Nepoznati virus preokrenuo je poznati svijet naglavačke. Lakat je zamijenio dlanove, distanca je postala najvažnija riječ. Svi smo nosili novi modni dodatak.
Prije točno pet godina maske su ušle u naše živote. I preko noći promijenile našu svakodnevicu.
A u tom vrlom novom "lockdown" svijetu, panično su se stvarale zalihe WC papira, brašna i kvasca, a putovanja su postala davna sjećanja. Žurili smo kući gledati konferencije stožera. Čekali smo magične riječi kako su sljedeća dva tjedna ključna.
'Bili smo ko ovce'
No oduševljenje stožerom kojem se na početku pljeskalo kao herojima, ubrzo je splasnulo. Prilagođavanje mjerama ovisno o političkoj volji - srušilo je povjerenje u one koji su odluke donosili. Cijepljenje je izazvalo velike podjele, posvađalo prijatelje i razdvojilo obitelji. Gotova svaka druga obitelj imala je nesuglasice zbog mjera - pokazalo je jedno njemačko istraživanje.
"Mislim da smo bili ko ovce, poslušni i da su nam radili što su htjeli", kaže Josip iz Zagreba. Na pitanje, misli li da je to moglo i drukčije, kaže "iz današnjih saznanja sigurno da da".
"Neprovjereno, nedokazano i neprovjereno, ali dobro je došlo, mislim da je spasilo dosta ljudi", komentirao je Tomislav iz Zagreba.
'Moglo je biti bolje iskomunicirano'
Oni koji su o svemu odlučivali - i danas kažu da bi oštre i nepopularne mjere ponovili. Zdravstveni sustav pokazao da može raditi u teškim uvjetima, spašeni su brojni životu. Ipak poznati epidemiolog priznaje da je izvještavanje javnosti moglo biti bolje i da su nekad trebali reći da nešto ne znaju.
"S komunikacijske strane mislim da je moglo biti bolje iskomunicirano da se stavovi o bolesti i stručne preporuke mijenjaju, ne zato što smo se predomislili, nego zato što smo nešto novo naučili", kaže epidemiolog HZJZ-a Bernard Kaić.
Mjerili se decibili, ali i razmak
Života u lockdownu nerado se sjećaju ugostitelji. Ili su bili zatvoreni ili su morali nositi metar za točan razmak među stolovima, a mjerili su se i decibeli. Prizivali smo Chucka Norrisa da dođe i pobijedi koronu i nije se pojavio, ali s vremenom je neka svemirska sila uslišala naše molitve i korona je samo tako nestala.
Ono što neće nestati jesu traume koje je korona ostavila kod mladih. Zatvaranje škola, zabrana izlazaka i ograničavanje kontakata izazvali su porast depresije, anksioznosti, probleme s koncentracijom i pamćenjem. Na pitanje što joj je najteže palo, Lucija iz Zagreba kaže "možda online nastava zato što nije se moglo ni naučiti kako spada. I malo online, malo ovako na teren ići u školu"
Je li bila i teška ta odvojenost od ljudi? "Definitivno rekla bih da stvarno je. Dosta je bilo tinejdžerima, nitko nije smio izlaziti", rekla je Lucija.
Da sam pekar...
Da, i rad od kuće, preko skypea ili zooma, iz kreveta i kauča u pidžami - također su bili velika korona-novost. A što je tek s kruhom? Mnogi su u lockdownu postali pekari.
"Dragi Isus mi je pomogao i noći i dan, po 30 kruhova sam pekla", rekla je Susa iz Zagreba.
Je li gospođa vodila neku ilegalnu pekaru - ne znamo, nismo htjeli čačkati. Ne znamo ni je li virus pobjegao iz laboratorija ili je preko šišmiša s Wuhanske tržnice prešao na ljude. Ono što sigurno znamo - korona je promijenila svijet, pokrenula neviđenu inflaciju koja divlja i danas. I upozorila nas da moramo biti spremniji.
Jesmo li išta naučili?
Što smo naučili? "Pa ako se ponovno dogodi - bit će nam ponovno teško. Ne vjerujem da smo mi sada naučili kako bolje upravljati jer to su takve nenadane situacije, iz dana u dan se mijenjaju saznanja", rekao je Kaić.
Drugim riječima - na pandemije nepoznatih bolesti nikada ne možemo biti potpuno spremni niti imati sva rješenja iz rukava. Pa se nadamo da se korona, dva metra razmaka, život bez zagrljaja ni maske - više neće vratiti.
