Stravičan potres koji je pogodio Tursku odnio je i život dječaka srpskog porijekla. Pod ruševinama zgrade u kojoj su živjeli u Iskenderunu, kako neslužbeno saznaju Novosti, zauvijek je zaustavljeno djetinjstvo osmogodišnjeg Robina Pejkovića.
Preminuo na mjestu
Preminuo u ruševinama zgrade na rukama svoje majke Sane, koja je povrijeđena i zbrinuta u jednoj od bolnica ovog lučkog grada. Ozljede su bile takve da je mali Robin preminuo na mjestu. Spasa nije bilo ni u zagrljaju njegove majke, koja ga je te noći dok je spavao pokušavala zaštititi rukama i tijelom, prenosi Kurir.
Oca Igora, koji je rodom iz Kragujevca, bolna vijest zatekla je u Meksiku, gdje sada radi. Vijest je zatekla i Igorovu najbližu rodbinu u Kragujevcu i Beogradu.
"Bio je izuzetno pametno i lijepo dijete. Plavokos, veseo, pravi anđeo… Svi smo ranjeni jer je često dolazio u Srbiju. Ponekad s majkom, a češće s oba roditelja. Uvijek smo se veselili njihovim dolascima i odmorima koje smo provodili zajedno. Bio je s nama za vrijeme novogodišnjih praznika, pa se još nismo ni navikli bez njega, a sad smo se, evo, rastali zauvijek" rekao je vidno potreseni Igorov brat od tetke Saša Joksimović.
Zanijemio od bola
Otac Igor zanijemio je od boli. Jedva je izgovorio Igor. Ovo ga je slomilo.
"Običan čovjek nema riječi kojima bi opisao nesreću koja nas je zadesila", jedva govori i Saša.
Igora je put iz Srbije, iz Kragujevca, odveo u Iskenderun, na obali Egejskog mora. Zaposlio se kao inženjer strojarstva u jednoj europskoj tvrtki. Tamo je ubrzo upoznao svoju Semu, profesoricu engleskog iz Iskenderuna. Kako se tvrtka za koju je radio selila, tako ih je i on vodio svijetom. Turska pa Amerika.
Njihov Robin rođen je u Americi u rujnu 2014. godine. Kad je naveliko zakotrljao jaja, Igorovim radom zakotrljao se i novi put. Nova adresa, Rusija, a nakon nekog vremena vratili su se u Tursku, gdje su nastavili život pun ljubavi, sreće i planova. Podršku im je pružila Samova obitelj, posebice Robbiejeva baka. Kad je mali napunio pet godina, tata je opet morao na put.
Više od 17 000 mrtvih
Posao ga je odveo u Meksiko, a majka i on ostali su u Iskenderunu. Robin je tamo krenuo u školu i završio drugi razred za pola. Bili su u svojoj kući kada se grad snažno potresao.
"Ne mogu ni da zamislim Senin i Igorov bol za djetetom", kao za sebe govori Saša Joksimović.
"Ne mogu ni zamisliti kako će njihov život trajati bez njihovog malog anđela. Stvarno je bio poput anđela. Po svemu sudeći bio je takav. Bio je to ukras u našim kućama, velika radost za Igorovu majku Slobodanku i njegovog brata Aleksu koji žive u Kragujevcu."
Mali Robin Pejković sahranjen je na pravoslavnom groblju u Iskenderunu. Sprovod je služio grčki svećenik. Dječaka, zauvijek usnulog u majčinom naručju, na vječni počinak ispratili su njegovi najbliži prijatelji, tata Igor i mama Sena. Tuga ovih ljudi utopljena je u slike opšte nesreće i užasa: u trenutku kada je plavokosi dječak iz Srbije sahranjen, ukopi su se odvijali posvuda u ovom lučkom gradu.
U razornim potresima koji su u ponedjeljak pogodili Tursku i Siriju, broj poginulih u četvrtak je prešao 17.000, dok blijede nade da će se pronaći puno preživjelih 72 sata od katastrofe, a frustraciju povećava spora dostava pomoći.
