Nakon petrinjskog potresa na Banovinu je među prvima stigla pomoć iz Turske. Osim što su poslali kontejnere u kojima i danas ljudi žive, poslali su brojne donacije, a nudili su i pomoć svojih seizmologa i inženjera. Hoće li i kako sada njima pomoći Banovina? Novinari RTL-a razgovarali su s građanima Hrvatske koji su u Turskoj ostali bez članova obitelji.
"Moja nećakinja sada više ne živi, ne znam katastrofa. 90 posto grada više nama, sve je zemlja", rekao je Aydin Dahutogullari iz Novog Marofa. "Ima dva sina, uspjela je kroz vrata izbaciti i spasiti dvojicu sinova, ali na nju je pala zgrada. Moje nećakinje i njezine snahe više nema. Umrle su. Imam još puno članova obitelji za koje ne znamo jesu li živi", rekao je Dahutogullari. S rodbinom se čuo, bez hrane su i na hladnoći.
"Molim vas, pomozite! Turska treba pomoć. Ljudi čekaju, treba nam profesionalna pomoć", zamolio je Dahutogullari. I on je spreman otići i pomoći svojoj domovini i obitelji, a tim s kojim bi trebao ići predvode Petrinjci i Turci koji ondje žive. Lea je Petrinjka.
Živjela je, radila, studirala i zaljubila se u Turskoj. Skupila je ekipu i stavili su se na raspolaganje našim timovima civilne zaštite koji su krenuli prema Turskoj.
"Ideja je bila da se na nekim način pomogne i da mogu raditi posao za koji su obučeni, a da se njima na raspolaganje stavi još jedna ekipa volontera koji bi radili one poslove na koje oni ne bi trebali gubiti vrijeme" istaknula je Lea Kizilkaya.
Petrinja to pamti.
"Već sam jučer uputila zahvalu u tom smislu i stavila se na raspolaganje kao gradonačelnica na raspolaganje ambasadi i agenciji Tika koja nam je pružila veliku pomoć u danima nakon potresa", rekla je Magdalena Komes, gradonačelnica Petrinje. I danas žive u turskim kontejnerima.
"Kontejner u kojem ja živim darovala je Turska, hvala im od srca, žao mi je što sada prolaze", istaknuo je Ivan Stoprd iz Petrinje. "To nam je puno značilo. Da njih nije bilo ne bi imali gdje biti. To su novi kontejneri", kazao je Zlatko Jurić iz Petrinje. Trenutačno turskoj treba puno veća pomoć.
"Jako je teško. Ljudi čekaju pomoć, trebaju deke i hranu. Turska je velika, ali nastradalo je deset gradova. Moja sestra je jučer cijelu noć bila vani, treba šator i vode. Nema ništa, samo jedva čeka pomoć", rekao je Dahutogullari.
Jer u minuti su ostali bez svega. Aydin je ostao bez rodnog grada. On će se možda izgraditi, ali u njemu ga više neće dočekati njegova nećakinja.
