ŽRTVA RUSIJE, ALI I ZAPADA? /

Kovačević o nasljedniku Zelenskog, Tuđmanu i sudbini Ukrajine: 'Izgledi za to nisu veliki'

Kakva je politička budućnost Ukrajine, ako u neko dogledno vrijeme dođe do predsjedničkih izbora, za net.hr analizira politički analitičar Božo Kovačević

23.2.2026.

11:37

Maja Mahovlić

Profimedia

403 Forbidden

nginx

403 Forbidden

nginx

U utorak 24. veljače bit će točno četiri godine otkako je ruski predsjednik Vladimir Putin pokrenuo svoju 'specijalnu vojnu operaciju' - najkrvaviji sukob koji je Europa vidjela od Drugog svjetskog rata.

Ukrajina i njezini saveznici zbili su redove - nekad čvršće, nekad labavije, ali uvijek redove pod cijenu ukrajinskih žrtava i ukrajinskih teritorijalnih gubitaka.

Tijekom prve godine rata, zapadni dužnosnici strastveno su pozivali na obnovu ukrajinskog suvereniteta nad svim međunarodno priznatim teritorijem zemlje, uključujući Krim i dio Donbasa koje je Rusija stavila pod svoju kontrolu 2014. godine.

'NEĆEMO NAPUSTITI DONBAS' /

Zelenski novinarima priznao sve: 'Ukrajinci nam to nikad neće oprostiti, ni meni ni Trumpu'

Rat traje, a ne pobjeđuje nitko

Nažalost, ukrajinska protuofenziva 2023. nije polučila uspjeh kojem se Zapad nadao. Rusija ne samo da je zadržala kontrolu, već je tijekom invazije okupirala dodatni ukrajinski teritorij, a u međuvremenu ga i anektirala upitnim referendumom.

Ukrajina i njezini zapadni saveznici snažno su se odupirali bilo kakvoj ideji da ta stvarnost postane trajna, čak i kada je postalo jasno da nova američka administracija predvođena predsjednikom Donaldom Trumpom otvoreno, na momente i agresivnom retorikom, zagovara takve teritorijalne ustupke Rusiji.

A sve pod argumentom da Ukrajinci na bojišnici ne pobjeđuju. Doduše, ne pobjeđuju ni Rusi.

Daleko od kraja sukoba

Potpuno odbijanje povlačenja Rusije s okupiranih područja s jedne strane i potpuno inzistiranje na prekidu vatre i sigurnosnim jamstvima Ukrajini s druge strane, doveli su u slijepu ulicu i nove pregovore u Abu Dabiju. Pregovori su se nastavili u Ženevi, ali i dalje samo kao vjeran odraz zamrznutog stanja koje na bojišnici traje već duge dvije mučne godine.

Poraz Ukrajine, srećom, nije određen trenutnim stanjem na bojišnici. Nada u pristupanje Europskoj uniji, jedinstvo ukrajinskog naroda i njegova odlučnost da brani svoj identitet suverenitet i pravo na izbor, jasno pokazuju da ovaj rat još nije gotov.

To je snaga koju ruski projektili ne mogu uništiti čak ni onda kada podmuklo i nehumano uništavaju energetsku infrastrukturu i milijune ljudi drže taocima nemilosrdne ukrajinske zime.

'NE TREBA IM VJEROVATI' /

Putin poslao kontroverznog savjetnika u Ženevu, Trump optimističan: 'Bit će to vrlo lako'

Božo Kovačević: Zelenski se profilirao kao uspješan ratni vođa

Međutim, je li par regija na istoku cijena koju vrijedi platiti kako bi preostali, velik dio, Ukrajine zakoračio u budućnost koja bi opravdala četiri godine borbe i nade u pripadnost europskoj obitelji? Kako bi se očuvali identitet suverenitet i izgradilo bolje sutra na ruševinama rata? I kakav je Zelenski bio kao 'ratni predsjednik'? Bi li mogao vladati u vrijeme toliko željenog mira? Ako do predsjedničkih izbora u Ukrajini dođe, postoji li strah da će Rusi smišljati nove metode za stvaranje tenzija i nemira?

Na ova teška pitanja za net.hr povodom četvrte mučne godišnjice rata u Ukrajini odgovara vanjskopolitički analitičar Božo Kovačević.

Volodimir Zelenski je rekao da je voljan raspisati predsjedničke izbore ako dođe do prekida vatre. U kontekstu ove četiri godine rata, što biste rekli o njemu kao predsjedniku?

