Nije puno hrvatskih novinara otišlo u Izrael, ali je ratni reporter Zoran Marinović koji sukob prati na prvim linijama. Trenutno se nalazi u gradu Aškelonu 14 kilometara od Gaze. Javio se u Direkt.
Aškelon je bio jedna od prvih meta Hamasa, pogođena je bolnica. Kako danas izgleda grad?
Sve je u redu, cijeli dan smo pod pancirkom, kacigom i gas maskom. To nosimo od nemila do nedraga. Aškelon je sablasno pust, auta skoro da i nema, zračna opasnost je nekoliko oputa dnevno. Danas je malo tiše, nije bilo posebnih bombardiranja. Na svakom su koraku ljudi s puškama i pištoljima, normalno je vidjeti ženu u parku kako doji dijete i ima M4 (tip puške op.a) preko ramena, taksist koji nosi pištolj u reveru, ljudi koji kupuju omekšivač s puškama i bombama. Izrael je sigurno kroz povijest, posebno noviju, naučio živjeti u stanju rata. To je dio svakodnevice i Izrael je vrlo funkcionalan pod svim ovim stvarima. Vjerojatno bi se 99 posto drugih zemalja na svijetu potpuno raspalo. Osim što je Aškelon pust, čini mi se da se danas živi normalno, prije 5-6 dana bilo je drugačije.
Bio si danas među vojnicima, na prvoj liniji. Kakva je situacija na terenu?
Izraelska vojska definitivno polako miriši kao na neku kopnenu ofenzivu. Ogromne su količine tenkova, vojnika, rovova, lansirnih rampi oko Gaze... Danas smo bili u dva-tri kilometara od Gaze, nije bilo nekih bombardiranja. Avioni jesu bili u zraku, ali to je neusporedivo s onima prije tri ili četiri dana. Vojska je spremna, priprema se. Nisam geoanalitičar, ali moj osobni dojam je da Izrael nije spreman ući u Gazu koja je vrlo urbana, gusto naseljena. Koliko god da je vojska motivirana, dobra i obučena, nije spremna imati gubitke od 50 ili 100 vojnika dnevno. Moj je subjektivan dojam da se kopnena ofenziva na Gazu trenutačno neće dogoditi.
Puno je razgovora ovih dana o raketi koja je pogodila bolnicu. Jedna strana optužuje drugu. Je li uopće moguće utvrditi tko je kriv?
Gaza je i inače zatvorena, pod žicom, opkoljena sa svih strana, s mora i kopna. I teško je tu informaciju istjerati do kraja. Kad je bolnica pogođena, svi svjetski mediji prenijeli su da je izraelski avion pogodio bolnicu i da je 500 do 600 mrtvih te ranjenih. Nakon nekoliko sati objavljena je informacija da je Hamas lansirao raketu s parkinga, da je potom Izrael blokirao raketu, pogodio parking, a ujedno i bolnicu. Na kraju je ispalo da je Hamas s parkinga ispalio raketu, da je ona nakon 100-200 metara eksplodirala u zraku, gorivo, eksploziv i glava da su pali na bolnicu. Obje strane se pokušavaju prikazati što većom žrtvom i to je alibi da postanu još brutalniji. Vrlo je teško shvatiti i prepoznati što se događa. Ali propaganda je bitan dio svakog rata i obje strane pokušavaju maksimalno manipulirati s informacijama. Ljudi bi trebali biti dovoljno mudri razaznati gdje je istina. Nekad je to teško čak i nama koji smo tu.
Bio si u Siriji, Afganistanu, Kongu, Somaliji, vidio si sve užase rata. Koliko je katastrofalna situacija u kojoj se nalaze ljudi u Gazi, bez hrane vode struje, ničega?
Bio sam u Gazi 2018. i 2019. kad sam snimao reportažu o Hamasu. Tragično je reći, ali Gaza je jedan od najvećih zooloških vrtova na svijetu. Ljudi imaju gotovo manja prava od pingvina i lavova u frankfurtskim ili berlinskim zoološkim vrtovima. Žive bez dokumenata, nezaposleni je maksimalna, većina gotovo da ne radi. Ovo što se dogodilo zadnjih dana rezultat je ogromnih frustracija. Čuo sam se s prijateljem koji je na rubu plača, obitelji su raseljene, svi se pokušavaju spustiti na jug i to cijelo vrijeme pod prijetnjama Izraela. Vode i struje nema, ne znam koliko bih teške riječi morao upotrijebiti kako bih opisao život u Gaziji i ranije. Sada je to potpuno nepodnošljivo, ogromne su žrtve. Najveću patnju, žrtvu i najgore će proći oni koji su najmanje krivi.
Odavde je dojam da su svi spremni ići do kraja, ti si razgovarao si s mnogima u Izraelu, s obje zaraćene strane. Kakav je tvoj dojam?
Prije četiri ili pet ana vjerojatno su gnjev i bijes vodili glavnu riječ, kontrolu su preuzele bombe i meci. Sad su se stvari stabilizirale, velike su stari na kocki. Rusko-ukrajinski rat podijelio je svijet i potres je bio ogroman, ali ovo je tektonska promjena. Nije to sukob Izraela i Hamasa, tu se uključuje i Hezbolah koji se još nije uključio, ali je spreman i on je moćniji, bolje naoružan od Hamasa. Ali to su samo čarke, nekoliko granata dolje-gore. Ali kad bi se uključio Hezbolah, automatski dolazi i Iran, a uz njega je tu i SAD koji bezrezervno stoji na strani Izraela. Egipat kaže da ako će on otvoriti granice za milijun izbjeglica, onda se definitivno može desiti da i s druge strane u Gazu ulaze Muslimanska braća. Situacija je vrlo komplicirana. Svi ljudi su ovdje preplašeni, čak s Izraelcima, koji su naviknuti na stanje rata, vidi im se u očima strah. Neizvjesnost je to od eskalacije sukoba, to bi onda bio generacijski moment koji se ne bi lako zapamtio jer bi žrtve bile ogromne.
Vidio si što se događa u Europi, zatvaraju se granice. Slovenci i Talijani sada kažu da balkanskom rutom prolaze radikalizirani pojedinci. Pitam te kao nekoga tko je bio u kampovima gdje su ISIL-ovci, poznaješ tematiku. Misliš li da je to realna prijetnja?
Prijetnja postoji, ako 3-4 milijuna ljudi uđe s jednog mjesta na drugo, a ne može se provjeriti imaju li dokumente, nema načina biti siguran odakle su i kamo idu, tada postoji tada mogućnost da neki imaju i loše namjere. Bez obzira na teoriju, zemlja ne može biti prepuštena sama sebi i kontrola granice treba biti. Čini mi se to kao odjek paranoje i strah od svega i svačega. I prije nekoliko dana nitko u Izraelu nije mogao vjerovati da Hamas probije granicu, da dolaze u kibuce i da redom po dnevnim boravcima i sobama ubija ljude. To je primjer da se sve može dogoditi- pohvaliti.
