Još jedna stvar koju je davno trebalo promijeniti su imena ulica nazvanih po ustaškim dužnosnicima, što će se uskoro dogoditi na području Ivanje Reke. Ali nikako da se dogodi da se ulice počnu nazivati po umjetnicama i znanstvenicama. Po ženama je nazvano svega 2% ulica u glavnom gradu.
Antuna Bonifačića, Filipa Lukasa, Vladimira Arka i Ivana Šarića. Na rubnom dijelu Zagreba, u Ivanjoj Reki četiri ulice nose ime dužnosnika ili simpatizera Nezavisne države Hrvatske.
"Ne znam za to, tek sam doselila u Zagreb. Ne volim to", rekla je Višnja Hegediš.
Upitana o tome bi li se se trebali mijenjati nazivi ulica koji su povezani s ustaškim režimom Hegediš je kazala: "Ja bih promijenila. Zašto je to važno? Ne volim taj dio naše prošlosti."
Od tog ružnog dijela povijesti Ivanja Reka se uskoro oprašta. Tako je jednoglasno odlučilo Vijeće gradske četvrti Peščenica-Žitnjak, dakle članovi iz HDZ-a, Mosta, Domovinskog pokreta, Bandićeve stranke, SDP-a i Možemo!
"Ovo je dobar znak. Znači da je vrijeme doista dozrelo da shvatimo da ne možemo obilježavati da nešto što čak i u ustavu stoji nisu temelji na kojima je građena hrvatska država", rekla je Rada Borić, predsjednica Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova.
U Zagrebu ima još 10-ak ovakvih ulica. Četiri na Črnomercu uskoro se mijenjaju: umjesto ustaša nosit će ime glumica Mije Oremović, Božene Begović, Božene Kraljeve i operne primadone Sidonije Erdödy.
Da ulice ne smiju veličati ustaški režim smatra Hrvoje Klasić koji se protiv njih i pobunio.
"Zamislite si nas koji radimo u školama, na fakultetima i sada kažete NDH je bila marionetska, fašistička tvorevina, ustaše su bili zločinci, političari ustaše su donosili rasne zakone, ljude slali u logore i onda netko u Bjelovaru digne ruku i kaže: ali ja živim u ulici Junija Makanca, koji je bio ustaški ideolog. Ili ja živim u ulici Mile Budaka, koji je bio doglavnik NDH-a i potpisnik rasnih zakona", objasnio je Hrvoje Klasić, povjesničar.
Iz ulica se vidi što jedno društvo cijeni i koji su mu idoli. Inače ovih dana je objavljeno istraživanje portala Oservatorio Balkani e Kaukazo. Analizirali su ulice europskih gradova i shvatili da tamo gotovo i nema žena. Osim Bogorodice.
365 ulica u 25 europskih gradova nose ime Djevice Marije.
U prosjeku, samo 9 posto europskih ulica nazvane su po ženama. Zagreb je među najgorima.
Od 5115 ulica i trgova u Zagrebu, njih 1099 imenovano je po stvarnim ljudima. Od toga 1035 po muškarcima, tek 62 su ulice imenovane po ženama.
Međutim, ovo su napuhane brojke, objašnjava Borić jer dobar dio njih nazvan je prema neimenovanim ženama ili religijskim figurama.
Pokazalo se da je to zapravo zato što su uvrštene ulice koje nisu imenovane po stvarnim ženama. Imena ulica su kao što je Dubravkin put, one koje su imenovane po književnim likovima ili po sveticama.
Što znači da nemamo ni tih pet posto, već oko dva posto. A kada žene i dobiju ulice, one su ili male ili na periferijama grada.
"Nazivi ulica govore o našem odnosu prema prošlosti, ali ne samo prema prošlosti nego prema sadašnjosti i budućnosti. Jer ako vi imenujete ulice po nekakvim znanstvenicima, po humanistima, po ljudima koji su pomagali, koji su svojim izumima i djelima dali neki doprinos čovječanstvu, onda šaljete jednu poruku", rekao je Klasić.
A ako ulicu nazovete po vođi ustaške emigracije šaljete drugu poruku. 2023. godine još uvijek imamo ustaše po gradovima, a nedovoljno revolucionarki, umjetnica, znanstvenica.