Ustavni položaj ukrajinskog predsjednika je takav da predsjednik de facto upravlja zemljom. To je polupredsjednički sustav, izvršna vlast je u rukama predsjednika u Ukrajini.

Jasno je da je predsjednik Zelenski pobijedio na valu velikog očekivanja ukrajinskih građana da će mirnim putem riješiti pitanje mirne reintegracije okupiranih teritorija - Krima, Luhanska i Donjecka. Predsjednik Zelenski u tome nije uspio, ali se isprofilirao u pravog ratnog lidera. Ali na njegovu nesreću, ili na nesreću Ukrajine, Ukrajina nije samo žrtva ruske agresije nego je istodobno i instrument koji Zapad koristi za postizanje svojih ciljeva u odnosu prema Rusiji. A prevelika ovisnost Ukrajine o pomoći Zapada je u bitnome smanjila prostor autonomnog odlučivanja. Bez te pomoći, Ukrajina se ne bi mogla tako uspješno braniti kako se dosad branila.

Dakle, mnoge okolnosti su za predsjednika Zelenskog bile nepovoljne i unatoč tim okolnostima on se profilirao kao uspješni ratni vođa.

'Trumpov izbor je sve drastično promijenio'

On vješto balansira između SAD-a i EU-a koji su pak u novoj vrsti sukoba. Njegova pojavljivanja, pokušaj senzibiliziranja europskih političara i europske javnosti - on je četiri godine vrlo predan i dosljedan tome.

Da, on je, meni se čini, u jednom trenutku povjerovao da bi Ukrajina za Ameriku mogla imati onakvu važnost kakvu ima Izrael. Pa se još u vrijeme predsjednika Joea Bidena počeo ponašati onako kako se Benjamin Netanyahu ponašao - počeo je ispostavljati zahtjeve prema Americi računajući da su ukrajinski i američki ciljevi i interesi identični.

Na njegovu žalost, to nije tako i kad je Donald Trump preuzeo dužnost predsjednika, okolnosti su se za Ukrajinu i za predsjednika Zelenskog drastično promijenile. Predsjednik Zelenski je bio suočen sa spoznajom da Ukrajina za Ameriku nije onoliko važna koliko je važan Izrael i, što je još nepovoljnije bilo, da je predsjednik Trump zainteresiran za normalizaciju odnosa s Rusijom i u tom kontekstu, spreman na to da primora Ukrajinu da učini teritorijalne ustupke Rusiji. To su okolnosti na koje predsjednik Zelenski ne može utjecati.

Ima li predsjednika koji je tijekom rata bio u ovako teškoj situaciji? Možemo li usporediti ono što Zelenski prolazi s onom što je prolazio Franjo Tuđman tijekom Domovinskog rata?

Jedna je fundamentalna razlika - '90-ih godina Rusija je bila slaba i kao stalna članica Vijeća sigurnosti nije opstruirala američke politike, nego je surađivala s Amerikom. Podsjećam da je Rusija bila jedan od sponzora Daytonskog sporazuma i da je Erdutski sporazum dio tog Daytonskog sporazuma - mirna reintegracija istočnih dijelova Hrvatske; da je Rusija posredovala u pregovorima između Amerike i Srbije nakon što je Slobodan Milošević odbio prihvaćati američke ultimatume; da je Rusija nagovorila Miloševića da potpiše sporazum o povlačenju srpske vojske i policije sa Kosova. Dakle, Rusija je kao stalna članica Vijeća sigurnosti surađivala s SAD-om i upravo zbog toga što je unutar svih pet stalnih članica Vijeća sigurnosti postojala suglasnost o načinu rješavanja problema u Jugoslaviji, bilo je moguće da rezolucije UN-a budu provedene.

Situacija u Ukrajini je drukčija. Rusija blokira donošenje bilo kakve rezolucije i bilo kakvu mogućnost da UN riješi problem.

Usporedba Tuđman - Zelenski: 'Hrvatska nije imala takvu pomoć'

Je li Tuđmanu bilo izazovnije voditi zemlju u ratu nego što je Zelenskom? Mi se nismo borili protiv svjetske velesile, ali u to vrijeme je Srbija bila vojna velesila u odnosu na nas.

