Počeo je pucati na obične prolaznike, bježao je cijelu noć prije nego što ga je policija u utorak ujutro ustrijelila. Ovotjedni terorist s briselskih ulica je, kako se doznalo, 45-godišnji Tunižanin, koji je u zemlji navodno živio već 12 godina.
"Još 2020. mu je odbijen zahtjev za azil i dobio je nalog za napuštanje zemlje. Ali tada je nestao s radara policije. Međutim, ustanovilo se da je on normalno živio u Belgiji tri godine, plaćao stan, slao dijete u školu, šetao po Bruxellesu, što je veliki propust belgijskih službi", tumači dugogodišnji dopisnik Jutarnjeg iz Bruxellesa Augustin Palokaj.
I nije ovo prvi propust. Kada su se dogodili teroristički napadi na briselskom aerodromu i u metrou 2016. počinitelji su bili redom marokanskog porijekla, ali rođeni u samom Bruxellesu. Ista je ćelija samo nekoliko mjeseci stajala je iza terorističkih napada u Parizu, jedini preživjeli od desetorice počinitelja, Salah Abdeslam, također je rodom iz Bruxellesa. Dakle, radilo se teroristima rođenima u Europi.
"Zapravo, od takvih prijeti najveća opasnost, vi te ljude ni po čemu ne možete prepoznati, oni su prividno dobro asimilirani u društvo, ali očigledno postoje dublji razlozi njihovim radikalnim porivima i djelovanju", kaže stručnjak za terorizam Tonći Prodan.
Kada se pogleda koliko su brojni bili propalestinski prosvjednici na ulicama Pariza ili Berlina sinoć, ne može se isključiti i da među njima ima nekih s radikalnim porivima. U Njemačkoj je na širenju straha od migranata popularnost rasla krajnje desnom AFD-u, zato ne čudi da je usred njihova skoka u anketama vlada odlučila ponovno uvesti granične kontrole. Novinar Novosti Jerko Bakotin živio je u Njemačkoj i godinama prati migrantsku problematiku vjeruje da u Uniji od 450 milijuna ljudi za paniku mjesta nema.
"Nedavno je europska povjerenica za unutarnje poslove rekla da se radi o oko 250 tisuća ljudi koji pokušavaju nelegalnim putem doći u Europu. Znači, 4,5 milijuna bi bilo jedan posto, ovdje dakle govorimo o pola od jednog promila", računa Bakotin.
Ipak, kontrole na schengenske granice vraćaju se isključivo zbog nacionalne sigurnosti i ugroze od terorizma.
"To je zloupotreba te mogućnosti. Jer, kada bi se pozvali na migracije, to bi trebali pravdati brojkama, a to je malo teže. Ovako ne moraju pravdati. Zato mislim da, u smislu sprečavanja terorističkih akata, to i nije neka učinkovita mjera. To je i ponižavanje terorista, jer će terorist, kada je pripremljen i ima namjeru, prijeći granicu čak i kada na njoj ima kontrole", zaključuje Palokaj.
Isto tako, zanimljivo je da u Italiji sa 60 milijuna ljudi i puno migranata, nije bilo problema s terorizmom, kao u, recimo, Belgiji i Francuskoj. Kada govorimo o te dvije i još nekim zapadnim zemljama, Tonći Prodan kaže da je ondje "društveni kontekst takav da na neki način ne prihvaća dovoljno te ljude, možda ne prihvaćaju dovoljno njihovu kulturu, kako oni smatraju da bi trebali, možda i zabranjuju neku tradicionalnu nošnju i slično".
U aktualnim okolnostima Hrvatska može biti mirna jer, osim što ima dobro integriranu muslimansku zajednicu, počinitelj jedinog terorističkog napada je, da podsjetimo, bio domaći dečko.
"Riječ je o mladiću koji je bio indoktriniran prije svega desničarskom, filoustaškom ideologijom. Prije toga smo terorističke prijetnje čuli kada su ovdje bile razne šator-revolucije s plinskim bocama", podsjeća Bakotin.
Ipak, svi ovi podaci i dosadašnja iskustva neće spriječiti hrvatske i europske političare da raspiruju strah i paniku od novih terorističkih napada. Na potrebi bolje integracije - posebno u trenutku nezapamćene eskalacije na Bliskom istoku - teško da će se dobivati glasovi.
