Komentar Christopha Hasselbacha prenosimo u cijelosti.
Rezultat je katastrofa, i to za sve. Ova odluka će donijeti samo gubitnike. Zagovornici brexita se možda sada osjećaju neovisnije, ali će oni brzo primijetiti da je to prividna neovisnost. Zemlja će im postati siromašnija. I, što je vrlo važno: Ujedinjeno Kraljevstvo bi se moglo raspasti, jer većina Škota želi ostati u EU-u i zato će se odcijepiti. I zahtjevi za ujedinjenom Irskom bi mogli postati glasniji, jer vanjska granica EU-a poslije brexita vodi posred Irske.
‘TO JE KRAJ EUROPSKE UNIJE, NEMA POVRATKA’: Euroskeptici nakon Brexita pozivaju na Nexit, Frexit…
No, barem isto toliko teške posljedice mogu se očekivati u ostatku EU-a. Ne samo što će nedostajati jedan važan neto-platiša. Nedostajat će i jedan vanjskopolitički, diplomatski i vojni „teškaš“, država koja je Europsku uniju učinila otvorenijom prema svijetu i više orijentiranom na konkurentnost. Britanci će posebno nedostajati Njemačkoj. Ima već dovoljno zemalja koje bi u vremenu globalizacije najradije izolirale Europsku uniju i za koje je disciplinirano trošenje novca strana riječ. London i Berlin, kada je o tome riječ, vuku na istu stranu. Taj partner sada otpada.
Ali, možda najvažnija posljedica je politička: Britanija bi i drugima mogla poslužiti kao primjer. Ne mora odmah doći do istupanja drugih zemalja. Ali, druge zemlje bi mogle početi prijetiti sličnim referendumima i, slično Velikoj Britaniji, najprije tražiti sva moguća posebna prava i izuzetke. Na kraju bi ostao EU iz kojeg svatko može uzimati ono što mu odgovara, a da se ni na što više ne obvezuje. Ta labava konstrukcija ne bi više bila globalni akter kojega svi ozbiljno shvaćaju.
Gdje je europski višak vrijednosti?
Mnogi u Europi bi sada voljeli da Britanci osjete posljedice svoje odluke: izlazak je izlazak. Ustupaka ne smije biti. Umjesto toga baš na njihovom primjeru treba pokazati državama sa sličnim tendencijama da se prema „dezerterima“ (izraz predsjednika Europske komisije Jeana-Claudea Junckera) nema obzira. To bi bilo ljudski razumljivo, ali bi nanijeli štetu i interesima EU-a.
Onaj tko traži odmazdu, ne shvaća koliko je u mnogim zemljama EU-a narasla skepsa, pa i netrpeljivost prema EU-u. Prijetnje upućene njima bi samo dodatno podgrijale atmosferu. Umjesto toga, sada treba sačuvati živce i pokušati da se s Britancima stvore nove veze. Naravno, to neće biti surogat za članstvo u Europskoj uniji, ali ni politika zvana "sve ili ništa" ne pomaže.
Na kraju krajeva, i EU bi sam sebi trebao postaviti kritička pitanja. Građanima više nije dovoljna mantra iz Bruxellesa da se svi problemi rješavaju s „više Europe“. Primjer za to je izbjeglička kriza koja je za mnoge najveći izazov na kontinentu. Tu je „više Europe“ značilo (njemački) zahtjev da se teoretski neograničen broj izbjeglica raspodijeli po čitavoj Europi, izbjeglica koje drugi uopće nisu ni htjeli primiti. I neriješena dužnička kriza je sa svojim „europskim odgovorom“ više problema stvorila nego riješila: bogate zemlje smatraju da su iskorištene, a siromašne da im se nameće tutorstvo.
Ubuduće bi trebalo bolje objasniti kakav je višak vrijednosti koji donosi europska suradnja. Više nije dovoljno da se samo ukazuje na EU kao na mirovni projekt i da se sva druga pitanja sklanjaju u stranu.
Da, britanska odluka je katastrofa. Ona je istovremeno i najglasniji mogući poziv na uzbunu. Bespoštedna samokritika i razmišljanje o onome što se može postići zajednički – to je zapovijed ovog trenutka.
