Nevjerojatnu odluku premijera Andreja Plenkovića, trijumf Zorana Milanovića i potop Dragana Primorca komentirala je u Direktu kod Mojmire Pastorčić bivša premijerka Jadranka Kosor.
Nikad nismo imali situaciju da predsjednik Vlade kaže da neće ići na inauguraciju novoizabranog predsjednika. Koliko je to skandalozno?
Jadranka Kosor: Pogotovo da neće ići predsjednik Sabora i da se to odluči na stranačkim tijelima zbog činjenice što je predsjednik Sabora samo prvi među jednakima. Prema Ustavu, u slučaju spriječenosti zamjenjuje predsjednika i on predstavlja sve zastupnike i zastupnice u Hrvatskom saboru, a ne samo njih 76, koliko ga drži na toj poziciji. Ako su već donijeli takvu odluku, u konačnici su to morali to morali odobrati zastupnici i zastupnice u Hrvatskom saboru.
Je li skandalozna ova odluka?
Jadranka Kosor: Apsolutno, to je presedan. Nikad se to nije dogodilo. To je dodatno kopanje jaza, velikog jarka, između Vlade Republike Hrvatske i drugih institucija. Sad će to biti i jaz između Sabora i predsjednika Republike Hrvatske. I zapravo, to je poruka, ne samo Zoranu Milanoviću, već i svakome od 1,122.359 građanki i građana Republike Hrvatske koji su glasali da Zoran Milanović sljedećih pet godina bude vrhovni zapovjednik Oružanih snaga i predsjednik Republike.
Kad već komentiramo Andreja Plenkovića - je li bila jučer primjerena jučer ona njegova izjava, nakon što smo doznali koliko je premoćno pobijedio Zoran Milanović. On je bio ljut, okrivljavao je medije i tvrdio da su se loše ponašali prema Draganu Primorcu. Je li to bilo primjereno?
Jadranka Kosor: Razumijem ljutnju Andreja Plenkovića. Razumijem razočaranost, frustriranost koja je vrila doslovce iz njega zato što je Dragan Primorac bio isključivo njegov kandidat i on ga je, kao što se sjećate, u prvom krugu doslovce vodio za ruku. Bio mu je na skupovima, govorio u njegovo ime, vodio mu je kampanju uz mnoge ministre. U drugom krugu se povukao kad je shvatio da je gotovo - sa 49,8 posto Zoran Milanović pobijedio je u prvom krugu. Međutim, Dragan Primorac, kao nestranački i nadstranački kandidat Hrvatske demokratske zajednice koja broji 220.000 članova, bio je kandidat kojeg – i to su pokazali birači – dio članova i članica HDZ-a nije htio.
Smatrali su ga nevjerodostojnim, upravo zbog činjenice da je Dragan Primorac 2009. voljom Statuta HDZ-a isključen iz stranke jer se suprotstavio na izborima kandidatu HDZ-a, Andriji Hebrangu.
Vratimo se sada na trijumf Milanovića - bio je to skoro Tuđmanov trijumf s obzirom na postotak osvojenih hlasova? Kako tumačite tako nadmoćnu pobjedu Zorana Milanovića?
Jadranka Kosor: Sigurno ne bi mogao tako pobijediti da su za njega glasali samo njegovi tzv. tradicionalni birači, on u tome ne bi uspio jer je ovo bila velebnija pobjeda nego prije pet godina. Očito je zahvatio puno širi spektar – od centra i lijevo i desno. Nije slučajno što se zahvalio i biračima HDZ-a. Očito je imao dojave da su neki i članovi HDZ-a možda čak glasali za njega. Naravno, nije riječ o velikom postotku, ali činjenica da je dobio premoćnu pobjedu u svim županijama i Gradu Zagrebu, pa čak i u HDZ-ovim utvrdama - gradovima i županijama koje su povijesne utvrde HDZ-a, govori da je ovo bio svojevrsni referenduma i poruke. Kome? Mislim prije svega Andreju Plenkoviću.
Je li ovo veća pobjeda Milanovića ili veći poraz Andreja Plenkovića?
Jadranka Kosor: Za svoju pobjedu Zoran Milanović zaslužan je gotovo isključivo sam. Što se tiče poraza Dragana Primorca, presudila je činjenica da se radilo o neadekvatnom, ali budimo otvoreni i iskreni - radilo se o lošem kandidatu. Ovo je bio odgovor građanki i građana, njih 1,122.359, da im je dosta toga da sve poluge vlasti prelaze u ruke jednog čovjeka. Također, dosta im je činjenice da se ministar u mandatu uhićuje praktički na radnom mjestu. Sve se to gomilalo.
Mislite da je ovo bila jasna poruka?
