Umro je Ćiro. I to dan prije 88. rođendana. Znali smo da je teško bolestan, znali smo da će se to dogoditi, svejedno se cijela Hrvatska danas probudila s osjećajem da je izgubila djeda. Jer, i oni koji ga nisu poznavali, osjećali su se kao da jesu. Nismo ga voljeli samo jer je bio sjajan trener, ni jer je nizao sportske uspjehe. Voljeli smo ga jer takav kao on - nije postojao. Uvijek vedar i topao, uvijek duhovit i iskren, uvijek originalan. I po tome što i po tome kako govori. Sjećate se onih ja si utvaram, galvanizacija, rekuperacija, afirmacija. Ćiro je volio život, volio je ljude. I oni su voljeli njega. Njegova je magija neponovljiva.
Kao grubi faul Hrvatsku je jutros pogodila vijest o njegovom odlasku. Trener svih trenera, tata Ćiro, šef, mister bijeli šal.
Bio je jedinstven. Nitko kao Ćiro nije komentirao politiku, nitko nije imao njegove trenerske metode.
Vodio je pet reprezentacija - od Grčke do Kine. Šukera ne bi dao za 10 Batistuta, znao je reći da je prema svojim igračima tiranin, a najvažnija godina Ćirine karijere nije ni bronca '98, nego naslov prvaka s Dinamom 1982. Dariju Srni žao je što ga Ćiro nikada nije trenirao.
"Znao sam mu čestitati rođendan, pa i on meni. Znao bi mi napisati ljubavi moja jako mi je žao što nisam imao takvog igrača u ekipi kao ti. Bili bi prvi '98 da sam imao tebe. Uvijek kod njega pozitivna emocija", rekao je Darijo Srna, bivši kapetan hrvatske reprezentacije.
Na terenu je bio psiholog, motivator, a najviše je cijenio disciplinu.
"Najviše je mrzio kad se smijemo, da nismo koncentrirani. Volio je disciplinu. Baš zato sam se ja uvijek smijao, uvijek mi je govorio: "Mariću prestani, kaznit ću te. idi, okolo trči", prisjetio se Silvio Marić, bivši nogometaš.
Mali čovjek iz Travnika koji je osvojio svijet. Majka ga je htjela poslati u svećenike, a on je na kraju postao trener s darom govora.
Ma i od uvrede je Ćiro uspio napraviti kompliment. Voljeli su ga navijači, voljeli su ga i svi ostali. On je čovjek koji je napravio najviše selfija na ulici i koji je imao najviše sinova.
"On bi znao doći, katkada za blagdane k nama. On bi se najavio u 9 sati navečer. Kao, mogu li ja doći sada. Za koliko? Za pet minuta, ja sam tu blizu u kvartu. Ima li kakve dobre hrane? To je uvijek ponavljao. I onda bi moja mama rekla naravno. Ako je bio Božić - ima li sarme", kazala je Jadranka Kosor, bivša predsjednica Vlade.
Napravio je čudo u Francuskoj, proslavio se kada je nosio kapu na Svjetskom prvenstvu kako bi odao počast francuskom policajcu kojeg su njemački huligani teško ozlijedili. "Predsjedniče moj, mi smo igrali i ponašali se onako kao što ste vi pitali" - rekao je Tuđmanu, kojeg je obožavao, nakon utakmice s Danskom u Francuskoj.
Utvarao si je da bi bio dobar predsjednik pa se legendarni trener i kandidirao 2005. Osvojio je manje od jedan posto glasova, tada je predsjednik postao Stjepan Mesić.
Duhovit, šarmantan, Ćiro je mogao nasmijati svakoga. S RTL-ovim Markom Vargekom je plivao, vozio se u gliseru, radio razne vratolomije. Da. Ćiro je neponovljiv.
"Davao bi savjete kako se trebaš postaviti na poslu, davao je ljubavne savjet. Ja se sjećam, prije 14 godina s tadašnjom djevojkom sam imao razmirice, Ćiro ju je nazvao i rekao: oprosti mu, budala je, pogriješio je. Eto morao sam to ispričati da vidite kakva je veličina bio, a tako skroman", rekao je Marko Vargek, RTL-ov sportski novinar.
Skroman, čak i kada je išao na ispovijed.
"Išao sam tako na ispovijed, mislio da me preko onoga svećenik neće prepoznati, i rekao sam - ja nemam grijeha. A on meni, vjerujem ti, ali isto ti Ćiro izmoli 10 oče naša i Zdravo Marijo", govorio je tada Ćiro.
"Nije mislio da je trošenje vremena da se svidiš nekome. On je jedan od rijetkih ljudi kojima nije trebao PR, on je bio hodajući PR, on je imao sposobnost da povede mase, da ih dovuče tamo gdje se događa nogomet", istaknuo je bivši igrač i izbornik nogometne reprezentacije Igor Štimac.
Takav je bio gospodin Blažević. Posljednje zbogom Ćiri reći ćemo u srijedu u Aleji Velikana na Mirogoju.
