Ni 12 tisuća kilometara od kuće, ako ste na meti iranskog režima, niste sigurni. Na svojoj koži to osjećaju nogometne reprezentativke, samo zato što, u znak tihog prosvjeda, na utakmici nisu pjevale himnu.

Režim ih je proglasio ratnim izdajnicama, njih sedam zatražilo je i dobilo azil u Australiji, ali se jedna, vjerojatno iz straha za obitelj, predomislila, ali i otkrila njihovu tajnu lokaciju iranskoj ambasadi. "Istog trenutka sam dao upute da ih se premjesti i to je odmah riješeno", rekao je pred parlamentom Tony Burke, australski ministar unutarnjih poslova.

NI TRAGA, NI GLASA /

Stvarno? Novi vrhovni vođa i dalje se ne pojavljuje, ovako su to riješili u Teheranu...

Prsti na okidaču

Dok strah od režima tako postoji i na drugom kontinentu, u opustjelom Teheranu niču jumbo plakati s novim vrhovnim vođom. Svakome tko bi ovdje pomislio dići glas protiv vlasti, dovoljno je čuti šefa policije. "Više ih nećemo smatrati prosvjednicima ili nečim takvim. Smatrat ćemo ih neprijateljima i postupat ćemo s njima kao što postupamo s neprijateljem. Sve naše sigurnosne snage drže prst na okidaču", otvoreno je rekao Ahmadreza Radan.

Mislite da ne može brutalnije? Evo što vlast kritičarima poručuje preko režimske televizije: "Zgrabit ćemo vas za vrat, svakoga od vas, i to se već događa. Oduzimanje vaše imovine je ništa. Učinit ćemo da vas majke oplakuju. Vama koji imate glupe ideje i misliti da su stvari kaotične i da se nešto mora poduzeti - ovo je poruka za vas, i unutar zemlje i izvan nje".

PADAJU GLAVE, NE I VLAST /

Zašto iranski režim i dalje prkosi? Gjenero: 'Stvorena je nova situacija, sjetite se Srbije'

'Neće ih voditi u bolnicu, nego ubiti na ulici'

I prije rata, kada su početkom godine izbili prosvjedi protiv korupcije, odgovor režima bio je strahovit. Neke procjene govore i o 30 tisuća ubijenih u samo nekoliko dana, podsjeća za Direkt Iranac u Zagrebu Hesam Qaydi. "Bio je to totalni masakr. Česta je praksa režima da ubija na brutalan način, žele u ljude usaditi strah. Ako itko preživi, dokrajčit će ih na ulici. Neće ih voditi u bolnicu, nego će ih ubiti na ulici. Mnogo ljudi pronađeno je sa metkom u čelu", priča Hesam.

Ipak, u 47 godina vlasti mula, Iranci su često prosvjedovali, pogotovo posljednjih godina, češće nego igdje drugdje na Bliskom istoku. Ali sada je situacija drukčija. "Ratne okolnosti ovakve nisu možda najsretniji trenutak za obnavljanje masovnih demonstracija na cesti, jer režim koji se grčevito bori i brani, i koji je vjerojatno u jednom dijelu publike dobio veći legitimitet ili pojačao antizapadni osjećaj, će biti trigger happy", smatra povjesničar Tvrtko Jakovina.

Koja vlast je po volji svima? 

Drugi je problem što zasad ne postoji jasni antirežimski vođa, niti jedna figura koja bi bila prihvatljiva različitim skupinama u zemlji. " Niti je jasno da su pozivi Kurdima na pobunu, ili razmišljanje o podjeli Irana, najsretnija podloga za stvaranje nove demokratske vlasti u Iranu koja bi zamijenila vjersku vlast", dodaje Jakovina.

Zato, unatoč više puta ponovljenim pozivima Trumpa i Netanjahua da ustanu protiv vodstva Islamske Republike, Iranci bi, barem zasad, kaže Hesam, trebali ostati doma: "Ako s neba padaju bombe, a na ulicama je policija koja prijeti da će vas ubiti. Šef policije službeno kaže 'ako ste na ulici, vi ste neprijatelj i tako ćemo se odnositi prema vama', kako nitko ne bi išao na ulicu. Osim ako svi glavni zapovjednici nisu eliminirani od strane SAD-a, onda bi situacija bila sigurnija da ljudi izađu na ulice".

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

Kadrovi Iranaca koji prosvjeduju protiv režima tako zasad stižu iz Londona, Berlina ili Pariza. Do istih prizora iz iranskih gradova, izgleda, mogli bismo se načekati.