One su boginje, apsolutno savršene i veličanstvene. U isto vrijeme jake Valkire i gladijatorice, a opet vladarice snova, baršunaste i eterične.
I niti jedna nije top model, niti znaju manekenske poze. One su majke pa i bake, sutkinje i odgajateljice u vrtiću.
Sebi su poklonile biti pod reflektorima, središte svog svemira, skinuti baš svu odjeću koja ima poruku te kroz nago tijelo otkriti svoje Ja. Odlučile su pokloniti sebi fotografiju na kojoj mogu biti svoje.
Ponekad slike završe na zidu, druge će ljubomorno čuvati u privatnosti svoje sobe, treće će ih pospremiti u folder i pokazati samo posebnim očima.
Njihovu energiju na fotografijama zabilježio je višestruko nagrađivani fotograf Ratko Mavar koji kroz svoj projekt Body Art Photo već deset godina slavi „Ženu“.
„Sve je krenulo slučajno, mislio sam da ću imati dva ili tri snimanja i da ću iscrpiti ideje i poze. Ali nakon 10 godina još se nisam umorio, uskoro će biti 100 žena koje sam fotografirao, više tisuća je to slika i bit će to povod za fotomonografiju“, govori Mavar.
Javnost njegov rad možda najviše prepoznaje po fotografiji Ane Rukavine kojom je zabilježio njenu poruku „Želim život“ i koja je pokrenula lavinu dobre volje da se pokrene zaklada za Hrvatski registar krvotočnih matičnih stanica.
No kroz svoj golemi umjetnički opus i s iskustvom urednika fotografije u više redakcija, Mavar je postao prepoznatljiv upravo kroz projekt posvećen „Njoj“, gdje fotografijama žene same sebe stavljaju u centar pažnje kroz ljepotu svoga tijela.
„Nagost nije da se postigne erotiziranost. Obrnuto, tu nema mrežastih čarapa, nema bodyja, niti išta što budi maštu. Nagost nema poruku, neutralna je, a tek odjeća daje poruku. Sve dodatke mičemo, žena tada može biti svoja jer nema skrivanja niti popravaka, nego može hrabro reći: 'Ovo sam ja'“, govori Mavar.
Nikad ne nagovara, žene se uvijek same jave i obično iza toga stoji želja da fotografiju poklone same sebi. „Jer ona ne treba nikoga zadiviti, nego jednostavno osjetiti sebe i biti svoja“, kaže Mavar.
Da ponovimo, to su obične žene, ne top modeli, nego odvjetnice, računovotkinje, žene sasvim običnih zanimanja i kojima su svjetla reflektora nepoznanica. I zato niti jednoj nije lako naći tu hrabrost i ispuniti želju koja duboko čuči u njoj da stane pred objektiv i pokaže: „Evo me!“
Istina je, ponesu one i rakiju za hrabrost, ali Mavar kaže da im odmah daje toliko uputa da zaborave i na bocu i na tremu.
„Najčešće uđu uzbuđenje, nesigurne, ali čim krene snimanje, nesigurnost nestane. Nakon snimanja je osmjeh najčešće od uha do uha i ne skidaju ga danima“, otkriva iskustva kako to izgleda kada one u studiju postanu kraljice.
Ratko je odabrao i koje su možda najhrabrije i koje baš znaju što hoće, to su bake!
'Bakama se ne prodaje magla'
„S njima nema prodavanja magle i komplimenata 'lijepa si'. One su svoje i znaju što žele“, smije se Mavar.
Za njega jedna od najljepših priča bila je sa ženom koja je mjesecima skupljala hrabrost, dan prije snimanja nekako je priželjkivala da se nešto dogodi pa da sve otkaže. Ali ništa… reflektori su je čekali.
„Nikad se ranije nije skinula u toples na plaži, nigdje pokazala svoje tijelo. Na snimanju je bila opuštena, a na kraju je rekla: 'Pusti me još malo da uživam'“, smije se Ratko i otkriva ljepotu: „Taj je korak za nju bio ogroman, potrebno je naći hrabrost za ovaj korak. I onda nose taj osmjeh“.
Bilo je i žena koje su imale rak, dolazile bi na snimanje kako bi zabilježile svoju pobjedu, trijumf, pokloniti sebi sjećanje da su uspjele i da one to mogu!
