Cilj Kremlja je zamrzavanje armensko-azerbajdžanskog sukoba u Karabahu prema scenariju ukrajinskog Donbasa, gruzijske Južne Osetije i moldavskog Pridnjestrovlja. Samo tako će moći zadržati svoje pozicije, uključujući i vojnu nazočnost u južnom Kavkazu i istočnoj Europi. Primjerice, nakon što su predstavnici EU-a najavili otvaranje dodatne ceste za dostavu humanitarne robe u armensku enklavu u azerbajdžanskom Karabahu, proruski separatisti su blokirali tu rutu.
Kao i u slučaju drugih postsovjetskih zemalja koje Rusija pokušava kontrolirati putem separatističkih enklava, pravi posrednici u pregovaračkom procesu između Armenije i Azerbajdžana su EU i SAD. Sklapanje mirovnog sporazuma lišit će ruskog predsjednika Vladimira Putina položaja na južnom Kavkazu i pridonijeti konačnoj preorijentaciji Erevana prema Zapadu.
Ponuda pomoći koju ruski 'mirotvorci' imaju na nišanu
Nakon sastanka s čelnicima Azerbajdžana i Armenije u Bruxellesu 15. srpnja, predsjednik Europskog vijeća Charles Michel objavio je namjeru Bakua da uspostavi humanitarnu opskrbu kroz grad Agdam za armensku enklavu u azerbajdžanskom Karabahu.
Od obnove suvereniteta Azerbajdžana nad Karabahom u jesen 2020., veza između armenske enklave i Armenije odvija se Lačinskom cestom, koju kontrolira ruski vojni kontingent. Ta autocesta vodi do administrativnog središta enklave, grada Khankendija, koji Armenci zovu Stepanakert. Unatoč slobodnom kretanju transporta i humanitarnog tereta duž ove rute, separatističko vodstvo od prosinca 2022. tvrdi da 'glad i humanitarna katastrofa vladaju Artsakhom'.
Kao odgovor na Michelovu izjavu o spremnosti Azerbajdžana da otvori dodatnu rutu za humanitarnu robu, 18. srpnja predstavnici proruskog pokreta "Front sigurnosti i razvoja Artsaha" betonskim su blokovima blokirali cestu kroz Agdam do Khankendija. U uvjetima prave gladi nezamislivo je da 'žrtva' odbija hranu i blokira cestu samo zato što pomoć dolazi s puta koji mu se ne sviđa.
Za separatističko vodstvo u Khankendiju je ključno koristiti Lačinsku cestu, koju kontrolira vojni kontingent Ruske Federacije. Prema službenim podacima Bakua, ova se cesta koristi za "rotaciju vojnog osoblja, prijenos oružja i streljiva, infiltraciju terorista". Istraga koju je proveo zastupnik ukrajinskog parlamenta Vladimir Krejdenko postala je jasan dokaz nepostojanja gladi u armenskoj enklavi. Organizirao je narudžbu mesnih i ribljih jela, sireva i kolača za nekoliko korporativnih zabava u Khankendiju i nije dobio nijednu odbijenicu.
"Ne samo da nema 'blokade', nego nema ni 'gladi' u regiji Karabaha, bez obzira na to koliko snažno propaganda prokremaljskog režima tvrdi suprotno", navodi se u analitičkom pregledu glavne bugarske publikacije Fakti u veljači. Već krajem lipnja predstavnik vladajuće stranke Armenije Shirak Torosyan priznao je sljedeće: "U Artsakhu nema gladi, nema potrebe pretjerivati." Očito je da je situacija u Khankendiju bila i još uvijek je daleko od kritične.
Ruski milijarder - zapovjednik prokremaljskih separatista
Analiza europskih i američkih promatrača iznova govori o postojanju "prokremaljskog režima" u Karabahu. Konačno, blokadu ceste Aghdam-Khankendi organizirali su "Front sigurnosti i razvoja Artsaha" i bivši čelnik Artsaha Ruben Vardanyan, koji se u medijima često naziva Putinovim izaslanikom za Južni Kavkaz. U travnju 2023. godine, na inicijativu Službe sigurnosti Ukrajine, Vardanyan je uvršten u bazu podataka o suučesnicima ruske agresije - "Mirotvorets". Prema kanadskoj analitičkoj publikaciji Geopolitical Monitor, "Kremlj je poslao Vardanyana u Karabah jer se bojao uspjeha EU-a u posredovanju u mirovnom sporazumu" između Armenije i Azerbajdžana.
