Prvi potez predsjednika Srbije Aleksandra Vučića nakon očekivane pobjede na općim izborima držan je u tajnosti nešto više od 24 sata. Naime, u subotu je na beogradski aerodrom Nikola Tesla sletjelo šest kineskih vojnih transportnih zrakoplova Y-20 s dragocjenim teretom. Mediji su dan kasnije doznali kako je riječ o suvremenom kineskom raketnom sustavu srednjeg dometa HQ-22, koji će biti predstavljen u utorak ili srijedu. Time se nastavlja naoružavanje Srbije istočnjačkim oružjem na opći užas susjednih zemalja te Europske unije i NATO-a.
Jasno je da Srbija u posljednje vrijeme dosta ulaže u svoju obranu. U protekle tri godine nabavljeni su MiG-ovi 29, kineski izviđačko-napadački dronovi CH-92A te ruski proturaketni sustavi kratkog dometa Pancir S1, da ne govorimo o tenkovima i oklopnim vozilima. Nabava novog sustava, dometa do 170 kilometara u daljinu i 27 kilometara u visinu, borbenih sposobnosti sličnih američkom sustavu Patriot, definitivno je nešto na što međunarodna zajednica ne bi trebala žmiriti.
"I mi kao susjedna država se trebamo zapitati zbog čega se oni toliko naoružavaju. Srbija će ove godine izdvojiti 1,37 milijardi dolara za nabavku naoružanja, za razliku od Hrvatske koja će izdvojiti 1,1 milijardu dolara i to uključujući nabavu Rafalea. U politološkoj teoriji ovo se naziva sigurnosna dilema i definitivno se imamo pravo zapitati zbog čega se to događa u ovom trenutku. Što se tiče Europe, pretpostavljam da bi i tu trebalo doći do određenih upitnika, s obzirom na to da smo mi članica EU-a i NATO-a", komentirao je za Net.hr najnoviju srpsku vojnu akviziciju stručnjak za sigurnosne politike Marinko Ogorec.
Obnavljanje vojske ili pokazivanje mišića?
Dodao je kako je Srbija samostalna i suverena zemlja koja je dužna brinuti se o vlastitoj obrani, što je legitimno pravo svake zemlje. On u najnovijoj kupnji naoružanja ne vidi opasnost, već nešto o čemu bismo i mi trebali početi razmišljati.
"Pretpostavljam da su oni taj raketni sustav nabavili kako bi zamijenili zastarjele raketne sustave koji su im na raspolaganju. To su stari sustavi, još iz sovjetskih vremena. Pretpostavljam da taj sustav za srednje i velike visine treba nadomjestiti te sustave i da su ga zbog toga i nabavili", rekao je Ogorec ističući da je ta nabavka čudna, jer je kineski sustav potrebno uvezati s već postojećim ruskim (Pancir S1) kao i MiG-ovima.
Kineski protuzračni sustav HQ-22
Amerika niti Europa ne gledaju blagonaklono na istočnjačko naoružanje, a u cijeloj je priči čudno vrijeme nabave. Svega nekoliko mjeseci nakon što je Hrvatska ugovorila nabavku 12 borbenih zrakoplova Rafale te usred rata u Ukrajini, ruski se saveznik naoružava raketnim sustavom o kojem Zapad zna jako malo. Ogorec tvrdi da je kratkoročno moguće da je Srbija reagirala na kupnju naših Rafalea.
Tinjajuća bojazan na Balkanu
Osim toga, nestabilnosti na Kosovu te u Bosni i Hercegovini, pojačali su već neko vrijeme tinjajuću bojazan da bi ondje moglo izbiti i do vojnih okršaja. Poznato je da Srbija, Rusija i Kina, za razliku od Zapada, ne priznaju neovisnost Kosova. U BiH, pak, Milorad Dodik mjesecima blokira rad zajedničkih državnih tijela.
"Kad govorimo o jugoistoku Europe, neke stvari nisu posložene do kraja. To nije u potpunosti konsolidirana situacija. Postoje različite opcije u tom dijelu. Što se tiče Srbije, mora se naglasiti da je to zemlja okružena NATO-članicama. Samim time, nema previše manevarskog prostora, gledajući ratnu opciju i to joj ne bi bilo nikako u interesu. Bi li moglo doći do novih tenzija i napetosti? To je upitno u sadašnjem trenutku. Činjenica je da je rat u Ukrajini dosta toga potaknuo i poremetio te stvara sasvim drugačiju paradigmu međunarodnih odnosa", poručio je sigurnosni stručnjak.
No, treba znati da HQ-22 ima domet do 170 kilometara. Teoretski, ako bi sustavi bili postavljeni u najvećoj srpskoj zračnoj bazi u Batajnici pored Beograda, mogli bi ulaziti na teritorij članica NATO-a Hrvatske i Mađarske, kao i u BiH. Tako bi mogli suzbijati rakete, dronove, helikoptere i letjelice iznad Lijepe naše. Primjerice, zračna udaljenost od Batajnice do Osijeka je 143 kilometra. Jedna baterija od tri raketna sustava HQ-22 može istovremeno nišaniti šest pokretnih meta, što znači da srpska vojska ovim oružjem praktički može kontrolirati i aktivnosti iznad dobrog dijela našeg zračnog prostora.
Vučićevo pokazivanje mišića
S druge strane, hrvatska protuzračna obrana sastoji se od trocijevnog topa kalibra 20 milimetara te samohodnog raketnog sustava Strijela, koji je učinkovit protiv letjelica na malim visinama. Uz to, imamo samo jednu Bojnu zračnog motrenja i navođenja, čiji sustavi služe i za nadzor civilnog zračnog prometa. Srbija, pak, ima dva raketna, dva topnička i tri samohodna raketna bataljuna. Ako uzmemo u obzir da se jedan bataljun brine o jednom sustavu PZO-a, jasno je da su u tom pogledu 3,5 puta brojniji od domaćeg PZO-a. Unatoč tome, Ogorec smatra da Hrvatska nije ugrožena, vjerojatno zbog smanjenog manevarskog prostora, izazvanog samim hrvatskim članstvom u NATO-u i Europskoj uniji.
"Hrvatska nije ugrožena trenutno, niti postoji ikakva prijetnja ili ugroza koja bi mogla dugoročno ugroziti našu zemlju, Mi smo stabilna, samostalna i suverena zemlja u okviru EU-a i NATO-a. Članica smo sustava kolektivne sigurnosti i imamo jamstva za dodatnu zaštitu, da ne bi došlo do nekakvih neželjenih ili nepredviđenih situacija. Što se tiče razvoja Oružanih snaga, treba razmišljati o daljnjem razvoju koji mora biti harmoničan, što znači podjednak razvoj svih područja vojske, od ratovanja u zračnom prostoru, na moru i kopnu, ali i u virtualnom prostoru, jer u današnje vrijeme, kad govorimo o suvremenom ratovanju, moramo voditi računa i o četvrtoj dimenziji ratovanja. Hrvatska treba razvijati svoje sustave u tom smjeru", komentirao je Ogorec.
Čini se da se Vučić naoružava kako bi "pokazao mišiće" te održao prijateljske i poslovne odnose s Kinom. Ali, Zapad mu zbog mnogih ranijih poteza puno toga spočitava, a manevarski mu je prostor zbog odbijanja uvođenja sankcija Rusiji dodatno smanjen. Čini se kako je nabavkom novog PZO-sustava srednjeg dometa Vučić rasklimao noge na jednoj od dvije stolice na kojoj, u političkom smislu, nastoji sjediti svom težinom.
