Jedemo mrkvu iz države udaljene više od 8000 kilometara! Hrvati zbunjeni: 'Čiji je to glavni grad?'
Osim famoznih mrkvi iz Surinama, stižu nam i borovnice iz Perua, luk iz Senegala također stiže do hrvatskih polica, kao i češnjak iz Kine
Znate li gdje je Surinam? Najmanja država južne Amerike, nalazi se na sjeveroistočnoj strani kontinenta. Ogroman dio zemlje prekriven je amazonskom prašinom, tamo žive i jaguari i tukani i anakonde, a glavni grad Paramaribo zaštitio je UNESCO. Iako je od Hrvatske udaljen više od 8000 kilometara, važno je da znate ovo sve: jer mrkva koju ste danas stavili u juhu, možda je stigla baš iz Surinama. MOLIM?
Država tri put veća od Hrvatske površinom, sa šest puta manje stanovnika. Tamo su rođene nogometne legende Davids i Seedorf – a osim narančastih dresova, iz prekrasne bivše nizozemske kolonije stiže nam i narančasto povrće. Da su Banane iz Ekvadora ili Avokado iz Perua to je logično, to smo već navikli, da je grožđe iz Južne Afrike, ajde tko ga hoće kupiti u petom mjesecu mora znati da neće dobiti Hrvatsko, ali baš sad da je paprika iz Maroka ili da je mrkva iz Surinama, to je novost.
Prolaznicima smo pokazali kartu svijeta i zamolili ih da pronađu Surinam, nastala je prava zbrka. Neki su zbunjeno gledali kartu pa odmah odustali uz: "Uffff... Ne znam", dok su drugi bili uvjereni da Surinam uopće nije država. "Surinam? Kao država? Ne", rekao je jedan prolaznik, a druga prolaznica se pokušavala prisjetiti pa upitala: "Surinam? Pa čekaj Surinam – pa čiji je to glavni grad?" Bilo je i onih koji su ga bez puno razmišljanja smjestili na potpuno pogrešan kontinent. "To je negdje Sjeverna Amerika", rekao je jedan, dok je drugi samouvjereno zaključio: "To je negdje u Africi sigurno."
Isplati li se Hrvatskoj toliko uvoziti?
Osim famoznih mrkvi iz Surinama, stižu nam i borovnice iz Perua, luk iz Senegala također stiže do hrvatskih polica, kao i češnjak iz Kine. "Uzmimo primjer egipatskog krumpira u našim lancima, gledajte egipatska nadnica je 3-5 dolara cijeli dan. A kod nas nema ispod 10 eura sat", objasnio je Branimir Markota iz Hrvatske voćarske zajednice zašto se ipak isplati uvoziti.
"Transport u velikim količinama nije toliko skuplji koliko je sama proizvodnja jeftinija i u tome leži čitava razlika u cijeni", rekao je Mladen Jakopović iz Hrvatske poljoprivredne komore.
Najviše smo lani uvezli povrća iz Italije, za 42 milijuna eura, iz Njemačke za 36, Nizozemske 35 – uvozimo i iz Irana za 289 tisuća eura, Kirgistana 242 tisuće eura Iraka 10 i Mijanmar 3 i pol tisuće. Mi smo otvoreno tržište i tu ne vidim nikakav problem. Ne vidim tu ništa loše, osim ako je u pitanju nekvalitetna roba koja onda kanibalizira i našu robu", nadodao je Markota.
Otkud najviše uvozimo voće?
Voća smo najviše uvezli isto iz Italije, 70 milijuna eura, Slovenije 57, Njemačke 53 – na naše police stiglo je i voće iz Obale Bjelokosti za 256 tisuća eura, Gvineje Bisau 64 tisuće. U službenoj statistici ministarstva navodi se da smo i iz Okupiranog Palestinskog područja uvezli voća za 1900 eura. Već pola godine na snazi je zakon prema kojem svi moraju označavati zemlju podrijetla.
"Pravila se ne provode svugdje jednako dosljedno, svaki put kad sam u prilici kao kupac upozorim na to", rekao je ministar poljoprivrede David Vlajčić.
Ministar upozorava blagajnice ako su krivo označile deklaraciju, ali bez obzira, ne smeta nam što god pisalo – kupujemo sve. Potrošnja u maloprodaji u Hrvatskoj raste 3 godine zaredom, proizvodnja baš i ne. Multi kulti voćarna nam je svakodnevica – na tanjuru po nešto sa svakog kontinenta.