Reći ću vam, pozicija Franje Tuđmana je bila na početku krajnje nepovoljna jer su tri zapadne članice Vijeća sigurnosti na početku bile za opstanak Jugoslavije i vjerovale su da bi Milošević mogao to provesti u djelo. Na početku su Amerika, Francuska i Velika Britanija podržavale Miloševića. I utoliko su postignuća naše diplomacije veća.

Naravno, Vukovar i Dubrovnik su otvorili oči zapadu i drugo, Vatikan se doista zauzeo za međunarodno priznanje Hrvatske. Ali startna pozicija Hrvatske je bila nepovoljna jer je cijeli kolektivni Zapad - uz možda izuzetak Austrije - bio protiv međunarodnog priznanja Hrvatske. A Ukrajina je imala sigurnosna uvjeravanja iz zone Budimpeštanske deklaracije 1994., imala je poziv za članstvo u NATO-u iz deklaracije samita NATO-a iz 2008. iz Bukurešta, imala je zapadne vojne savjetnike u Ukrajini i od početka logističku i financijsku pomoć kakvu Hrvatska nije imala. Tako da je za predsjednika Franju Tuđmana u početku bio doista jako jako teško i utoliko su uspjesi hrvatske diplomacije doista zadivljujući.

Ali, s druge strane, ukrajinsko rukovodstvo je precjenjivalo stupanj podudarnosti svojih interesa i interesa Zapada. Najjednostavnije rečeno, interes Zapada je bio nanijeti strateški poraz Rusiji, a da Zapad ne ratuje izravno protiv Rusije. A strateški interes Ukrajine je osloboditi okupirane teritorije. A i vidimo da sada cijeli Zapad i EU prešutno prihvaćaju Trumpove propozicije o teritorijalnim koncesijama.

Sudbina Zelenskog i tko bi ga mogao naslijediti

Ako bi bili izbori u Ukrajini u neko skoro vrijeme, mislite li da bi Zelenski imao dobre izglede ili bi to ovisilo o ishodu rata?

Mislim da sudbina predsjednika Zelenskog uvelike ovisi o tome hoće li na ovaj ili onaj način morati prihvatiti teritorijalne ustupke Rusiji. Očekivanja od predsjednika Zelenskog na početku njegovog mandata su bila jako velika, a zapravo, tijekom njegove vlasti je došlo do najvećeg stupnja stradavanja Ukrajinaca.

Politička scena u Ukrajini je krajnje dinamična i čini se da bi bivši načelnik glavnog stožera, koji je sada ambasador u Velikoj Britaniji, Valerij Zalužni, mogao biti izgledni predsjednički kandidat. Isto tako, gradonačelnik Klijeva, Vitalij Kličko, koji je u više navrata kritizirao predsjednika Zelenskog, mogao bi biti jedan od izglednih kandidata.

A neka imena koja od ranije pamtimo iz ukrajinske politike, recimo Julija Timošenko?

Ona je prilično marginalizirana u ratnim okolnostima. Ona kao vješta opozicijska političarka nije imala osobito velik manevarski prostor jer naravno, morala je stajati iza predsjednika u nastojanjima da obrani državu. A Kličko, koji ima izvršne ovlasti u Kijevu i koji mora blisko surađivati s administracijom predsjednika da bi uspješno vodio grad Kijev i zaštitio građane, je mogao sebi dopustiti i da kritizira predsjednika. Manevarski prostor za Klička je bio veći nego za Juliju Timošenko.

Što se tiče bivšeg predsjednika Petra Porošenka, ne znam da li on ima predsjedničke ambicije, ali njega je Zelenski naprosto pomeo na izborima.

A zašto kažete da je izgledni protukandidat Zalužni?

Zato što je predodžba o njemu u ukrajinskoj javnosti kao uspješnom vojskovođi bila vrlo vrlo raširena i smatralo se da predsjednik Zelenski previše politički uvjetuje svoje odluke koje se tiču vojske, a da bi Zalužni bio uspješniji da nije morao slušati predsjednika Zelenskog. Naravno, možemo sumnjati u točnost takvih predodžbi, ali u ratu i politici općenito - osobito za vrijeme rata - i glasine imaju svoju važnost.

Čak i ako budu izbori u Ukrajini u nekoj skoroj budućnosti, imam dojam da će to biti najdelikatniji izbori kojima ćemo ikad svjedočiti - zbog silnog ruskog interesa za ishod tih izbora, ali i zato što je Rusija daleko više zainteresirana za to tko će pobijediti na izborima u Ukrajini, nego što je to Europa. Iz europske perspektive, suradnja je moguća kako god.

