Novinari Telegrapha pronašli su ga u jednom kafiću u Istambulu pored parka gdje se izbjeglice trpaju u minibusove koji ih vozi prema gradu Izmir na turskoj obali. Odatle odlaze u Grčku.
Brine ga Interpol
Razgovor s reporterima konstantno su ometali telefonski pozivi migranata i suradnika. Dobro je, kaže, povezan i sa vlastima u Turskoj. Dan prije razgovora imao je raciju u uredu. Inspektoru su tražili tisuću američkih dolara mita kako mu ne bi radili probleme. Ono što ga usitinu brine jest da je na Interpolovoj listi, što je doznao prije četiri mjeseca. Tada je radio u gradu Mersin. Radio se s puno većim brodovima koji su prevozili stotine ljudi za daleku Italiju. Brodove je kupovao i koristio samo jednom jer je put dug, a zaplijenila bi ih talijanska obalna straža. Zbog velikih troškova uzimao je 5000 dolara po osobi. Posao se zakomplicirao i ostao je bez svega što je zaradio.
Rat u Siriji mnoge je pretvorio u kriminalce. U srpnju 2012., kada su islamisti zauzeli pola grada Aleppo, ovaj liječnik je postao meta obje strane; Asadov režim ga je želio kazniti jer je liječio pobunjenike, dok su pobunjenici zaključili da je pro-vladin špijun.
Suradnja s turskom mafijom
Odlučio je pobjeći sa dvojicom rođaka i prijateljem u Europu, preko Turske. Brod je potonuo a on i rođaci preživjeli su 11 sati plutajući u moru. Još se nekoliko puta pokušao domoći Europe. U međuvremenu je stvorio toliko kontakata da je zaključio kako je korisniji kao švercer u Turskoj. Prvo je uzimao proviziju ali onda se 'osamostalio'. Danas 15 ljudi radi za njega, govori. Turskim mafijašima prepušta upravljanje brodovima do Grčke, a oni uzimaju i većinu od 1100 dolara; oni uzmu 850, a ostatak od 250 dolara ide njemu. Uskoro planira kupiti gumeni i ribarski brod kojim bi osobno prevozio izbjeglice.
Do sada je prevezao između osam i devet tisuća ljudi i nitko mu dosad nije poginuo, kaže.
Put do Njemačke obično košta oko 2000 eura, a do Švedske i Norveške, koje imaju velikodušnu socijalnu pomoć, košta dodatnih 3000 do 4000 eura.
