Dvojica ratnih reportera Daily Beasta upucani su u subotu u Ukrajini dok su izvještavali o brutalnoj invaziji Rusa. Na njih su sasuli metke dok su izvještavali, a sada donose detalje stravničnog napada.
Danski dopisnici vozili su se u blizini grada Ohtyrka, koji je oko 60 milja od Harkiva, kada je na njihovo vozilo prosuta paljuba. Obojica su jako krvarila.
Stefan Weichert (31) pogođen je u rame, a Emil Filtenborg (30) zadobio je višestruke rane od metaka, iako su obojica nosili pancirke.
Iako teško ranjeni, nastavili su se voziti automobilom iz čijeg je motora sukljao dim kako bi pobjegli napadačima.
"Imali smo puno sreće", rekao je Weichert za Daily Beast. Danski novinari inače žive u Kijevu, odakle su izvještavali za Daily Beast i danske novine Ekstra Bladet. Riječ je o iskusnim novinarima koji su i ranije izvještavali s ratnih područja.
U svom prepoznatljivo duhu i kroz humor, Filtenborg je na Instagramu objavio fotografiju na kojoj se vide zavijene noge i napisao je "Sranje na poslu."
Na Twitteru je objavio poveznicu na hit Eltona Johna "I'm Still Standing" (Još stojim na nogama engl.).
Novinari su posvjedočili što se dogodilo toga dana. "Auto je bio potpuno rasturen. Emila su pogodila tri metka, mene jedan i imali smo sreću što smo živi", rekao je Weichert i nastavio: "U autu smo nosili pancirke, ali unatoč tome imali smo veliku sreću da nije pogodio nijedan organ."
Filtenborg je za The Daily Beast priznao da mu je laknulo. "Obojica smo stabilno, ne boli nas previše, nadamo se da će ovo završiti sretno", rekao je.
Novinari su ranjeni u trenutku kada su se u Harkivu vodite teške borbe. Grad je to na oko sat i pol vožnje od mjesta gdje su bili novinari.
Izvještavali o granatiranju vrtića
Danski novinar je kazao da su on i njegov kolega stigli u Ohtirku poslijepodne kako bi izvijestili o granatiranju vrtića. Weichert je rekao da je prethodni dan, 26. veljače, prošao mirno. "Nakon što sam razgovarao s ukrajinskim vojnicima na kontrolnoj točki išao sam prema autu kada je zaglušujuća eksplozija potresla tlo. Ruska raketa je pogodila blizu nas", kazao je Weichert.
Dvojica reportera sjela su u automobil i odmaknuli se nekoliko stotina metara od udara rakete kako bi odlučili kojim će putem izaći iz grada. "Dok smo tako stajali, iza nas je došao drugi automobil iz kojeg je izašao muškarac s jurišnom puškom.
Počeo je pucati po nama bez upozorenja", opisao je Weichert. Nastavio je da se napadač nije obazirao na oznake TV koje su zalijepili na automobil kako bi se znalo da su novinari. Prvi metak razbio je stražnje staklo i proletio kraj njihovih ušiju.
"Nakon toga je ispalio još nekoliko hitaca koji su prošli toliko blizu moje glave da sam osjetio pritisak u ušima", rekao je ovaj danski novinar.
"Ubrzo je Emil pogođen u obje noge i u leđa, a ja u rame. Pancirke koje smo imali nisu nas mogle zaštititi od toliko metaka. Automobil nam je bio probušen i dim je izlazio iz haube i oko mjenjača. Počeli smo voziti koliko smo brzo mogli da pobjegnemo, a napadač je nastavio pucati sve dok mu nismo pobjegli iz vidokruga", ispričao je Weichert.
Filtenborg je jako krvario iz desne noge, metak ga je pogodio iznad koljenja.
Krvarili su
"Gurnuo je prste u ranu da zaustavi krvarenje… Rekao sam da me pogleda jesam li pogođen u glavu, krv mi se slijevala preko čela očima. Izvukao je komad stakla iz mog čela i osjetio sam olakšanje", rekao je.
Weichert je ispričao kako je njegov kolega prvo mislio da je pogođen samo u noge, ali je ubrzo počeo osjećati bol u leđima: "Pitao sam ga krvari li jako. Opipao si je leđa i ruka mu je bila sva krvava. ‘Nije tako strašno’, rekao mi je."
Emil je gubio previše krvi i morali su stati, a istovremeno je iz auta curila neka tekućina, pa nije bio siguran mogu li nastaviti voziti.
"Vrtlog misli mi je proletio kroz glavu prije nego što smo se zaustavili. Tko je bio napadač? Zašto je pucao na naš auto iako smo imali oznaku da smo mediji? Hoće li nas pokušati dostići? Pitao sam se umire li Emil, a pomislio sam i umirem li ja. Nisam uopće osjećao ranu na ramenu i pomislio sam da ću možda umrijeti u miru. Bez boli."
Nakon što su se zaustavili, Weichert je Filtenborga polegao na travu. Prišao im je netkou ukrajinskom vojnom vozilu, vojnici su im ponudili pomoć, a onda je stiglo i pojačanje. Vojnici su uperili oružje u njih i tražili da se identificiraju,
Objasnili su da su novinari, vojnici su bili zbunjeni.
"Dok smo govorili još jedna ruska raketa je pogodila blizu nas i bacili smo se na tlo", rekao je Weichert.
Vojnici su im pružili prvu pomoć i odvezli u bolnicu.
"Podovi bolnice su bili poprskani krvlju i Emila su brzo prebacili na operaciju. Sestre su oko mene psovale, majke su plakale i pružala se pomoć nekolicini pacijenata s teškim opeklinama. Jedino sam mogao gledati", rekao je Weichert. Ubrzo su mu javili da je kolega stabilno unatoč mnogim ozljedama.
Nitko im nije mogao reći što se dogodili u centru Ohtirke, kazao je Weichert dodavši da je bilo izvještaja da su ruski saboteri bili aktivni oko grada.
Ne zna se tko je napao
"Nemoguće je znati tko nas je napao", rekao je i dodao da su kasnije čuli više priča o napadima na novinarie, poput napada na ekipu Sky Newsa i granatiranja kijevskog televizijskog tornja u kojem je poginuo ukrajinski kamerman Jevgenij Sakun.
Tijekom noći prebačeni su vojnom ambulantom u Poltavu, a otamo su letom krenuli za Dansku.
"Nikad nećemo zaboraviti taj put do Poltave. S nama je bilo šest ukrajinskih vojnika, među njima i Anastazija i Dmitri, bračni par koji je ostavio svog šestogodišnjeg sina s djedom i bakom kako bi se mogli ići boriti", svjedočio je Weichert.
