U petak ujutro započeta ofenziva turske vojske na Afrin, kurdsku enklavu na sjeveru Sirije, ulje je na vatru već ionako napetih američko-turskih odnosa budući da SAD podupiru kurdske borce u Siriji. Napetost povećava i činjenica da se na tom području nalazi i ruska zračna baza Khmeimim.
No postavlja se pitanje zašto Turska napada snage koje podupire njihov saveznik SAD te riskira (još veće) napetosti s Rusijom. Turska dugo prijeti da će napasti sirijske gradove Afrin i Manbij koje kontroliraju Kurdi kako bi neutralizirali Jedinice narodne zaštite (YPG), iako su oni jedni od najučinkovitijih skupina koja se suprotstavila Isilu. Turci većinski kurdsku paravojsku u Siriji vide kao produžetak Kurdske radničke partije (PKK), stranke u Turskoj koja se boru za samostalni Kurdistan još od 1984., a nisu im strani ni terorističke metode.
Ključni borci protiv islamista
Sirijski Kurdi, odnosno YPG, odbacuju bilo kakvu povezanost s PKK-om. SAD im vjeruje, odbacuje turske optužbe te YPG vide kao ključne saveznike u borbi protiv islamista. YPG je ključni dio Sirijskih demokratskih snaga, saveza koji je uz pomoć američkih zračnih udara oslobodio tisuće kilometara od Isila. No Turska, iako dio američke protuisilovske koalicije, žestoko se protivila pomaganju saveza. Štoviše, turska vojska je velikodušno podržala sirijske pobunjenike kako bi od Isila zauzeli gradove Jarablus i al-Bab i tako spriječili da ih oslobode Kurdi. Pritom, tvrde Kurdi, Turci nisu gađali samo Isilovske položaje.
Do sada, SAD je uspješno odgovarao Tursku od izravne vojne intervencije protiv sirijskih Kurda. Zauzvrat je od Kurda tražio da povuku svoje snage istočno od Eufrata, ističe BBC.
SAD jednim potezom razbijesno Tursku
No 13. siječnja objavljeno je kako SAD pomaže Kurdima, odnosno čitavom savezu SDF-u, da uspostavi nove "pogranične sigurnosne snage". Dužnosnici SAD rekli su kako planiraju opremiti i obučiti 30.000 ljudi, od čega bi polovica došla iz SDF-a. Glavna zadaća tih jedinica bila bi sprečavanje prodora Isilovaca preko iračke i turske granice i preko dijela Eufrata, koji efektivno dijeli teritorij Kurda i onog pod kontrolom sirijske vlade.
Sirijska vlada, koja je do sada izbjegavala sukove s Kurdima to je nazvala izravnim kršenjem njenog državnom suvereniteta, a Asadov glavni saveznik, Moskva, upozorio je da je to prvi korak prema podjeli Sirije.
No objava je najviše razbijesnila Recepa Erdogana. On je te snage prozvao "vojskom terora". Obećao je kako će turska vojska i sirijski pobunjenici uskoro razoriti "gnijezda terora" uz tursku granicu "počevši od Afrina i Manjiba". Operacija je nazvana "Maslinova grančica"
Afrib je odvojen od Manjiba i ostatka teritorija kojeg kontroliraju Kurdi snagama pobunjenika iza kojih stoji Turska. Ako Afrin i Manjib padnu u ruke proturskih milicija, Turska će kontrolirati 200 kilometara tursko-sirijske granice zapadno od Eufrata. Kurdi nisu otkrili koliko imaju boraca u ta dva grada, no turski službeni mediji pišu da ih je u Afrinu osam do 10 tisuća. No Turska i njena sirijska paravojska mogli bi naići na puno veći problem.
U izravnom sukobu s SAD-0m
Za sada nije jasno je li u okolici Manbija raspoređeno američko vojno osoblje kao što je bilo prošle godine, no ovaj sukob mogao bi dovesti dvije članice NATO-a u izravni sukob. S druge strane, Rusija koja je ključni igrač u Siriji, za sada je rekla da se neće miješati u sukob. Kada su u subotu počeli napadi na Afrin, Rusi su objavili kako su njihove snage premješteme. A obzirom na to da Rusi kontroliraju zračni prostor iznad te kurdske enkalve, Turci su za zračne udare morali dobiti rusko dopuštanje. Takvo približavanje Ankare i Moskve moglo bi imati dalekosežne posljedice za odnose Turske sa zapadom.
Zanimljivo je i kako Turci tvrde da su obavijestili sve o sve strane . "Pismenim putem smo informirali i sirijski režim", rekao je turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu. Sirijske vlasti, naravno, žestoko odbacuju takve tvrdnje i kažu kako je riječ o brutalnoj agresiji na dio sirijskog teritora. No činjenica je da Asad ni do sada nije imao kontrolu na kurdskim područjima. Činjenica je i da se do sada turski režim žestoko suprotstavljao Asadu, što je i bio izvor velikih napetosti s Rusijom, a taj odnos je postao dosta bliskiji.
SAD nije previše zadovoljan ovakvom situacijom, no za sada, ostaje samo na zabrinotosti i na telefonskim pozivima.
Možda je Moskva konačno digla ruke od Asada kako bi dobila moćnijeg saveznika protiv zapada, obzirom da Turska polako ali sigurno klizi u izolaciju. Možda je Moskva uspjela uvjeriti Asada prešutno pristane na invaziju, uvjeravajući ga će samo riješiti Kurde. Možda, ne treba ni to odbaciti, Erdogan koji si je nakon neuspjelog puča osigurao velike ovlasti radi na vlastitu ruku. No dvije stvari su sasvim sigurna. Kurdi procjenjuju kako u Afrinu živi oko milijun ljudi. Opsada te enklave, neizbježno će rezultirati novom humanitarnom katastrofom. A jedan krivi potez može rezultirati i novim žestokim sukobom.
