Adam Tatalović, pomoćnik izbornika srpske košarkaške reprezentacije, iako je rođen i živi u SAD-u, u Srbiju često dolazi, a kaže i kako ima naviku, prije kvalifikacija za svjetsko prvenstvo, uzeti nekoliko slobodnih dana i obići sprske samostane.
Isto je napravio i ove godine, no pritom mu je za oko zapela jedna scena koju nikako nije mogao izbrisati iz glave.
"Posjetio sam Novi Pazar i manastir Sopoćane, pa sam se vraćao u Beograd. Kad sam prolazio pokraj Studenice, primijetio sam djevojčicu kako na cesti gura kolica u kojima je otac. To nije auto i pitao da im pomognem, ali taj čovjek nije htio. Dok sam odlazio, primijetio sam kako auti i kamioni jure niz cestu velikom brzinom, a primijetivši to, kao i planinski teren, počeo sam se pitati koliko li je teško sve ono za djevojčicu, a i koliko je opasno za njih oboje", rekao je Tatalović za BlicSport.
Prizor koji neće zaboraviti
Nakon nekoliko kilometara odlučio se okrenuti i ponovno ih upitati trebaju li pomoć. Oni su mu rekli da je sve u redu.
"Zaprepašten, sjeo sam nazad u auto, fotografirao ih onako, za svoju dušu, da bih ih upamtio. Ponekad fotografiram neke detalje da bih se prisjetio koliko sam blagoslovljen, a i da pokažem sebi koliko ljudsko biće može izdržati u svojoj svakodnevici. Kako sam proveo dosta vremena u Srbiji u posljednjih nekoliko mjeseci, shvatio sam da ljudi u njoj imaju mnogo teži život nego mi koji smo odrasli u SAD-u. I, baš zbog toga, ljudski duh u Srbiji, otpornost, odlučnost i ljubav koji ljudi imaju jedni prema drugima, mnogo su tu jači nego u SAD-u", kaže Tatalović.
Tu fotografiju objavio je na svom Instagramu i onda je došla ideja jednog njegovog prijatelja da se tu obitelj pronađe i da im se pomogne.
I doista, pronašli su ih uz pomoć lokalnog portala, prikupili više od 7000 dolara i nabavili ono što je obitelji bilo potrebno. U skupljanju pomoći sudjelovali su i njegovi prijatelji iz NBA-a, ali i srpska košarkaška reprezentacija.
Pomoć je brzo stigla
"Bio je to dirljiv moment, jer je meni bilo važno da upoznam lica s one fotografije. Žive dva kilometra uzbrdo od onog mjesta na prašnjavoj cesti na kojoj sam ih sreo. Cijela ta vožnja mi je bila jedno otvaranje očiju. Nikada nisam vidio kuću na nekom takvom mjestu, iako, vjerojatno, postoje stotine njih po srpskoj seoskoj sredini koje su preživjele po nekoliko generacija. Dobro je kada jedan 'urbani momak' poput mene iz SAD-a vidi obitelji koje žive od zemlje i ljubavi, i ne mnogo toga uz to", kaže Tatalović.
Kaže kako se i sam rasplakao na njihovu životnu priču. Otac je bio rudar dvadeset godina. Jednog dana odveo je kćer u školu i po povratku mu je mačka istrčala na put zbog čega je on naglo skrenuo i doživio nesreću nakon koje je ostao u kolicima. Danas preživljavaju sa stotinjak eura mjesečno.
"Napravili smo sve što smo mogli da im pružimo podršku, podarimo neke nužne potrepštine. Nova kolica će mu pomoći da se lakše kreće, a novac će pomoći njegovoj kćerkici da dobije spavaću sobu, kakvu i zaslužuje, kao i da poprave automobil. Kad samo pogledam tu rutu koja ona prelazi svakog dana, uz i niz planinu, ne mogu ni shvatiti da taj mali djevojčurak i njezina braća na sve to idu pješke u školu svakog dana. A idu baš tako, pješice, svakodnevno, nizbrdo do škole, a onda uzbrdo kući, bilo da je kiša, snijeg ili sunčano vrijeme. Djevojčica izlazi iz kuće u šest ujutro da bi stigla u školu. Pomislim sada na moje rođake po SAD-u i sjetim se kako ih školski autobus pokupi na metar, dva od njihovih kuća...", dodao je Tatalović.
