Obećanje smeću radovanje pa HAK upozorava: Ne krećite na put u Zagreb da ne bi ostali zatrpani u smeću

Iz Hrvatskog autokluba upozoravaju da tko god može, a da nije član stranke Možemo, ovih dana ne kreće na put prema Zagrebu kako ne bi ostao zatrpan u smeću. Doduše to upozorenje HAK-a na snazi je već jedno dvadeset godina ali kako nikog u Zagrebu nije bilo briga što se događa sa smećem, smeće je prije mjesec dana krenulo na put prema Zagrebu. Da objasni ljudima u gradu da se s njim nešto događa. I smeće vidi da ga nitko ne doživljava ozbiljno ako ne napravi neku ozbiljnu štetu. Pa je mjesec dana nakon prvog odrona smeće krenulo u drugi odron. I do drugog odrona je došlo ali više nije sve tako glatko, bez ugroze prošlo. I tako se grad Zagreb nakon dvije i po godine bajanja o održivom razvoju, ekologiji, odrastu, nerastu, zelenim politikama, prometnim politikama, podzemnim kontejnerima, biciklističkim stazama, pješačkim zonama, šarenim ulicama, grafitima, maćuhicama i magnolijama našao ondje gdje je bio. Ne ondje gdje je bio prije dvije i po godine, nego ondje gdje je bio prije dvadeset i dvije godine. Na Jakuševcu. Kasnije će se ispostaviti da je Milan Bandić jedini koji je ispunio svoje obećanje vezano uz Jakuševac. Nije zatvorio Jakuševac pa se spalio. Ok nije se spalio nego se zakopao. Jer njegovi suradnici mu nisu dali ni da barem to posljednje obećanje izvrši kako treba. Nego su ga eto zakopali umjesto da su ga po vlastitoj javno izrečenoj želji, spalili. Međutim prije nego što se zakopao Milan Bandić nam je još nekoliko puta obećao kako će sanirati i zatvoriti Jakuševec. Ali čovjek uči dok je živ, pa je tako i Tomislav Tomašević učio od Bandića dok je Bandić bio živ. Pa je od Bandića naučio upravo to - da se izbori najlakše mogu dobiti ako biračima obećaju sanaciju Jakuševca. Ovo je možda jedinstveni slučaj u svijetu da za neku stranku osvajanje jednog brda smeća simbolizira osvajanje vlasti. Dakle u Zagrebu je vlast smeće kao takvo. Ako osvojiš smeće, osvojio si vlast. Tj. ako osvojiš vlast osvojio si smeće. Rijetko iskren pristup rekli bismo. Ali sve to su Tomislav Tomašević i njegova stranka naučili od Milana Bandića. Osvojiti Jakuševac i jednima i drugima značilo je osvojiti vlast. A kad se osvoji vlast, tj. smeće onda to smeće tj. vlast treba razvrstati i reciklirati. Tko se toga prvi sjetio? Učitelj naš, tko bi drugi. Da, da razvrstavanje otpada se pokazalo kao jako dobar štos za birače pogotovo jer je sav posao razvrstavanja otpada na biračima. I kad su vidjeli da je 2014. to uveo Milan Bandić , Tomislav Tomašević oduševljeno je uzviknuo “To možemo i mi”. I tako je nastalo ime njegove političke platforme. “Možemo i mi uvesti razvrstavanje otpada koje je uveo Milan Bandić”. “Možemo i mi obećati zatvaranje Jakuševca kako ga je obećao Milan Bandić”. Eto vidite, mi hoćemo, mi možemo isto što i Bandić. Obećati. Nit što košta nit što boli. Dok nekog baš ne zaboli. Ali nije problem u tome što u ove dvije i pol godine Tomislav Tomašević i njegovi jurišnici s Iwo Jime nisu zatvorili odlagalište na Jakuševcu jer je u tako kratkom roku to doista nemoguće učiniti. Nego nisu učinili ništa, ali apsolutno fakin ništa da se to konačno jednom, kad tad dogodi.