Jadranka Kosor: Budimo otvoreni - stranka i Vlada pretvorile su se u one-man band – o svemu odlučuje jedan čovjek. To se pokazalo i na izborima. On je odlučio da kandidat bude Dragan Primorac, i to je ta vrsta poruke. Mudri političari, oni koji žele postati državnici, trebali bi izvući pouke iz svojih i tuđih grešaka. Andrej Plenković trebao je iskoristiti pruženu ruku Zorana Milanovića, jer mislim da je to bilo iskreno. Milanović ima novih pet godina, rekao je to posljednji politički tango, i želi ostati zapamćen u političkom životu Hrvatske po nečemu dobrom. Plenković je trebao uzvratiti i reći: "OK, evo, pozivam predsjednika sutra na kavu. Idemo se naći!"
Kako komentirate nečestitanje? Ni Dragan Primorac, ni Andrej Plenković nisu čestitali. Kažu - tako su se dogovorili.
Jadranka Kosor: Da, iako je gospodin Primorac na RTL-u dva-tri dana prije rekao da će, u slučaju da Milanović pobijedi, čestitati, kao što je očekivao da bi se dogodilo i obrnuto.
Zašto je to tako?
Jadranka Kosor: Nije jednostavno u politici izgubiti, i naravno da nije jednostavno izreći čestitku koja je priznanje poraza. A čestitka jest priznanje poraza. Ali treba učiti na tuđim i vlastitim greškama. Pogotovo bi to bilo jako blagotvorno u ovako krajnje zatrovanoj situaciji kad ne postoji nikakva suradnja. A Ustav obvezuje Vladu i predsjednika da surađuju. U kontaminiranoj, otrovanoj situaciji čestitka bi bila poput melema. Pogotovo što je Milanović i u prvom krugu imao govor koji je bio državnički – govor pružanja ruke – a u drugom krugu on to ponavlja. Vjerujem da će se na tom tragu i truditi.
Rekli ste da ste očekivali da će Plenković prihvatiti ruku pomirenja, ali nije. Čeka li nas još pet godina još tvrđe kohabitacije?
Jadranka Kosor: To bi bilo više nego tragično, jer i dalje zjape mnoga otvorena pitanja. Nemamo usklađenu vanjsku politiku, vremena su teška, svijet je na više strana kipi i ne zna se što donosi sutra. Ova situacija s veleposlanicima je krajnje tragična – manje-više svima je istekao mandat, i to višestruko. Neki su umrli tijekom mandata, a na njihova su mjesta došli otpravnici poslova. To je jednostavno nedopustivo, jer države primateljice to jako loše primaju. Pitaju se: "Kakva je vaša poruka ako osam godina u mojoj zemlji nemate veleposlanika?"
Kad ste bili premijerka, imali ste iskustvo s predsjednicima Mesićem i Josipovićem. Oko kojih bi se stvari morali dogovoriti?
Jadranka Kosor: To bi bilo više nego tragično, jer i dalje zjape mnoga otvorena pitanja. Nemamo usklađenu vanjsku politiku, vremena su teška, svijet je na više strana kipi i ne zna se što donosi sutra. Ova situacija s veleposlanicima je krajnje tragična – manje-više svima je istekao mandat, i to višestruko. Neki su umrli tijekom mandata, a na njihova su mjesta došli otpravnici poslova. To je jednostavno nedopustivo, jer države primateljice to jako loše primaju. Pitaju se: "Kakva je vaša poruka ako osam godina u mojoj zemlji nemate veleposlanika?" Sve ono na što ih Ustav obvezuje – vanjska sukreirenje politike, imenovanje veleposlanika. Ali jako važan je zajednički nadzor tajnih službi, sukreiranje njihove politike i određivanje što će raditi. To je svakako i vojska. Predsjednik Republike je vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, tko god to bio, a Ustav ne razlikuje da je on vrhovni zapovjednik u ratu i miru. Zlosutne najave da bi se moglo ići u izmjene zakona kojima bi se oduzele neke ovlasti vrhovnom zapovjedniku ako to bude Milanović, jako su loše. Ustav jasno kaže da je predsjednik vrhovni zapovjednik i točka.
I da se vratim na izbore, što je važno. Ustav u prvom članku kaže da vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu. Dakle, ovih 1.122.359 (ljudi koji su glasali za Milanovića opa.) je vlast koja je proizašla iz naroda – predsjednik države ima najveći izvorni legitimitet i njega se ne bira u Saboru, nego ga bira narod.
Kakva treba biti inauguracija?
Jadranka Kosor: Svečana. Sudjelovala sam i kao gošća na nekoliko njih, meni je taj običaj lijep, to je povijesni trg, jest da je jako hladno u ovo doba. Mogao bi na Markovom trgu pozvati jako širok krug ljudi, mislim da treba pozvati i sve najviše bivše državne dužnosnike, ambasadore...
Tko treba pjevati himnu?
Jadranka Kosor: Treba je pjevati na klasičan način svugdje, a osobito na ovako svečan način, zbor ili klapa. Tu je klapa "Sveti Juraj", imamo dvije klape, onu policije i vojske, možda zajedno. Tako oduvijek mislim i jako mi je drago slušati himnu na taj način.
Komentar na govor Dragana Primorca - jučer je zvučao kao pobjednički?
Da, nadrealno.