Točno. Nedvojbeno je da je ruski imperativni zahtjev u kontekstu ovih pregovora da Zelenski više ne bude na vlasti, ali isto tako, drugi ruski zahtjevi se svode na to da neće u Kijevu tolerirati - kako to oni kažu - antirusku vlast. Jer te ideološke postavke o tome da su Rusi i Ukrajinci jedan narod za Rusiju znači da u Ukrajini može biti samo onakva vlast kakva se ruskom režimu dopada.

To su za budućnost Ukrajine otežavajuće okolnosti, ali čini se da predsjednik Putin nailazi na razumijevanje kod predsjednika Trumpa jer, ta projekcija ruske moći na Ukrajinu je zapravo usporediva s projekcijom američke moći u cijeloj zapadnoj hemisferi, od Grenlanda preko Venezuele do Brazila, Kube.

Ukrajina - europska zemlja u skoroj budućnosti? Teško...

Može li ukrajinske izbore spasiti ulazak u Europsku uniju? Odnosno, može li Ukrajinu ulazak u Europsku uniju spasiti od takvog ruskog utjecaja?

Da, ali je opravdano pitanje da li Ukrajina može ući u Europsku uniju? Već sad je jasno da unutar Europske unije postoji visok stupanj neslaganja, a s druge strane, ako se počnu primjenjivati sva pravila Europske unije i svi monitorinzi kroz koje se mora proći da bi se stupilo u članstvo, to bi za ukrajinsku političku i poslovnu elitu moglo biti neprihvatljivo.

Meni se čini da će vrlo težak put biti to ukrajinsko članstvo u Europskoj uniji. Međutim, predsjednik Zelenski je, želeći se pohvaliti nekim velikim vanjskopolitičkim uspjehom, nastojao ishoditi obećanje da će Ukrajina ući u Europsku uniju 2027. Ali, uzimajući u obzir i to ukrajinsko političko nasljeđe, aktualne prilike u Ukrajini - znamo da su korupcijske afere glavni predmet političkih rasprava ondje - uzimajući sve to u obzir, bojim se da nije realno da se to članstvo dogodi 2027.

Osim toga, ima nekoliko zemalja koje su davno davno ispunile sve uvjete za članstvo pa nisu primljene - nezadovoljstvo tih zemalja bi moglo imati negativne odjeke u Europskoj uniji. Ali, ako dobije obećanje da će Ukrajina ući 2027., to bi bio jedan od aduta u izbornoj kampanji, ali ostalo bi pitanje može li se taj adut ostvariti.

Kao neka slamka spasa. Kako trenutno stvari stoje, slijedi li Ukrajini politička neizvjesnost gotovo jednaka ovoj teritorijalnoj?

Mislim da, ako su pripadnici političkih elita razumni, da će oni nastojati taj slobodni dio Ukrajine u političkom smislu integrirati. To će im biti jednostavnije jer neće biti ovih stanovnika istočnih dijelova Ukrajine koji su tradicionalno bili proruski. Meni se čini da, teško da je moguće pronaći nekoga u ovoj bombardiranoj Ukrajini tko bi bio proruski. Dakle, postoji neki društveni supstrat na kojem je moguće uspostaviti političku zajednicu. I meni se također čini da bi perspektiva članstva u Europskoj uniji bila povoljna za Ukrajinu međutim, izgledi da Ukrajina u svemu postane europska zemlja u skoroj budućnosti nisu pretjerano veliki. Ali mislim da tu perspektivu treba ostaviti otvorenom, a njezino ostvarivanje je povezano i sa sigurnosnim jamstvima na kojima Ukrajina inzistira.

Ukrajinska iskustva sa sigurnosnim jamstvima i uvjeravanjima su katastrofalna. Ukrajina je naučila tijekom ovog rata da će joj najveće sigurnosno jamstvo biti vlastita sposobnost da se brani. Međutim, potpuno suverena Ukrajina, po mom mišljenju, svoje postojanje i svoje politike ne treba definirati ponajprije kao antiruske nego ih treba definirati kao afirmaciju određenih vrijednosti na kojima je uspostavljeno novo ukrajinsko društvo.

POGLEDAJTE VIDEO Dogovoreno je 90 posto mirovnog sporazuma, no Zelenski ostaje jasan: 'Želimo kraj rata, ne kraj Ukrajine'