Nakon 45 dana u ukrajinskom zarobljeništvu, 21-godišnji ruski vojnik, progovorio je o svojim danima u Ukrajini.
Britanski list mladića je nazvao Anton jer je tražio da ga se ne identificira pravim imenom. On, naime, dolazi iz malog grada u Sibiru, a ugovor za pridruživanje vojsci potpisao je prošlog prosinca, ubrzo nakon što je završio strukovnu školu.
Naime, Anton je zarobljen 2. ožujka s još pet vojnika iz postrojbe. Dogodilo se to dok su ruske snage izvodile ofenzivu na strateški važan brodograditeljski grad Mikolajiv. Anton je pušten tek u travnju nakon što je Moskva dogovorila razmjenu zarobljenika s Ukrajinom.
"Bio je to naš prvi sukob s neprijateljem, nismo ispalili ni metak. Napali su nam zasjedu, a mi nismo mogli uzvratiti, nego smo se morali predati", opisao je Anton za The Guardian.
Sada žali za svime i govori kako je trebao učiniti sve samo da na neki način izbjegne vojsku. Njegova je jedinica prebačena krajem prosinca na poluotok Krim, gdje mu je rečeno da sudjeluje u "jednotjednoj" obuci. Sam kaže kako do tog trenutka nije prošao nikakvu vojnu obuku koja bi ga adekvatno pripremila za rat. Neki pripadnici njegove postrojbe na Krimu su počeli brinuti da će biti poslani u rat.
"Mnogi nisu mogli ni zamisliti da ćemo ići u rat. O tome su nam rekli u posljednjem trenutku, noć prije invazije. U konačnici, zaista nije pošteno kako su se ruske vlasti ponašale prema meni. U Ukrajinu sam poslan potpuno nespreman", iskreno je priznao.
Antonovoj je jedinici 25. veljače naređen prelazak Krima. Oklopnim vozilima odvezeni su nedaleko Mikolajiva. U zasjedu ukrajinskih snaga 2. ožujka upao je dio postojbe koji se odvojio od glavne skupine.
'Tresete se na najmanji zvuk'
Tog je dana Anton dobio metak koji mu je slomio kost u ruci. S ranjenom rukom i povezom na glavi, Ukrajinci su ga prebacili u zatvorsku ćeliju na nepoznatoj lokaciji.
"Tresete se na najmanji zvuk. Svaki dan se nadaš da ti neće biti posljednji i da nećeš biti ubijen", drhtavim je glasom prepričao za The Guardian. Iako tijekom boravka u zarobljeništvu nije bio fizički napadnut, ukrajinski stražari psihički bi mučili njega i druge ruske vojnike.
"Stalno su nam govorili da je Rusija gotova, da pripadamo dnu društva. Prijetili bi nam da će nas izgladnjivati. Kada smo imali sreće, dobili bismo nešto nasumično za čitanje. Ponekad su nam dopuštali da gledamo ukrajinsku propagandu na televiziji. Većinu dana samo smo zurili u zidove ispred sebe", rekao je istaknuvši da su ga premještali tri puta tijekom zarobljeništva.
Tražili su ga čak i da snimi intervju s ukrajinskim vlogerom.
"U takvoj situaciji, kao zatvorenik, shvaćate da reći 'ne' nije izbor. Iako su rekli da možete odbiti, vi ćete se i dalje složiti", priznao je.
Sredinom travnja rekli su mu da će ga zamijeniti za ukrajinskog vojnika. Kako sam tvrdi, upravo je on bio dio zamjene jedan za jedan u kojoj je sudjelovalo 17 drugih ruskih vojnika. Sama zamjena izvršila se nedaleko ukrajinskog grada Melitopolja. Nakon konačnog povratka u Rusiju, sigurnosne su ga službe intenzivno ispitivale o vremenu koje je proveo u Ukrajini.
"Htjeli su znati mogu li mi još uvijek vjerovati. Bio sam svjesan činjenice da je to standardna procedura", istaknuo je. Sve je to ostavilo traga na Antonu i posljedice su ga opasno počele sustizati nekoliko dana nakon što je otpušten iz ruske bolnice.
"Tijekom svog zatočeništva blokirao sam većinu svojih emocija. Samo sam pokušao ne razmišljati o svom životu. Sada imam strašne snove, jedva mogu spavati. Jako sam se udebljao", rekao je te dodao kako su mu vlasti dale oko 2000 funti kao odštetu za ozljede, a on je odlučio da se zauvijek makne iz vojske.
