U francuskoj prijestolnici su radili u pizzeriji i trgovini, a željeli su vidjeti kako se živi na seoskim obiteljskim gospodarstvima i naučiti potrebna znanja kako bi i sami jednog dana ondje živjeli.
Preko svjetske mreže volontera WWOOF, koja nudi mogućnost volontiranja sa smještajem na organskim imanjima, stigli su prvo do Brača. gdje su radili u masliniku i polazili radionice. Uslijedili su Šibenik, Krka, Zadar, Skoplje, Kotor, Budva, Skadar, Kosovo i Metohija, gotovo sve auto-stopom.
Poslije Makedonije i Albanije vratili su se u Banju Luku, pa u Koprivnicu gdje su bili u poljima lavande. Kampirali su i u Srbcu kraj Gradiške, a onda nakon Sarajeva i Užica stigli u Seču Reku pored Kosjerića gdje su im domaćini bili Dragana i Dalibor Đorđević.
"Oni imaju nekoliko hektara zemlje, a najviše malina. Berba je glavna aktivnost u srpnju, a pošto smo mi stigli malo kasnije pozabavili smo se sječom drva u šumi i pripremom za zimu. Radili smo i u vrtu, igrali se s njihovom slatkom dječicom i pomagali oko svakodnevnih poslova", priča Aleksandra za Pricesadusom.com.
Pritom iznosi njihove planove. "Planiramo se poslije ovog putovanja vratiti u Pariz na još godinu dana, da skupimo novac i kupimo zemlju u Poljskoj. Tamo je to četiri puta jeftinije nego u Francuskoj. Želimo živjeti na selu. Od naših domaćina smo mnogo toga naučili", kaže Aleksandra.
"Više puta smo se pitali možemo li živjeti na selu, i mislim da smo sada dali sebi odgovor na to pitanje. Želimo kupiti imanje, saditi naše bilje, hraniti naše životinje, imati malu farmu i živjeti drugačijim stilom života. Sigurno je da život na selu nije jednostavan, ali je svakako manje stresan od onog u gradu", iskren je Loïc.
