Prekrasno je izgledao Pojas Gaze uz more prije 7. listopada 2023. Nakon gotovo dvije godine izraelskih razaranja svaki pedalj ondje izgleda neprepoznatljivo, razoreno. I to je prvi razlog što palestinska država, da je sutra svi priznaju, trenutačno nema uvjete da uopće postoji.

"Uspostavi palestinske države nedostaje volja onoga tko će determinirati i teritorij i način na koji će ona biti uspostavljena, a to je izraelska država", ističe povjesničar Tvrtko Jakovina.

Prizor rukovanja izraelskog i palestinskog vođe danas je nemoguć. Učinili su to Yitzhak Rabin i Yasser Arafat u vrtu Bijele kuće '93. nakon što je u Oslu dogovorena uspostava Palestinske samouprave u dijelovima Gaze i Zapadne obale, time i ograničena autonomija. Bio je to rijedak moment kad su s obje strane dominirali umjereni glasovi, kada je dogovor bio moguć. 

"Po tom sporazumu, palestinska država bi bila u granicama iz '67. godine. Hajdemo sad od Osla do danas, što je ostalo od te države, što je ostalo od tog teritorija. Postoji li ta Zapadna obala i Pojas Gaze, ne postoji", smatra novinar Večernjeg lista Hassan Haidar Diab.

OPĆA SKUPŠTINA /

Milanović u obraćanju UN-u: 'Zaustavite pokolj u Gazi'. Vučić spominjao Kirka

Problemi palestinske države

I to je oduvijek idući veliki problem palestinske države - od '48. kada je Izrael stekao nezavisnost, Zapadna obala i Pojas Gaze geografski su razdvojeni. Do prve intifade, kako se naziva pobuna protiv izraelske okupacije, došlo je 80-ih, s jasnim ciljem. "Nastavit će se, val za valom, sve dok se ne postigne pravi mir uspostavom naše nezavisne palestinske države", rekao je Arafat, tadašnji vođa Palestinske oslobodilačke organizacije, u prosincu 1988.

Postignut je povijesni sporazum te '93., ali od tih prvih izravnih pregovora stvari su išle samo nizbrdo, na izraelskog premijera izvršen je atentat, svi mirovni procesi su stali, izraelska naselja na Zapadnoj obali samo su se širila, Palestinci danas tamo upravljaju s tek 40 posto teritorija.

Sudbina Gaze bila je puno gora. Nakon gotovo dvije godine rata, velik dio teritorija površine Brača, na kojem je živjelo preko dva milijuna ljudi do temelja je razoren. I zato, bez obzira na simbolička britanska, francuska i sva druga priznanja Palestine, za većinu Izraelaca i Palestinaca mogućnost dvodržavnog rješenja čini se daljim nego ikad, gotovo kao utopija.

"Buduća palestinska država bi trebala imati jasnu smjenjivost svojih vođa, tako da se više ne dogodi da šef države bude Mahmud Abbas koji vlada već 28 godina, da se uspostavi po mogućnosti demokratska, sekularna palestinska država koja će u tom smislu biti najmanje prijetnja Izraelcima", ističe Jakovina.

S aktualnim vodstvom na obje strane, za takvu državu nema šanse. Jer Hamasov pokolj u Izraelu 7. listopada i izraelska agresija na Gazu koja je uslijedila, dovela je do toga da na obje strane dominiraju samo ekstremni stavovi. "Hamas govori 'Palestina od rijeke do mora'. Mislim to su, da ne upotrijebim teško riječ, to su nebuloze. S druge strane, Netanjahu govori o stvaranju velikog Izraela, što su isto nebuloze", naglašava Haidar Diab.

'FRONTALNI NAPAD' /

Analitičar 'secirao' Trumpov govor, moglo bi ga zaboljeti: 'Nije bio toliko kontroverzan'

Što znači priznanje?

Danas je nemoguće i pokušati dokučiti kako bi ta nova država Palestina uopće izgledala, koje bi joj bile granice, i bi li se Gaza i Zapadna obala mogli spojiti nekim koridorom, kao što je ranije predlagano, cestom, željeznicom, čak i tunelom.

"Prije mosta, kako smo mi vozili do Dubrovnika. Sjećate se, išli smo na teritorij Bosne i Hercegovine, iz BiH ušli smo u Dubrovnik. Tu nikakva prepreka zaista ne postoji, napravi se autoput ili tunel, ili bilo tko to kontrolira. Zašto to ne bi bilo?", pita se Haidar Diab.

Opet, zato što to nitko od političara to ne želi. Zemlje koje su posljednjih dana priznavale Palestinu mahom su spominjale uvjete za dvije države - slobodne izbore, demokratizaciju i vlast bez Hamasa u novoj palestinskoj državi. No, iako se broj zemalja koje su je priznale popeo na 157, znatno više nego recimo Kosovo, uspostava Palestine sada je moguća samo u teoriji.

"Možda treba prestati misliti o dvije države i razmišljati o konfederiranom prostoru, bilo s Jordanom ili možda Izraelom, ali sve je bolje od konstantnog krvoprolića i ove napetosti koju gledamo", zaključuje Jakovina.

I ne zaboravimo još jednu stvar - Amerika ima pravo veta u UN-u na bilo kakvo priznavanje palestinske države, a Donald Trump ionako se i dalje čini bližim svom planu da u Gazi napravi rivijeru, a SAD nad njime preuzme "dugoročno vlasništvo".