Dok rastu tenzije - više one diplomatske i medijske, negoli vojne – oko Ukrajine i moguće invazije Rusije na tu zemlju, nezaobilazno je pitanje kako bi se eventualni sukob odrazio na Europu, i politički i gospodarski. Kada se govori o odnosu Rusije i Europske unije, prva asocijacija je – plin.
EU oko 40 posto svojih potreba za prirodnim plinom namiruje uvozom iz Rusije, a u najvećoj zemlji Unije, Njemačkoj, svako drugo kućanstvo grije se na plin. Stoga bi eventualni sukob u Ukrajini ili oko nje mogao energetski ugroziti Europu.
'Rusija zasad nema alternativnog kupca za plin'
Prof. dr. sc. Gorana Bandova, sveučilišnog profesora i vanjskopolitičkog komentatora pitali smo može li EU bez ruskog plina, ali i Rusija bez europskih potrošača?
''Države članice EU su bogati, sigurni i redoviti platiše i to sigurno nije klijent kojeg itko želi izgubiti pa ni Rusija. Prodaja plina državama EU je izrazito bitan izvor deviza za Rusiju i trenutno ne postoji alternativni kupac, koji može te količine plina preuzeti niti postoji dovoljno kvalitetan alternativni način punjenja ruske državne blagajne. U ovom trenutku se ne čini da EU ima dovoljno kvalitetne alternativne izvore iz kojih može brzo i po jednakoj cijeni pokriti te količine. Kao alternativni izvor se spominjala primjerice Norveška, no norveški dužnosnici su se već izjasnili da oni ne mogu povećati izvoz plina prema EU, jer su već sada na maksimalnoj razini. Istovremeno kao opcija se nude dobavni pravci plina iz SAD, koji su podigli razinu dobave plina u EU zadnjih mjeseci, no to još nije na razini koja bi mogla potpuno isključiti potrebu za ruskim plinom'', kazao je Bandov.
Tomu je dodao kako turbulentna vremena pritišću sve države članice EU, koje kupuju ruski plin, da traže dugoročna alternativna rješenja dobave plina kako kroz LNG terminale, tako i otvaranjem svojeg tržišta azerbajdžanskom plinu, ali i osnaživanjem izvora plina unutar država članica EU.
'Slijedilo bi znatno poskupljenje plina'
I bivšeg hrvatskog veleposlanika u Ruskoj Federaciji, Božu Kovačevića, pitali smo je li moguć crni scenarij u kojem bi, zbog sukoba Rusije i Ukrajine, Europi bile zatvorene ''pipe'' s ruski plinom.
''Ne mislim da će Rusija obustaviti isporuku plina Europi. To može biti samo politička odluka europskih zemalja, odnosno EU, a posljedica toga bi bilo znatno poskupljenje plina jer bi drugi prodavači iskoristili priliku i povećanu potražnju naplatili većim cijenama. Ako izbije oružani sukob Rusije i Ukrajine širih razmjera, tada je moguće da pod pritiskom SAD-a, EU donese odluku o tome da više neće kupovati ruski plin. A to bi bila vrsta sankcija Rusiji koje bi je znatno pogodile i učinile još ovisnijom o Kini, nego što je sada'', smatra Kovačević.
'Sankcije Rusiji negativno bi se odrazile i na Europu'
Pitanje je može li Zapad samo sankcijama pacificirati Putina i odvratiti ga od Ukrajine i drugih ex-sovjetskih država na koje ''polaže pravo''. Bandov ističe kako zapadni čelnici konstantno ponavljaju kako je moguća primjerna niza ekonomskih sankcija.
