Na tisuće ljudi iz Južne Koreje, okreće se zatvoru kao načinu bijega od života. Od 2013. godine više od 2.000 ljudi prijavilo se u ustanovu "Zatvor u meni" u sjeveroistočnom okrugu Hongcheon, lažni zatvor koji oponaša iskustvo boravka iza rešetaka.
“Zatvorenicima” u “Zatvoru u meni” oduzimaju se telefoni i daje im se plava uniforma, pokrivač, čajnik s priborom, olovka i bilježnica. Zabranjeno im je međusobno pričanje, a za obroke dobivaju jednostavna jela, uključujući rižnu kašu za doručak i slatki krumpir kuhan na pari za večeru. I sve je to na dobrovoljnoj bazi, piše Dnevni avaz.
Veliki broj prijavljenih u tu ustanovu čine radnici u kancelarijama i studenti koji žele provesti vikend daleko od južnokorejske kulture rada visokog intenziteta. U zemlji u kojoj se puno radi, a stopa samoubojstava je visoka, to bi moglo spasiti na tisuće života.
Prosječan korejski radnik ukupno je radio 2.027 sati u 2017. godini, prema anketi Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD). To ih čini trećom državom na svijetu u kojoj radnici mnogo rade, poslije Meksikanaca i Kostarikanaca. To je jedna radna i školska kultura koju opisuju kao "smrtonosno nezdravu".
Stručnjaci vjeruju da je upravo to razlog visokog stresa i samoubojstava u ovoj zemlji. Prema izvješću Svjetske zdravstvene organizacije iz 2017. godine, Južna Koreja je druga po stopi samoubojstava na svijetu, s prosječno 28,3 osobe na 100.000 ljudi koje su sebi oduzele život u 2015. godini.
Suosnivačica “zatvora” Noh Ji-Hjang kaže da je ideja za lažni zatvor potekla od njenog muža, tužitelja, koji je često bio prisiljen raditi nedjelje u trajanju od 100 sati.
On je izjavio da bi rado išao u samicu na tjedan dana kako bi odmorio i bolje se osjećao, rekla je ona i dodala: “Tako je sve počelo.”
"Bio sam iscrpljen fizički i mentalno, ali nisam bio dovoljno hrabar da dam otkaz", rekao je Nohin muž, Kvon Jong Seok.
Sada se na stotine Južnokorejaca zatvara u ćelije od šest kvadratnih metara na periode od 24, a ponekad i na 48 sati. Tamo nema satova, nema ogledala i postoji samo jedan mali sanitarni čvor.
"Nisam znala što da radim sa svojim životom. Zatim sam pomislila provesti tjedan dana u samici. Donijeti odluku što dalje sa životom bilo bi malo jasnije bez cigareta, pića, međuljudskih odnosa, šefa i stresnog posla. Zatvor mi je pružio osjećaj slobode", rekla je Park Hje-Ri, dvadesetosmogodišnja radnica.
Park je platila iznos od 88 američkih dolara da provede 24 sata u ovoj ustanovi. Ona je samo jedna od mnogih koji se odlučuju za taj novi, nevjerojatni oblik očuvanja mentalnog zdravlja. Prema Noh, samica nije ništa u usporedbi sa životom vani.
"Tamo ste zatvoreni, što je i koncept cijelog programa" rekla je Noh. Ali oni koji dođu kažu da su tamo doživjeli najveću sreću i slobodu. Većina se na početku opirala, zato što im je rečeno da je tamo kao u pravom zatvoru. Ali nakon što su proveli neko vrijeme unutra, rekli su da im ta mala ćelija nije zatvor, već da je to vanjski svijet, prenosi Dnevni avaz.
