Situacija je "katastrofalna", ocijenila je bez okolišanja Faiza Haikal, egiptologinja i profesorica na Američkom sveučilištu u Kairu.
Nakon revolucije 2011., svrgavanja predsjednika Hosnija Mubaraka i potom islamističkog predsjednika Mohameda Morsija 2013., politička nestabilnost i prijetnja terorizma rastjerali su strane turiste.
Pad prihoda
Ministarstvo za antikvitete financira se dijelom od prodaje ulaznica za muzeje i povijesne lokalitete, dakle od turista.
"Od siječnja 2011. (...) jako su nam pali prihodi. A to se jako odrazilo na stanje egipatskih spomenika", rekao je ministar za antikvitete Khaled el-Enani.
Od prodaje ulaznica 2015. zarađeno je samo 38,4 milijuna američkih dolara, prema 220 milijuna 2010., po službenim podacima.
Istodobno, broj turista pao je s 15 na 6,3 milijuna na godinu, a silazni trend nastavio se i 2016. godine.
Potreban novac za održavanje
Od piramida u Gizi do hramova Gornjeg Egipta, preko crkava i islamskih zdanja, egipatsko povijesno nasljeđe zahtijeva kontinuiranu zaštitu.
"Antikviteti posvuda propadaju", upozorava arheolog Zahi Hawass, bivši ministar za antikvitete. "Zbog manjka sredstava ništa se ne može restaurirati. Pogledajte kako je jadan Kairski muzej", rekao je, upozoravajući da egipatska vlada nije sposobna nadoknaditi pad prihoda. Tim više što mora platiti gotovo 38.000 djelatnika ministarstva za antikvitete: radnike, tehničare, egiptologe i inspektore. A to je sve teže jer je gospodarstvo u padu, inflacija je jako visoka, a na tržištu vlada nestašica raznih proizvoda.
Ublažavanje štete
Dok se turisti ne vrate, El-Enani pokušava barem ublažiti štetu.
"Kako bi povećao prihode, pokušavam raditi neke dodatne stvari", rekao je, navodeći kao primjer otvaranje Kairskog muzeja za posjetitelje noću i uvođenje novih godišnjih ulaznica kako bi se privuklo više Egipćana u posjet arheološkim lokacijama.
Dio egipatskog nasljeđa čuva se zahvaljujući donacijama mecena, arheoloških misija, stranih ili mješovitih, no to nije dovoljno da bi se pokrile sve potrebe.
Na terenu, "prioritet imaju restauracije, ali neka su iskapanja prekinuta zbog manjka novca", kazala je Haikal, priznajući ipak da "lokacije koje su čekale na iskapanje 5000 godina mogu još pričekati."
Hoće li se oporaviti?
Većina restauracija također mora čekati. "Najmanje što možemo učiniti je da utvrdimo koja zdanja trebaju restauraciju i minimalno ih zaštitimo do primjerene restauracije", kazala je.
El-Enani podržava također komercijalno iskorištavanje većeg broja arheoloških lokaliteta, poput grobnica Nefertari i Setija I. u Luxoru koji su nedavno otvoreni za javnost.
Muzej u Malawiju, u pokrajini Minji, koji je opljačkan 2013. na vrhuncu političkih nemira, također ponovno prima posjetitelje.
Uz to, Veliki egipatski muzej (GEM), ključni projekt u podnožju piramida u Gizi u kojem će biti izložene faraonske kolekcije, trebao bi biti otvoren, barem jednim dijelom, 2018., uz potporu Japana.
Ministarstvo za neke projekte može dobiti i posebna sredstva, kao ove godine za aleksandrijsku sinagogu i kršćansku crkvu Abu Mena upisanu na UNESCO-ov popis svjetske baštine.
"No sve to nikada neće zamijeniti turizam", priznaje El-Enani.
U očekivanju oporavka, Hawass, također savjetnik ministra, zauzima se za povećanje broja izložbi u inozemstvu.
"Zašto čuvati Tutankamona u mračnom kutku Kairskog muzeja? On može donijeti novac" i, posuđen drugim zemljama, pokrivati plaće ministarstva "10 godina", rekao je.