''Ukrajina je predložila preventivno uvođenje sankcija, no zapadne sile su odbile takvu zamisao, jer onda prijetnja sankcijama gubi smisao kao snažni pritisak odvraćanja Rusije od potencijalnog napada. Razgovor o potencijalnom izbacivanju Rusije iz Društva za međubankovne financijske telekomunikacije (SWITF) zasigurno bi bila vrlo oštra sankcija, jer bi Rusiju isključila iz globalnih bankovnih transakcija u kojima sudjeluje preko 11.000 banaka u gotovo svim državama i područjima svijeta s preko 40 milijuna dnevnih transakcija. Iako postoje i alternative SWIFT-u, one nisu trenutno dovoljno razvijene niti u njima sudjeluje dovoljan broj banaka iz zapadnih saveznika te samim time nisu kvalitetni alternativni način plaćanja'', objašnjava Bandov.
Kao jedna od mogućih sankcija, kaže, spominje se i direktni udar na imovinu čelnih ljudi Rusije, koja se nalazi u zapadnim državama.
''No ipak sve to treba promatrati prvenstveno kao prijetnje kako bi se Rusiju odvratilo od vojnih akcija, a ne kao akcije zapadnih saveznika koje će oni rado uvesti, jer uvođenje sankcija bi imalo i negativan utjecaj i na njih same, posebice na europske države'', napominje Bandov.
Rusija želi da joj Zapad prizna status velike sile
U kontekstu prenapregnute situacije oko Ukrajine, postavlja se i pitanje što je dugoročni geopolitički i geostrateški cilj Rusije. Bandov ističe kako Rusija iz 1990-ih i današnja Rusija nisu iste ta da ponovno probuđena Rusija želi međunarodno priznanje svojeg položaja velike sile, posebice da joj to priznaju SAD.
''Objektivno, Rusiji nitko vojno ili politički ne prijeti, jer je ona u realnoj poziciji moći. Rusija je stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a s pravom veta te slijedom toga može zablokirati sve odluke koje dolaze u to najviše izvršno tijelo najznačajnije globalne organizacije danas. Istovremeno, Rusija raspolaže s nuklearnim naoružanjem, koje je po brojčanom stanju veće od onog s čime raspolažu SAD, UK i Francuska zajedno. Rusija prvenstveno, ali ne isključivo želi zaštititi utjecaj u svojoj sferi interesa - u državama koje su nekad bile dio Sovjetskog saveza. U skladu s međunarodnim pravom svaka država ima puni suverenitet i sama određuje svoju političku sudbinu. Ipak u realnoj (geo)politici, koja dominira akcijama na globalnoj sceni, ta se činjenica zanemaruje pa ekonomsko ili vojno snažnije države pokušavaju nametnuti svoj interes drugim akterima na sceni te tako treba promatrati i ovu trenutnu situaciju na granici u Ukrajini'', kaže Bandov.
'Blok Kine i Rusije uspostavio bi ravnotežu spram SAD'
Na koncu, sukob sa zapadom mogao bi Rusiju gurnuti još više ka Kini. Te dvije zemlje, kaže Božo Kovačević, primorane su surađivati jedna s drugom, iako kroz povijest njihovi odnosi nisu uvijek bili srdačni. Ta bi suradnja dugoročno značila apsolutno jačanje Kine u sustavu međunarodnih odnosa.
''Znamo da je SAD 1970-ih godina odlučila omogućiti Kini da se integrira u međunarodni poredak i tako je privući k sebi te je izvući iz orbite tadašnjeg Sovjetskog Saveza. Kina je maksimalno iskoristila globalizacijske procese postavši svjetska sila broj 2 i glavni suparnik SAD-u. Isto tako, Kina je primorana surađivati s Rusijom budući da je sve češće izložena protekcionističkim politikama i izolacionizmu SAD-a. U sigurnosnom pogledu, Kina, koja nema veliki kapacitet za izgradnju saveza, počela je u okviru Šangajske organizacije za suradnju sve intenzivnije surađivati s Rusijom. U ekonomskom pogledu, Kina je apsolutno dominantna u odnosu na Rusiju, ali u vojnom pogledu Rusija je relevantan partner i utoliko taj blok Rusije i Kine doista može uspostaviti ravnotežu u odnosu na SAD'', istaknuo je Kovačević.