Utjecaj destabilizacijom
O činjenici da Moskva pokušava destabilizirati Južni Kavkaz, kao što je prethodno učinila u Ukrajini, Gruziji i Moldaviji, naširoko se izvještava u međunarodnim medijima. Američka publikacija The Washington Times: "Ruski režim manipulira armenskom manjinom u azerbajdžanskom Karabahu kako bi potaknuo etničke sukobe na južnom Kavkazu… Scenarij podsjeća na druge sporove koje je Kremlj proizveo, bilo u Gruziji, Moldaviji ili Ukrajini, kako bi zadržao svoju sferu imperijalnog utjecaja". U Ukrajini je najveći informativni portal Censor objasnio da "Putin koristi armenske separatističke marionete u Karabahu za svoje ciljeve, baš kao što je to učinio s Osetinima i Abhazima u Gruziji i pristašama ruskog svijeta na Krimu i u Donbasu".
"To (uporaba armenskih separatista u Karabahu) omogućuje Moskvi da zadrži vojnu prisutnost na Južnom Kavkazu, kao i u regiji Južnoj Osetiji koja se odcijepila od Gruzije ili u istočnim regijama Moldavije koje kontrolira Rusija", izvijestio je rumunjski Newsweek.
Ruske putovnice za pristaše Kremlja
Takva politika Kremlja navela je armenske separatiste u Karabahu da favoriziraju neograničenu prisutnost ondašnjeg ruskog vojnog kontingenta, a usto žele održati referendum o pridruživanju Rusiji.
"Kao i prije osam godina na Krimu, u Arcahu bi se trebao održati referendum o jednom od pitanja na dnevnom redu koja se odnose na pridruživanje Rusiji" , izjavio je u ožujku 2022. Artašes Gegamjan, bivši šef izaslanstva Nacionalne skupštine Armenije pri Parlamentarnoj skupštini OESS-a. Zatim je, u travnju 2022., u Karabahu održana kampanja za prikupljanje potpisa za potporu pridruživanju Rusiji. Njezina je kulminacija bio poziv armenskog pričuvnog pukovnika Hajka Nahapetjana da ruskom veleposlanstvu preda prijavu za državljanstvo: 'Time imamo nepriznat, ali prilično stvaran teritorij na kojem žive građani Ruske Federacije. Dakle, Rusiji je dano ne samo moralno, već i zakonsko pravo na uplitanje u taj proces."
Moskva protiv mira između Bakua i Erevana
Prema trilateralnoj izjavi čelnika Rusije, Azerbajdžana i Armenije od 9. studenog 2020., ako u svibnju 2025. nijedna od strana ne zatraži povlačenje ruskih postrojbi iz Karabaha, njihov će se boravak produljiti dodatnih 5 godina. Što se više bliži svibanj 2025., to je veći interes Kremlja da poveća pritisak na svoje zastupnike u Karabahu te spriječi mirovni sporazum između Bakua i Erevana. Za razliku od Moskve, koja se pozicionira kao 'glavni posrednik' u armensko-azerbajdžanskoj nagodbi, ali čini sve da ga zamrzne, Europska unija ima sve interese u postizanju mira na južnom Kavkazu.
Kao prvo, on se temelji na otvaranju regionalnih prometnih pravaca, posebno koridora Zangezur.
"Tim će otvaranjem Europska unija dobiti izravnu transportnu rutu u Kinu, zaobilazeći Rusiju – kroz Tursku, Azerbajdžan, Kaspijsko more i središnju Aziju", objavio je glavni moldavski TV kanal Moldova-1 uoči sastanka na vrhu Europske političke zajednice, održanog u Kišinjevu 1. lipnja.
"Azerbajdžan ima potencijal postati ključni energetski partner EU-a, koji može pomoći u nadoknađivanju gubitka ruskih fosilnih goriva", izvijestio je tada češki partner na američkom CNN-u.
Presretanje inicijative putem Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država u pregovaračkom procesu između Bakua i Erevana, uz naknadno postizanje stvarnog uspjeha, lišit će Putina položaja na južnom Kavkazu. Također, to će pridonijeti konačnom preusmjeravanju Armenije na Zapad. S druge strane, brza integracija Armenaca iz Karabaha u Azerbajdžan blokirat će mogućnost da Kremlj njima manipulira u vlastite geopolitičke svrhe.
*Autor teksta je ukrajinski politički analitičar, voditelj ukrajinskog Centra za analizu i strategije.
POGLEDAJTE VIDEO Najviše pozicionirana Hrvatica u NATO-u: 'Rusija će izgubiti. Mora'