Kako bi mogao završiti rat u Iranu? Postoje tri scenarija za rasplet krize...
Od početka rata ranjeno je 18.000 civila, a više od 3.000 je ubijeno samo u Iranu
Samo prvih šest dana rata u Iranu Sjedinjene Američke Države koštao je 12.7 milijardi dolara, a kako se rat nastavlja, Pentagon traži čak 200 milijardi dolara za financiranje vojnih operacija.
Oštećena je vitalna energetska infrastruktura u Iranu, a zapaljiva naftna skladišta u Zaljevu izložena su jeftinim iranskim bespilotnim letjelicama. Cijene nafte skočile su za 50 posto od početka rata.
Ras Laffan, najveće postrojenje za proizvodnju ukapljenog prirodnog plina (LNG) na svijetu, možda se neće u potpunosti ponovno otvoriti pet godina. A to bi Katar godišnje moglo koštati 20 milijardi dolara.
Osim cijena nafte, treba dodati i cijenu koju su platili nevini ljudi. Od početka rata ranjeno je 18.000 civila, a više od 3.000 je ubijeno samo u Iranu, piše The Guardian.
'Pripremljene su i druge karte'
Režim u Teheranu je dugo upozoravao da će, ako bude napadnut, uzvratiti udarac, i to gađanjem američkih baza u regiji. "Amerikanci bi trebali znati da će, ako započnu rat, to ovaj put biti regionalni rat", rekao je pokojni ajatolah Ali Hamenei.
Osim toga, Iran je poručio da će nova faza sukoba započeti ako budu napadnuta njegova energetska postrojenja. Ali Larijani, ubijeni iranski šef sigurnosti, prenio je to zaljevskim državama i pokušao ih uvjeriti da njihov nacionalni interes nije u svrstavanju uz Izrael. Međutim, u srijedu mu je priređen "mučenički sprovod", dok je Iran napadao Ras Laffan.
"Pripremljene su i druge karte koje će ući u igru u pravom trenutku", upozorio je ovog tjedna jedan iranski dužnosnik. Kako piše The Guardian to se vjerojatno odnosi na postrojenja za desalinizaciju u Zaljevu, središte krhkog ekosustava regije.
Američki savez s Izraelom, Donaldu Trumpu stvara probleme sa zaljevskim državama i otkriva razilaženje u izraelskim i američkim ciljevima. Trump je povukao svoju tvrdnju da ga Izrael nije konzultirao o napadu na iransko plinsko polje Južni Pars. Zaljevske države tražile su da se taj napad ne dogodi jer bi doveo do iranske odmazde.
Tri opcije za završetak rata
Za kraj rata na Bliskom istoku postoje tri moguće opcije. Dugotrajan i iscrpljujući sukob koji će završiti kapitulacijom Irana. Druga opcija je jednostrano Trumpovo proglašenje pobjede. I treća opcija bi bila sporazum, velik ili mali, regionalni ili bilateralni, sveobuhvatan ili ograničen, koji će okončati borbe.
'Netanyahu je opsjednut Iranom'
Za Simona McDonalda, bivšeg stalnog tajnika britanskog Ministarstva vanjskih poslova, ne bi trebalo otpisati ni pobjedu SAD-a i Izraela.
"Prema onome što vidim u Iranu, zemlja koja ostvaruje svoje ciljeve je Izrael. Benjamin Netanyahu je cijeli život bio osobno opsjednut Iranom. U uredu je imao Churchillovu bistu, on mu je bio uzor. Churchill je jedini tridesetih godina vidio prijetnju nacističke Njemačke, a Netanyahu je smatrao da on slično vidi prijetnju iz Irana. Ovo je kulminacija životnog plana. Moglo bi uspjeti. Postoje mnoga pesimistična predviđanja o tome što se događa u Iranu. Izrael bi mogao ostvariti svoje ciljeve", rekao je odboru Doma lordova.
'Došlo je do promjene u režimu'
U drugoj opciji, Trump bi mogao proglasiti pobjedu i jednostavno otići, tvrdeći da je uništio ili umanjio sposobnost Irana da ponovno prijeti regiji. Bilo je nekoliko trenutaka kada se činilo da je Trump spreman na taj korak. Primjerice, kada je tvrdio da je uništenje iranske mornarice, nuklearnog programa, sigurnosnog aparata i lansera balističkih projektila završeno. A Izrael ne bi imao izbora nego prihvatiti Trumpovu procjenu.
Lokacija visoko obogaćenog urana ostala bi nepoznata, granice američke zračne moći bile bi potvrđene, a Hormuški tjesnac, koji je na najužem mjestu širok samo oko 34 kilometra, i dalje bi bio usko grlo za promet tankera. No, na takav scenarij bi trebao pristati i Iran.
"Došlo je do promjene u režimu, ne do promjene režima, a ta je promjena bila nagore, prema tvrđem, nacionalističkijem Zboru čuvara islamske revolucije koji djeluje unutar decentralizirane zapovjedne strukture", rekla je Aslı Aydıntaşbaş, suradnica instituta Brookings u Washingtonu.
Tko je veća prijetnja?
I konačna opcija bila bi deeskalacija sukoba praćena mirom. Badr Albusaidi, omanski ministar vanjskih poslova, koji je posredovao u osam krugova pregovora između SAD-a i Irana, u članku za Economist iznio je racionalnu viziju u kojoj sve strane u regiji osiguravaju suštinski sporazum o nuklearnoj transparentnosti u kontekstu regionalnog ugovora o nenapadanju.
No postoji jedno "ali": cijeli Zaljev je podijeljen oko toga tko je veća prijetnja - Iran ili Izrael. Iranska spremnost da žrtvuje gospodarstva Zaljeva pomaže mu da izgubi taj argument, čak i u Kataru i Turskoj, dvjema zemljama koje bi najvjerojatnije mogle uvjeriti iransko vodstvo na pregovore.
Princ Faisal bin Farhan, saudijski ministar vanjskih poslova, rekao je u četvrtak da se Iran preračunao ako je vjerovao da zaljevske države nisu sposobne odgovoriti na njegove akcije.
"Ono malo povjerenja što je postojalo uništeno je, i to na više razina", rekao je. Bez povjerenja, razaranje će se samo nastaviti.
POGLEDAJTE VIDEO: Dok Trump saveznike naziva kukavicama, gubi na domaćem terenu: Samo 7 posto ga podržava