Zbog Putinove agresije na Ukrajinu više od 13 milijuna ljudi danas ne živi u svome domu, gotovo osam milijuna Ukrajinaca izbjeglo je diljem Europe, njih više od 20 tisuća privremeno živi u Hrvatskoj. I neki od njih ne čekaju niti traže pomoć, nego daju sve od sebe kako bi ovdje pomogli onima kojima pomoć najviše treba. Otišli smo na Baniju, točnije u Majske Poljane, mjesto koje je u potresu najviše stradalo, i tamo pronašli ukrajinske volontere koji pomažu graditi kuće.
Tisuće kilometara od svojih domova, ali s vjerom da će se jednom vratiti. Ciglu po ciglu, ukrajinski volonteri došli su pomoći onima koji su također izgubili sve.
Građevina je težak posao, ne sjeda baš svaka greda na svoje mjesto iz prve, ali volja i želja su tu. Kuća će uskoro biti gotova.
"Radimo sve. Što god treba, što nam kažu, mi ćemo odraditi. Nema veze znamo li ili ne znam, mi ćemo to naučiti. I napraviti", rekao je Maksim Veklych, volonter iz Harkova.
Kako to obično biva, dok jedni rade, drugi odmaraju. No, šalu na stranu, nema tu zabušavanja ni podjele na muško-ženske poslove, svi rade sve. Yana je s mužem i dvogodišnjim sinom pobjegla iz Harkova. Boji se za oca koji je ostao na okupiranom teritoriju.
"Kada vidim što se dogodilo ovom selu, sve me podsjeća na strahote u Ukrajini", rekla je Yana Palyha, volonterka iz Harkova.
Zgrada u kojoj je do rata živjela, sada je uništena.
"Morala sam nešto napraviti i za Ukrajinu i za Hrvatsku. Ako su Hrvati pomogli Ukrajini, i mi Ukrajinci moramo pomoći Hrvatima", rekla je Palyha.
Gospođa Mira Zlonoga u potresu je ostala bez majke i prvog susjeda, prije toga u nesreći je izgubila i sina. Tragedije joj nisu slomile duh. Kuću od države nije dočekala, ovu koju grade volonteri, sigurna je da hoće.
"Ja se ne dam, zahvaljujući i njima i svim dobrim ljudima koji je to i obiđu me i dođu. Kuća će biti izgrađena i mislim da ću tada biti najsretnija na svijetu", rekla je Zlonoga.
Tko osjeti pravu bol, može prepoznati tuđu…
"I oni su u nevolji, u problemima, ali imaju dobru volju da pomognu i nama koji smo stradali u potresu. Ne zna se što je gore, potres ili rat", rekla je Zlonoga.
Akcija gradnje organizirala je Udruga Dobro Dobrim. Počeli su nakon potresa, nastavili nakon početka rata, sada im pomaže preko 100 ukrajinskih volontera. Da je malo više donacija i materijala, obnovili bi još više kuća.
"Rat u Ukrajini je usmjerio pažnju javnosti javnosti prema tom dijelu svijeta. Sad je usmjerena prema Turskoj i Siriji, a mi radimo koliko imamo materijala iz donacija", rekao je Senad Palić, predsjednik udruge Dobro Dobrim.
Manjak novca nije spriječio volontere da uz Banovinu, pomoć kamionima odvezu i do Ukrajine.
"Udruga je do sada odvezla 117 transporta sve skupa. Nije bilo straha? Pa sad, malo da. Iskreno malo je, ali ništa pretjerano", rekao je Benedikt Nikpalj, olimpijac i volonter udruge Dobro Dobrim.
Svatko od ovih ljudi ima svoju tragediju. Boris je programer iz okolice Mariupolja, razrušenog grada koji sada više ne nalikuje na mjesto na kojem je odrastao.
"Moja kuća je uništena i sve zgrade oko nje. Cijeli grad je teško nastradao. Svaka peta zgrada je teško oštećena", rekao je Boris Darahan, volonter iz Volnovaha.
Puno je boli u Majskim Poljanama, mjestu na kojem se prožimaju aveti potresa i rata. Ipak, iz svih ovih ljudi na kraju isijava neki čudni optimizam. Vjera da će se kuće na Banovini obnoviti, rat u Ukrajini jednom prestati, a do tada tu je pjesma.
