Godine 1975. izašla je pjesma Bohemian Rapsody od Queena, u kinima igraju Ralje Stephena Spielberga. U Hrvatskoj je dovršen Dom sportova, i autocesta Zagreb Karlovac. A svoj prvi koncert u Zagrebu održao je mladi bend Parni Valjak. Točno 50 godina kasnije, na isti taj datum, Parni Valjak svira ponovno, u rasprodanoj Areni Zagreb. 

Nevjerojatno, ali stvarno je tako. Jedan od omiljenih domaćih bendova postoji punih 50 godina. Na jubilarnoj turneji nastupili su u pulskoj Areni, na splitskim Gripama, na šibenskoj tvrđavi, a spremaju se i na arenu Stožice u Ljubljani. Posljednje dvije godine nastupaju s novim pjevačem, Igorom Drvenkarom, s kojim su prije nekoliko dana objavili i novi album. 

Hus, u subotu svirate u Areni na 50. obljetnicu prvog koncerta: zanima me gdje ste svirali prvi koncert i kako je on izgledao. Šta ste pjevali?

Hus: Prije 50 godina postojala je zajednička država, zvala se Jugoslavija i svirali smo u Beogradu. Zapravo smo preuzeli nekakvu obavezu, koncert je bio dogovoren za grupu 220. Aki je došao kao pjevač u Grupu 220, međutim razišli smo se i onda taj novi bend je preuzeo tu obavezu i to je bilo naše javno ukazanje prvi put i to vodimo kao rođendan.

Je li dobro prošlo to javno ukazanje?

Hus: Odlično! Iako smo imali u tom trenutku jednu svoju pjesmu i desetak stranih obrada, ali imali smo energiju.

Igore, dvije godine već si s Parnim Valjkom. Kako te prihvatila publika?

Igor Nadam se dobro. Od prvog dana podrška je sve veća i sve ljepša i to mi je najvažnije.

Izdali ste novi album, prvi otkad ti pjevaš. Naslov albuma je iz pjesme Pustit ću glas, ona ide ovako:  I kažu, pčele umiru. Nitko ne zna zašto A u stvari znamo svi Krivi smo mi....To je današnje vrijeme?

Hus: To je upravo to. S tim da se može na još neke načine tumačiti, ali glavno da potakne na razmišljanje.

Zagrebačka Arena kao da je pitanje prestiža među glazbenicima, vi ste je rasprodali za tili čas. Kako se spremate za tako veliki koncert?

Igor: Pa mi smo već evo mjesec dana, volimo reći u  - rupi. Radimo svakodnevno probe, tu i tamo odradimo neki koncert. Po cijele dane smo tamo, dođemo doma samo spavat.

GLAZBENA LEGENDA /

[KVIZ] Koliko znaš o pjevaču Akiju Rahimovskom?

Je l' im nešto što se ne smije raditi u danima prije koncerta?

Hus: Sve je ležerno, iako moram priznati imam tremu. Ne prije Arene nego prije svakog nastupa jer to je neki tip želje ili odgovornosti da bude sve dobro. Tako da nisam baš sasvim normalan, ali iz tog izađe neka energija...

Meni se uvijek činilo da je trema dobra za koncentraciju

Hus; Ja ne mogu to procijeniti, ali ne razumijem ljude koji su mrtvi hladni. To mi onda izgleda kao odrađivanje. Mi odlazimo na binu dijelit neku energiju s publikom, neka razmišljanja koja valjda izlaze iz tih pjesama. I užasno nam je bitno, i meni je bitno, da sve funkcionira. I prva pjesma, kad vidim da je sve u redu, onda vrijeme nestane i odjednom je kraj koncerta...to znači da je bilo dobro.

Je l' ima bisa? Je l' uvijek ima bisa?

Hus:U principu jedan bis. Možda sebično zvuči, ali mi moramo odrediti kad je gotovo.

Svirat ćete i u Ljubljani. Ima li razlike između domaće publike i one vani? Kako vas doživljavaju u drugim državama?

Igor: Pa u principu publika koja voli bend voli bend isto svugdje. Nisam primijetio, moram priznati, neku razliku. Slovenci su nas, novu postavu, vrlo brzo prihvatili...

Hus: Mi smo krenuli s klubovima, dali smo si u zadatak da ubrzamo normalnu putanju benda. Prvi nastup je bio u Zadru, to je mjesto za 1000 ljudi, Rijeka 600 ljudi, Ljubljana isto 600 ili 800 ljudi. Alu u Sloveniji su brzo te klubove prerasli i počeli smo svirati u većim prostorima. U Ljubljani Križanke, a to je jedan dosta reprezentativan, prestižan prostor bio rasprodan isto.

Zanima me Hus kao netko tko je svirao i '75. i '25: kako bi usporedio situaciju u našem društvu. Zagreb nema isti pozivni...

Hus: Ja kod sebe ne mogu prepoznat govori li nostalgija iz mene. Mladost je najljepše doma pa onda čovjek može biti neobjektivan.

Bilo je više idealizma, bili smo uvjereni da možemo mijenjati svijet. Da će biti sve u redu, da će pamet pobijediti. I onda se čovjek prizemlji i s godinama postane ciničan, odmiče se i zatvara u neki svoj svijet. ne vježbamo mi jer moramo naučit svirat jer znamo svirati. Puno je ljepši svijet u glazbi nego kad izađeš vani i onda čitaš ili slušaš vijesti...

Ljudima je postalo gotovo nemoguće razlikovati glazbu koju je stvorila umjetna inteligencija od one koju su kreirali ljudi, 97% ne razlikuje. Nije li to zastrašujuće? 

Igor: To je prestrašno. Ali sam pročitao jednu zanimljivu vijest iako ne znam je li to točna informacija - Paul McCartney je izbacio neku pjesmu koja je zapravo potpuna tišina pa AI nema na konto čega učit nove modele..

Hus: Jer on generira informacije iz hitova, iz onoga što postoji. Ne znam na što će to izaći  pogotovo kako to ljudi ne prepoznaju. Recimo vinil - danas je ponovo u jednom porastu i mislim da ga ljudi nekog rafiniranog ukusa za zvuk slušaju. Jer ozbiljna je razlika. Čak ni CD nije neka sreća jer to je sve matematika, a ovo platforme - to je toliko okljarštena glazba pa me ne čudi što ne znaju ni emociju prepoznati

Cijeli život ste bili s Akijem. Sigurna sam da j prisutan i u nekim od novih pjesama. 

Ima puno rečenica koje su njemu posvećene, ne direktno, ali tko god će ozbiljno slušat će čuti.