Nedavno je u medijima odjeknuo članak prema kojem izgleda da se u Rusiji ne živi najbolje. Naime, glavni ruski tužitelj naredio je putem državne televizije direktorima velikih tvrtki da se bore protiv povećanja cijena goriva i robe široke proizvodnje. Naglasio je da je stopa inflacije četiri posto, što je dvostruko više od cilja središnje banke, a pritisak na cijene goriva pogoršali su ukrajinski napadi na ruske rafinerije nafte.
Na prvu se čini da su sankcije koje je nametnuo Zapad, pokazale rezultate, a je li doista tako, pitali smo ekonomskog stručnjaka Dragovana Milićevića. On kaže da se očekivala značajna devastacija ruskog gospodarstva s obzirom na više od 25 mjeseci vojne intervencije u Ukrajini, kao i splet okolnosti nastalih u vezi s uvođenjem niza restriktivnih mjera ruskom gospodarstvu od EU i SAD-a.
Ipak, imajući u vidu da se radi o teritorijalno najvećoj državi na svijetu, s obiljem gotovo svih prirodnih resursa, situacija u Rusiji je daleko povoljnija nego što je u zemljama koje su uvele sankcije. Značajan dio stručnjaka i javnosti bio je uvjeren da će rusko gospodarstvo doživjeti veliki pad.
U prvih nekoliko mjeseci, rublja je značajno deprecirala, inflacija naglo porasla, a gospodarska aktivnost pala. S vremenom se situacija stabilizirala. Rublja je ojačala, a gospodarstvo je napravilo "efekt supstitucije".
'Rusija i dalje izvozi zapadnim zemljama'
Nagli rast cijena derivata omogućio je dodatnu zaradu ruskim javnim tvrtkama za distribuciju nafte, derivata i plina.
"Unatoč svemu, Rusija i dalje ima značajne izvozne aktivnosti prema zapadnim zemljama, što znači da učinak sankcija nije ni blizu onome što se najavljivalo u javnosti", kaže Miličević i dodaje kako je to ipak znatno manje nego 2021. i 2022. godine.
Izvozni učinak ruskog gospodarstva preorijentiran je u velikoj mjeri na zemlje BRICS-a (Brazila, Rusije, Indije, Kine, Južnoafričke Republike, Egipta, Etiopije, Irana i UAE-e) i na druga manja tržišta.
Rusija i dalje najviše izvozi plin, naftu i derivate. U 2023. godini izvoz nafte i plinskih derivata činio je 43 posto cjelokupnog izvoza, što jasno pokazuje da sirovine imaju dominantan udio u ruskom izvozu. U teoriji se to naziva "nizozemska bolest".
Fenomen nizozemske bolesti je naziv za skup ekonomskih posljedica koje nastaju specijalizacijom zemlje prema njezinoj komparativnoj prednosti. Naziv je skovan 1977. u časopisu "The Economist" kako bi se opisao pad nizozemskog proizvodnog sektora nakon otkrića prirodnog plina u Sjevernom moru tijekom 1960-ih. Teorija kaže da povećani priljev deviza od prodaje prirodnih resursa (u ovom slučaju plina) dovodi do relativnog jačanja tečaja nacionalne valute, što negativno utječe na ostale izvozne sektore gospodarstva. Iako se nizozemska bolest najčešće povezuje s otkrićem značajnih prirodnih resursa, može se povezati i s bilo kojom drugom vrstom velikog priljeva deviza.
"Ono što je izrazita prednost velike zemlje, odnosno gospodarstva, jest visok stupanj samodostatnosti u odnosu na malu ili srednje veliku zemlju. Udio deviznog izvoza u ruskom BDP-u je oko 15 posto, slično kao u SAD-u", objašnjava stručnjak.
Inflacija je jedan od glavnih problema ruskog gospodarstva
Inflacija je tako reći "prirodna" pojava u ruskom gospodarstvu, dodaje Milićević. U ožujku 2015. godine inflacija u Rusiji je dosegla nevjerojatnih 16,93 posto nakon čega je uslijedio pad na prosječni godišnji rast cijena od tri do pet posto da bi drugi vrhunac dosegle u travnju 2022. od 17,8 posto, što je bila normalna reakcija nakon početka vojne intervencije na Ukrajinu dva mjeseca ranije.