„Bilo je i snimanja prije operacije tumora, onda bi poželjela zabilježiti kako je izgleda prije velike borbe. Tu je onda ta nada, hrabrost, snaga da se to prebrodi“, govori Mavar. Jer ako je uspjela u studiju pobijediti sebe, uspjet će i u bolnici.
Njegove fotografije mnogim su ženama podsjetnik na nešto veliko, na pobjedu, trijumf, onu ženu koju su izvukle iz sebe.
Fotografije u paru imaju posebnu energiju
Na pitanje, dolaze li i u paru sa svojim muškarcima, kao iz topa odgovara: „Te su fotografije divne! U paru postoji još nešto između njih, igra, ljubav… Imam ja tu što za hvatati, njihovu interakciju“, govori i o izazovima.
Ali da ne bude zabune, iza fotografije na kojoj je uhvaćen trenutak njihova savršenstva stoji priča i s tabletama protiv bolova.
„Pozu ponavljamo nekoliko puta jer se neću zadovoljiti dobrim, nego hoću izvući maksimum i to se na fotografijama vidi. Jedna fitnes trenerica pila je andole, ona je utrenirana, ali u pozama koristi mišiće koje inače ne vježba“, smije se Mavar tome kad i one u top formi imaju problema s upalama mišića.
Odabrao je crno-bijelu fotografiju i ne misli u ovaj projekt nikad dodavati boje. On sjenama skriva sve nesavršenosti. Na njima se ne vide strije, celulit, trbuščić. Kroz igru svjetla i tame ističe ono najljepše na njoj i vadi na površinu njeno savršenstvo.
Na pitanje kako bi objasnio energiju žene, on jednostavno kaže: „Žene su moćne, imaju moć stvoriti život, roditi. Postoji li nešto moćnije od toga da stvore život?“.
A jedna od dama i prekrasnih žena koje su stale pred objektiv je i Petra Seitz, voditeljica plesnog studija u kojem također sa svojim plesnim boginjama radi na pokretu kao svojevrsnoj psihoterapiji kroz koju one oslobađaju iskrenu ženu.
Ona opisuje svoje iskustvo fotografiranja kod Mavara, bilo je to 2008. ili 2009. godine, a otada svake godine ponovi iskustvo.
Petra Seitz jedna od prvih žena koje su se fotografirale s Ratkom. Kaže, misli da više nema što pokazati, a onda svake godine dobije novu fotografiju
"Da to nije bio Ratko, nema šanse da bih stala gola pred nekog. Imala sam sto posto povjerenje u Ratka i kad sam stala pred objektiv, nisam više bila u odnosu prema njemu. On je bio fotograf, a ja nisam bila model, nego akter. Bila sam u svom tijelu, u sebi, a on nije bio netko s imenom i prezimenom, nego prisustvo koje me podržava da se ja izrazim", govori nam Petra.
'Mi želimo probiti van'
Kaže da se uvijek oduševi fotografijama, da je mislila da više nema što reći, da je sve ispucala, opet dobije nešto novo kroz novu fotografiju, opet dostojno divljenja.
"Ja se mijenjam, mijenja se i Ratko. Na fotografiji nije sve samo stvar poze, nego onoga što je u nama, unutra i želi probiti van", govori Petra.
Petra održava i plesne radionice pod nazivom "Boginja", kroz koje žene također otkrivanu neku novu sebe.
"Žene su stoljećima opterećene s time što je ljepota, kako bi trebale izgledati, jesmo li mršave, debele, visoke, niske, što je in. Pogubimo se. Ali koji je dojam mene, kakva sam ja sebi lijepa, što je meni ženstveno, kad maknemo ono što se od nas očekuje? Na radionicama podržavam taj osjećaj sebe i s tim osjećajem dođu na slikanje jer te žene žele taj osjećaj negdje i pokazati", govori nam Petra.
Za Mavarove fotografije kaže da je to siguran laboratorij u kojem izlažu sebe. "A on daje svoju prekrasnu, snažnu ali nježnu mušku podršku. Proces fotografiranja predivan je, transformativan, a one izađu van, ne s osmjehom, nego u deliriju", smije se.
A stati u središte pažnje nije nešto što one čine svaki dan, a fotografija je dokaz ljepote samoj sebi. S tri riječi kada bi opisala Body Art kaže: "Moćno, senzualno i sigurno."
A na Dan žena, Ratko svim damama, boginjama, ženama koje vole sebe, poručuje: "Budite najljepše sebi, ne nikom drugome. I onda će svi drugi vidjeti ljepotu u vama."
