Registracija
Ako imaš Voyo pretplatu, registriraj se istim e-mailom i čitaj net.hr bez oglasa! Saznaj više
Toggle password visibility
Toggle password visibility
Već imaš račun?
Obnovi lozinku
VUKOVARSKI HEROJ /

Paša ga je zadnji vidio živog: 'Žao mi je, trebao sam biti uporniji...'

Do zadnjeg daha se borio za Vukovar, umro je za Hrvatsku, makar s njom nije imao nikakve veze, za Hrvatsku i za rat je doslovno čuo na televiziji

403 Forbidden

403 Forbidden


nginx
403 Forbidden

403 Forbidden


nginx

"Za vas, što točno simbolizira Vukovar?" "Klaonica. Klaonica. Klaonica".

"A sad, bojite li se?"

"Ne, ne bojim se. To su vojnici. I ja se smatram vojnikom. Ali naravno, ima budala na svim stranama".

"Vjerujete li u evakuaciju?"

"Nadam se. Nadam se da će doći do evakuacije."

Evakuaciju nije dočekao. Ovo su pitanja francuske novinarke i odgovori Jean-Michela Nicoliera, zadnjeg dana u njegovu životu. 25-godišnjak koji je u vihoru rata došao braniti Hrvatsku, zemlju u kojoj nikad dotad nije bio, ranjen je u borbama na Sajmištu, iz vukovarske bolnice bit će odveden na Ovčaru gdje će ga okrutno ubiti.

Emotivni suborci

"On bi danas bio muškarac, čovjek od 59 godina, a ja ga pamtim kao dijete od 25 godina, sa osmijehom i onim očima lijepim", kroz suze o francuskom branitelju danas priča njegov ratni zapovjednik Damir Radnić.

Ništa manje emotivan nije ni Damir Markuš, njegov najbolji prijatelj među suborcima, iako priznaje da je u početku bio pomalo suzdržan prema Francuzu.

"Nisam mu baš nekako vjerovao, znate, francuska i engleska politika je bila protiv nas. I sad vam je čudno, francuski dragovoljac, nema nikog u Hrvatskoj, ne zna ništa hrvatski, došao je braniti Hrvatsku s nama. Evo, meni je bio stvarno, da ne kažem sumnjiv", priča Markuš.

Prvi teren bio mu je kod Karlovca

Rođen u gradiću Vesoulu na jugoistoku Francuske, Jean-Michel proveo je bezbrižno djetinjstvo uz dvojicu braće. Kažu, želio je biti odgajatelj, ali je u kasno ljeto '91. vidio što se događa u Hrvatskoj, i odlučio pomoći.

"Pričao je da je na francuskoj televiziji vidio onaj tenk u Osijeku, kada je onoga Fiću samljeo kod autobusa. Tu je on donio odluku da dođe pomoć hrvatskome narodu, hrvatskoj državi. Hvala mu", govori još jedan njegov suborac, Viktorin Jurić Paša.

Sam samcat ukrcao se na vlak za Zagreb, i već na kolodvoru pitao gdje se može prijaviti za rat. Primili su ga u HOS, prvi teren bio mu je kod Karlovca, a krajem rujna '91. sa jednom satnijom uspio je ući u opkoljeni Vukovar. I tamo je pokazao svoju veličinu. "Kroz vrijeme se pokazao, nije tražio nikakve ustupke, kad su bile borbe i on se borio, nije se maknuo negdje u stranu iza nas. Ono što se kod njega najviše pamti je taj osmijeh, to je nešto nevjerojatno, u onom kaosu i ekstremnih uvjetima, jer nijedan rat nije normalan", kaže Damir Markuš.

Ubojica Šutka

Poznat je i njegov ubojica - Spasoje Petković zvani Štuka nakon što ga je ustrijelio, kako tvrde svjedoci, iz džepa je još i uzeo 20 franaka. Javnost ga je mogla i vidjeti na snimkama gdje odvode civile nakon pada grada, i na ovoj fotografiji koja je obišla svijet. Obitelj Jean-Michela danas je sretna, ali borbu nastavljaju.

"Našli smo tijelo, ali dalje i u Hrvatskoj i u Francuskoj čeka sudski postupak. Francuska tužiteljica će ponovno doći u Hrvatsku. Pronađenim tijelom otvara se nova stranica", vjeruje Paul Nicolier, brat Jean-Michela.

Problem je što Nicolierov ubojica, iako je zločin priznao, za njega nikad nije odgovarao - u Srbiji ima status svjedoka pokajnika i promijenjeni identitet jer je bio krunski svjedok optužbe za zločine na Ovčari na suđenju u Beogradu.

Most u centru Vukovara

A svim Jean-Michelovim suborcima i danas je žao što on nije pristao napustiti grad, čak ni nakon što je ranjen zavšrio u Vukovarskoj bolnici. Paša ga je zadnji živog vidio.

"Na lošem njemačkom i engleskom sam pokušavao mu reći da mi noćas idemo u proboj. On mi je govorio 'no, no, no Paša. No problem, no problem. Ženev konvensi. Ženev konvensi'. Zagrlio me. Kao vidimo se za jedan dan. Žao mi je, trebao sam biti uporniji", prepričava taj zadnji susret.

O tome kako ga doživljavaju Vukovarci govori to da most u centru grada nosi njegovo ime, a tik do most podignut mu je i spomenik.

Simbol potrage za istinom za sve nestale

Brojni murali Jean-Michelu u čast mogu se naći po cijeloj zemlji, na utakmicama reprezentacije razvijan je ogromni trasparent s njegovim likom, a i danas, na utakmici Cibalije i Hajduka u Vinkovcima bio je i transparent s Jean-Mijevom rečenicom - ti znaš da sam ja divlja trava koja nikada ne nestaje.

Rečenica je to koju je uputio majci, Lyliane Fournier, koja je do danas postala je simbol potrage za istinom i pravdom za sve nestale u Domovinskom ratu.

"Jean Michel me zvao kad je već bio tu u Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata. Čula sam se s njim telefonom. Uvijek je spominjao kako su Hrvati dobri ljudi i bio je u pravu", rekla je Lyliane Fournier danas u Vukovaru nakon objave pronalaska njegovih ostataka.

Ovako je govorila prije 10 godina, u filmu o njezinu sinu, vukovarskom heroju: "Nadam se da ćemo jednog dana zajedno otići na Jean-Michelov grob. Nadam se tome."

Nada joj je napokon uslišana. Njezin sin bit će pokopan idućeg četvrtka na Memorijalnom groblju u Vukovaru, par kilometara od mjesta gdje je ubijen i 34 godine kasnije pronađen.

403 Forbidden

403 Forbidden


nginx
Još iz rubrike
Pročitaj i ovo
403 Forbidden

403 Forbidden


nginx
403 Forbidden

403 Forbidden


nginx
Regionalni portali
403 Forbidden

403 Forbidden


nginx
Još iz rubrike