U 2023. godini godišnja stopa rasta cijena bila je 7,5 posto. Prosječni mjesečni rast cijena u 2023. iznosio je 0,65 posto.
"U borbi protiv inflacije, ruska središnja banka poduzela je niz radikalnih mjera. Podizanje ključne kamatne stope kao odgovor na učinak inflatornih očekivanja značajno je definiralo kamatne stope na međubankarskom tržištu na preko 17 posto. Ono što može značajno utjecati na daljnje usporavanje ruskog gospodarstva je enorman rast troškova zaduživanja i značajan odljev sredstava stanovništva za financiranje duga, čime se ograničava potrošnja", kaže Milićević.
Istraživanja pokazuju da građani i tvrtke i dalje očekuju rast inflacije. Inflatorni val je manifestacija pregrijavanja gospodarstva i potaknut je trima faktorima: rastom troškova tvrtki, povećanom potražnjom i deprecijacijom rublje u drugoj polovici godine.
Snažna potražnja omogućuje tvrtkama da povećanje troškova uzrokovano slabljenjem rublje prenesu na cijene.
Unatoč cijenama, građani kupuju jer se boje da će biti i skuplje
Cijene rastu, ali inflacijska očekivanja građana tjeraju ih na visoku potrošačku aktivnost, što zauzvrat omogućuje poduzećima da još više dižu cijene. Rast dohotka bio je izrazito neujednačen i vjerojatno će biti koncentriran u industriji, obrani i vojnom sektoru, dok je teret inflacije rasprostranjen posvuda, a posebno ga osjećaju siromašniji slojevi društva. Osim toga, u vrlo vjerojatnom scenariju naglog usporavanja, rusko gospodarstvo suočava se s prijetnjom stagflacije.
"Visoka inflacijska očekivanja predstavljaju ozbiljnu zabrinutost", rekla je guvernerka Središnje banke Elvira Nabjulina na tiskovnoj konferenciji nakon podizanja ključne stope na 16 posto.
"Zbog visoke očekivane inflacije, potražnja u pregrijanom gospodarstvu slabo reagira na monetarno zatezanje: ljudi nastavljaju kupovati, vjerujući da će cijene u budućnosti biti još više, i prodavači nastavljaju podizati cijene kao odgovor na veliku potražnju", objašnjava Milićević.
Ipak, ruski BDP godinama nastavlja rasti. Nakon očekivanog pada u 2022., rast BDP-a u 2023. bio je veći od posto posto. Međutim, pri izračunu ukupnog BDP-a treba identificirati područja rasta i koliko taj rast utječe na cjelokupno stanovništvo. Razumljivo je da je najveći BDP ostvaren u industriji, od čega je najveći dio bio u vojnoj industriji. Slijedi poljoprivreda jer je ruska poljoprivreda uglavnom samodostatna.
Kada se gleda BDP po stanovniku prema kupovnoj moći, vidi se da je nakon pada 2022. na oko 27 000 dolara, 2023. iznosio 27 800 dolara po stanovniku. Realne plaće također rastu.
"Sve to implicira da ni sankcija ni vojna intervencija ne utječu na rusko gospodarstvo. Naravno, to nije sasvim točno jer inflacija je u biti odraz neravnoteže u gospodarstvu s različitim čimbenicima. Utječe na preraspodjelu bogatstva u korist dijela stanovništva koji je znatno bolje stojeći. Visoke referentne kamatne stope ruske Narodne banke u funkciji su smanjenja potražnje za novcem i očuvanja tečaja nacionalne valute. Rusko gospodarstvo ima značajna zamrznuta devizna sredstva u zapadnim gospodarstvima, što ograničava ponudu deviza. Pozitivno je što Rusija ima pozitivnu deviznu bilancu i što su cijene energenata na visokoj razini", pojašnjava stručnjak i zaključuje:
"Riječ je o velikom gospodarstvu s visokom razinom unutarnjih rezervi i ne očekuje se (bez daljnjih tektonskih poremećaja, o kojima je u ovom trenutku nezahvalno govoriti) da bi moglo doći do gospodarskog kolapsa, kako bi bio slučaj sa zemljama s manjim prirodnim i gospodarskim potencijalom".
POGLEDAJTE VIDEO: Zelenski upozorava: 'Ako se ne zaustavi Putina krenut će na zemlje NAOTO-a'
