Na Balkanu je već postala 'politička legenda' da je bivši predsjednik Srbije Boris Tadić 2012. iznenada odlučio skratiti vlastiti mandat i otišao 'na izborni parket' Tomislavu Nikoliću.
Ukratko, tadašnja njemačka kancelarka i de facto najmoćnija političarka tadašnje Europe, Angela Merkel, savjetovala je Tadiću da prihvati novonapisani sporazum Beograda i Prištine. Tadić je to odmah odlučno odbio, a samo tjedan dana kasnije "odlučio" je sebi skratiti mandat predsjednika. Tako je nastala 'legenda' u europskim političkim krugovima - "da se Njemačkoj nikada ne treba zamjeriti". Time je Srpska napredna stranka Aleksandra Vučića, s iznenađujućim rezultatom na izborima, preuzela vlast koju drži već gotovo 12 godina. Njemački prijedlog sporazuma o Kosovu kasnije je postao "Bruxelleski sporazum" koji je potpisao Ivica Dačić, tadašnji premijer (i ironično - bivši koalicijski partner Borisa Tadića).
POGLEDAJTE VIDEO: Nakon Vučića - Vučić! Dodik s jedne, Brnabić s druge strane, a on trijumfalno poručio: 'Imat ćemo apsolutnu većinu'
Oštro priopćenje iz Njemačke
Ipak, dvanaest godina kasnije njemačko ministarstvo vanjskih poslova oglasilo se, na iznenađenje mnogih analitičara u Europi, prilično oštrim priopćenjem o upravo završenim izborima u Srbiji. "Srbija je glasala na izborima, ali je misija OESS-a/ODIHR-a uočila zlouporabu javnih resursa, zastrašivanje birača i kupnju glasova. To je neprihvatljivo za zemlju koja ima status kandidata za članstvo u EU", navelo je njemačko Ministarstvo vanjskih poslova. Ova najava daleko je od "diplomatskog rječnika", a neki analitičari je tumače kao "izravnu poruku Berlina Beogradu, ali i samom Vučiću".
Njemačka je na daleko prvom mjestu po broju investicija u Srbiji. "Godišnja robna razmjena između naše dvije zemlje dosegla je vrijednost od 8,3 milijarde eura, a njemačke tvrtke zapošljavaju oko 78.000 ljudi u Srbiji”, rekao je Vučić u proljeće ove godine. Krajem iste godine jasno je da je Berlin "izgubio strpljenje", prvenstveno zbog vrlo sporih proeuropskih reformi u Srbiji, te odugovlačenja i "kupovanja vremena" oko provedbe "Ohridskog sporazuma" koji zamijenio nekadašnji "Bruxelleski sporazum".
Vučić je vrlo iskusan političar, a smatran je (uz bivšeg bugarskog premijera Bojka Borisova) "miljenikom" Angele Merkel na Balkanu. Merkel je također često isticala podršku svoje stranke CDU Srbiji i Srpskoj naprednoj stranci. Boris Tadić svojedobno je smatrao da "EU nema drugog izbora nego podržati tadašnju proeuropsku koaliciju", ne znajući da Njemačka i Francuska imaju "rezervnog igrača" u vidu SNS-a. Na Balkanu se greške u politici često ponavljaju – a hoće li tako biti i ovoga puta, znat ćemo vrlo brzo.
