Engleska kraljica Elizabeta II. uspješno je lobirala britansku vladu 1970-ih godina da promijeni nacrt zakona kako bi sakrila od javnosti svoje privatno bogatstvo, pokazuju to dokumenti koje je otkrio The Guardian.
Niz vladinih dopisa otkrivenih u Državnom arhivu (The National Archive) pokazuju da je privatni odvjetnik Elizabeth Windsor vršio pritisak na ministre da izmijene zakonodavni prijedlog kako uvid u njeno bogastvo ne bi bilo dostupno javnosti.
Otkrivanje bogastva bilo bi sramotno
Nakon te intervencije, vlada je u prijedlog zakona unijela klauzulu kojom bi mogli odlučiti da se na neke kompanije, koje koriste ''čelnici država'', taj zakon ne bi primjenjivao.
Pravi opseg kraljičinog bogatstva nikada nije otkriven, no pretpostavlja se da je taj iznos u stotinama milijuna funti. Dokaz lobiranja otkriven je istragom korištenja parlamentarne procedure, poznate pod nazivom ''pristanak Kraljice'' (Queen's consent) kako bi se tajno utjecalo na stvaranje britanskih zakona.
Za razliku od bolje poznate metode kraljevskog pristanka (Royal assent), formalnosti kojom monarh službeno odobrava trenutak kada prijedlog zakona postane zakon, pristanak kraljice mora se tražiti prije nego što parlament može odobriti zakon. Ministri prema tome moraju upozoriti kraljicu ako bi zakon mogao utjecati na kraljevske ovlasti ili njihove privatne interese.
Na službenoj stranici, kraljevska obitelj ovu metodu naziva ''davno uspostavljenom konvencijom'', dok stručnjaci upravnog prava na nju gledaju kao na bezopasan primjer raskoši koja okružuje članove kraljevske obitelji. Međutim, dokumenti pokazuju suprotno. Kraljica i njezini odvjetnici time su dobili raniji uvid u prijedloge zakona te su na taj način tajno mogli lobirati za izmjene.
Stručnjak ustavnog prava Thomas Adams koji je pregledao dokumente rekao je da su oni otkrivaju''utjecaj na zakonodavstvo o kakvom lobisti mogu samo sanjati''.
Buckinghamska palača negira tvrdnje
U studenom 1973. godine britanska vlada tada na čelu s Edwardom Heathom predložila je zakon kojim bi udjeli kompanija bili transparentno prikazani. To bi spriječilo kompanije da tajno gomilaju udjele kroz kopanije paravan. Direktori kompanija tako bi imali pravo zatražiti da se otkriju identiteti klijenata. Kraljica se zbog ovoga uplašila da bi zbog takvog zakona javnost mogla kritizirati i proučavati njene financije te privatna ulaganja. Zato je poslala svog odvjetnika da izvrši pritisak na vladu kako bi se to izmijenilo.
Matthew Farrer, partner u tadašnjem odvjetničkom uredu Farrer & Co posjetio je javne službenike kako bi raspravio predloženi zakon.
U priopćenju Buckinghamske palače stoji da tvrdnje da je Kraljica blokirala donošenje zakona 1970-ih godina ''jednostavno nisu točne''.
''Kraljičin pristanak je parlamentarni proces, a uloga vladara je isključivo formalna. Monarh uvijek daje suglasnost kada ga vlada zatraži. Svaka tvrdnja da je Kraljica utjecala na zakonodavstvo jednostavno je pogrešna. Ako je potrebna kraljičina suglasnost, o tome odlučuje parlament neovisno o kraljevskoj obitelji'', rekao je glasnogovornik Buckinghamske palače.
