukrajini kraj ''sjedenja na dvije stolice'' Beograda, barem u onako ciničnom obliku kakav je bio otkad su naprednjaci došli na vlast. Sjetimo se, nekoliko mjeseci nakon aneksije Krima i između dva krvava sukoba u Ukrajini u Donbasu i dva mirovna sporazuma iz Minska, Beograd 2014. godine daje najviše počasti Putinu kao počasnom gostu na vojnoj paradi. Vučić to ne bi mogao raditi da oči na Zapadu nisu bile širom zatvorene. Ali kraj ''klackanja'' kao definirane vanjske politike Beograda, ne znači i kraj rusofilske politike u Srbiji. Vučić će i dalje pokušavati, ispipavati teren kako bi mogao sjediti ako ne na dvije stolice, barem da se ne zamjera ni Zapadu, ni Rusiji.
