Europska unija zbog koronavirusa bi mogla propasti kao projekt. To dramatično upozorenje ne stiže od nekih dežurnih katastrofičara, nego od samog premijera Italije, virusom najpogođenije europske zemlje koji sebi i svojim kolegama poručuje da se nalaze pred najvećim testom od Drugog svjetskog rata na kojem ne smiju pasti.
No, sve što se dosad poduzelo, teško bi dobilo prolaznu ocjenu. Potpuno je izostala pravovremena i koordinirana reakcija svih zemalja članica na pojavu COVID-a 19, Europa je i danas žarište pandemije, a još nema znakova da se došlo do vrhunca.
Kada je prošlog mjeseca Italija zatražila pomoć drugih članica u medicinskoj opremi, nisu je dobili s obrazloženjem da ostale države ne žele smanjivati vlastite zalihe.
No, zato su pomoć Talijanima i u medicinskim timovima i opremi poslale Kina, Kuba i Rusija.
Zajedničkog europskog stava nema ni danas, evo već dva dana ministri financija zemalja članica ne mogu se dogovoriti o planu gospodarskog oporavka nakon pandemije. Gdje je nestala ta famozna europska solidarnost?
Svaki čovjek koji sreću vjernog prijateljstva zna. Svaki koji zna za ljubav nek' nam svoj pridruži glas. Riječi su to europske himne koja simbolizira slobodu, mir i solidarnost. No, ovih dana slobode i mira nema, a i solidarnosti je sve manje - za sve je kriv koronavirus. Ova su vremena za Europsku uniju biti ili ne biti.
"Gdje je nestala europska solidarnost? Pa ona je tu negdje i bila. Dakle, suprotno od solidarnosti je sebičnost. A sebičnost se u kriznim vremenima pokazuje i demonstrira zatvaranjem u nacionalne torove. Ako želimo više Europe, ako želimo više solidarnosti morat ćemo biti manje sebični. A druge strane da bi bili manje sebični moramo biti bliže sebi, što znači da moramo poraditi više na zajedničkom europskom identitetu", kaže Joško Klisović, potpredsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku.
Italija je tu sebičnost u ovoj krizi najviše osjetila
Italija je tu sebičnost u ovoj krizi najviše osjetila. Ljudi su tjednima umirali, a prvi su u pomoć makar figurativno priskočili Rusi, da bi tek prošli tjedan Njemci i Francuzi preuzeli neke talijanske pacijente u svoje bolnice.
Gospodarska kriza podijelila je eurozonu na sjever ni jug. I dok predsjednica europske komisije poziva na zajedništvo - ministri financija zemalja članica ne mogu se dogovoriti.
"Dobit ćemo ovu bitku jedino ako koordinirano odgovorimo na globalnoj razini. Zato trebamo podršku partnera", poručila je Ursula von der Leyen, predsjednica Europske komisije.
Za početak nedostaje jasne podrške među prvim partnerima - državama članicama. Zapelo je na pitanju izdavanja takozvane koronaobveznice - u prijevodu zajedničkog zaduživanja zemalja eurozone.
"To pitanje mentaliteta, zaista je teško očekivati da jedna Njemačka, Nizozemska, Skandinavske zemlje odriješe kesu i kažu izvolite južnjaci, uzmite znamo da vam je teško. Mislim da će se ići jednim drugim putem pomoći. Postoji naravno i učenje iz prethodnih kriza. To je i Angela Merkel rekla da ekonomski slaba Europa slabi Njemačku. Dakle, oni će kalkulirati u kojoj mjeri će pomoći, ali bojim se da ovo što traže Italija, Španjolska i Francuska da neće proći", ističe Senada Šelo Šabić, stručnjakinja za vanjsku politiku.
Svaka nova kriza dodatno nagriza identitet zajedništva Europske unije. Brexit, migrantska i kriza eurozone bile su početak slabljenja zajedništva, a sad je tu ušao i koronavirus.
"Ova Europska unija ne može uspjeti ako nema solidarnosti, ako nema kolektivnog razmišljanja u uspjeh europskog projekta", jasno će Gordan Grlić Radman, ministar vanjskih i europskih poslova.
Ima li budućnosti za Europsku uniju?
Naš ministar vanjskih poslova smatra da solidarnost nije izostala u ovoj krizi. Potkrepljuje to paketima mjera iz Bruxellesa - onog iz ožujka i travanjskog.
"Kad uzmete da je EK donijela najprije u ožujku prvi paket mjera da bi se ublažila ta kriza. Prvi paket od 37 milijardi eura kohezijske politike koji su u prvom redu išli na zdravstvo, mala i srednja poduzetništva", ističe Gordan Grlić Radman.
Travanjski paket težak je oko 60 milijardi eura. Pitanje je, naravno, kako će taj novac biti raspodijeljen među članicama. Ali što nakon toga, ima li budućnosti za Europsku uniju?
"Po meni su dvije ključne stvari. Prva je da građani Europske unije zaista osjećaju pripadnost tom zajedničkom projektu. Dakle, to ne može biti projekt elita, projekt političara i birokrata. To mora biti projekt u kojem građani zaista osjećaju da pripadaju jednoj zajedničkoj ideji koja nas povezuje, a druga stvar je utvrđivanje pravila prema kojima neke države članice krše pravila i da ne možete ostati ravnopravan član ako ne poštujete pravila koja smo svi zajednički usvojili", dodaje Senada Šelo Šabić.
U prvom redu misli se na Mađarsku i Poljsku zbog kršenja vladavine prava, da koronavirus nije zasjenio hrvatsko predsjedanje Europskom komisijom, ta bi tema bila na dnevnom redu. Tko zna, možda i bude uz sve ostalo i to na zagrebačkom summitu koji će se održati, ali je još nejasno kada i kako.
