U nedjelju 7. prosinca 1941. nešto prije 8 sati ujutro stotine japanskih aviona napale su američku mornaričku bazu u luci Pearl Harbor na Havajima. Istoga dana navečer japanske su novine objavile deklaraciju o objavi rata Sjedinjenim Američkim Državama. Slijedećeg dana, 8. prosinca oko podneva, predsjednik Franklin Delano Roosevelt održao je u Kongresu govor kojim je od predstavnika najvišeg zakonodavnog tijela zatražio da izglasuju deklaraciju o objavi rata Japanu, što su ovi pola sata kasnije i učinili.
Premda je sam napad izazvao šok rat između dvije najveće sile na Tihom oceanu ustvari nikoga nije iznenadio. Korijene suparništva, a onda i neprijateljstva između Japana i SAD-a, treba tražiti u imperijalističkim politikama obiju zemalja da pod svoju kontrolu stave što više teritorija u Aziji, čime bi osnažili vlastite trgovinske interese i osigurali iskorištavanje sirovina iz tog dijela svijeta.
Sve lošiji odnosi dodatno će se pokvariti 1930-ih nakon japanske okupacije dijela Kine, a zatim i napada na europske kolonijalne posjede u jugoistočnoj Aziji. Osim navedenog, situaciju će komplicirati i činjenica što je u Europi 1939. započeo rat između japanskih saveznika Italije i Njemačke i američkih saveznika Velike Britanije i Francuske. Na sve agresivnije pokušaje Japana da zauzme rudom, naftom i hranom bogate Francusku Indokinu, Britansku Malaju i Nizozemsku Istočnu Indiju, Amerikanci u ljeto 1941. odgovaraju brojnim ekonomskim sankcijama i zamrzavanjem japanske imovine na teritoriju SAD-a.
Japanci prekinuli neizvjesnost: Plan je bio jednostavan, ali...
S obzirom na to da je Tokio odbijao zahtjeve Washingtona da se povuče iz Kine i ostalih zauzetih područja na azijskom tlu sve je ukazivalo da bi politički i ekonomski sukob uskoro mogao prerasti i u vojni. Neizvjesnost su odlučili prekinuti Japanci. Njihova odluka da napadnu šest i pol tisuća kilometara udaljeno havajsko otočje iznenadila je američku vojsku i obavještajne službe. Upravo ta udaljenost bila je glavnim razlogom zašto je mornarička baza u Pearl Harboru bila bez prave obrane.
Japanski plan bio je jednostavan. Namjera je bila uništiti američku pacifičku flotu kako bi bez otpora mogli nastaviti svoja osvajanja po Aziji. Dana 26. studenoga 1941. šest japanskih nosača aviona, dvadesetak bojnih brodova i tridesetak podmornica isplovilo je prema Kurilskim otocima i dalje prema Havajima. A onda se, u rano jutro 7. prosinca, 400 aviona uz podršku mornarice sručilo na američku pacifičku flotu usidrenu u Pearl Harboru.
U manje od dva sata koliko je napad trajao uništeno je ili u znatnoj mjeri oštećeno oko 20 američkih vojnih brodova i više od 300 aviona. Gotovo 2500 vojnika i civila je poginulo, a njih više od tisuću je ranjeno. Međutim, unatoč stravičnoj bilanci na američkoj strani japanski uspjeh nije bio potpun. Neoštećeni su ostali američki nosači aviona, ključni za pomorsko ratovanje, koji u trenutku napada nisu bili na Havajima, kao i najveći dio skladišta goriva, postrojenja za remont brodova i drugih objekata od logističkog značaja koji su se nalazili u samom Pearl Harboru.
Prestanak neutralnosti SAD-a i početak kraja za Njemačku, Italiju i Japan
Dan nakon napada Sjedinjene Države su objavile rat Japanu što je potaklo Njemačku i Italiju da 11. prosinca, u skladu sa savezničkim ugovorom, objave rat SAD-u. Naravno, na odgovor nije trebalo dugo čekati. Istoga dana Amerika je uzvratila i objavila rat Njemačkoj i Italiji. Time je prestala službena američka neutralnost u najvećem ratu u svjetskoj povijesti. S obzirom na ulogu SAD-a u konačnoj pobjedi nad Njemačkom, Italijom i Japanom koja će uslijediti četiri godine kasnije, napad na Pearl Harbor pokazat će se jednim od najvažnijih i vjerojatno prijelomnih događaja Drugog svjetskog rata.
Sve nastavke serijala XX. stoljeće by Hrvoje Klasić pogledajte OVDJE.
