"Ja sam inače po prirodi emotivac", kroz plač je govorio nakon predaje potpisa za kandidaturu Niko Tokić Kartelo. Do tog trenutka malo tko je znao za njega, danas ga svi znaju upravo po suzama.
Najnepoznatiji od predsjedničkih kandidata ipak tvrdi da je dovoljno tvrd. Na prošlotjedno pitanje u RTL-ovom studiju bi li trebao malo očvrsnuti ako se misli ozbiljnije baviti politikom, Kartelo je rekao da je dosta čvrst, ali da je to na predaji potpisa ipak bilo jače od mene.
Ali neki muški glasači su skeptični prema kandidatskim suzama. "Treba pokazati autoritet. Suza je jedno, ovo što je on pokazao je sasvim drugo. Pokazao je malo predjetinjastu emociju", kaže Filip. Neki misle da muškarci ne bi trebali plakati u javnosti, ali većini je ipak sasvim normalno da i kandidati pokazuju emocije. Uz to, sa suzama je Kartelo dobio dodatnu pozornost u kampanji. Pa smo bili fer i sve ostale pitali - kada plaču.
"Meni je apsolutno OK da svaka osoba u Hrvatskoj pokaže svoje emocije. Ja sam plakao nedavno kad sam bio u Lovasu, plakao sam i na križu", rekao nam je Dragan Primorac. "Svi, i muškarci i žene plačemo. I tugujemo ili se veselimo. Ja sam zaplakao kad smo sa Dinare nakon pet godina Domovinskog rata vidjeli Knin, ili kad su mi umrli roditelji", javio nam se iz Sinja Miro Bulj.
Plakao je, doduše ne pred kamerom, i prvi predsjednik, navodno dok je gledao Schindlerovu listu, Mišo Kovač tvrdi da je Franjo Tuđman s njim plakao više puta. Aktualnog predsjednika nismo uspjeli čuti o plakanju, bome ni vidjeti mu suze, čak ni od sunca, za razliku od Davora Bernardića nasljednika na čelu SDP-a.
Ni ženskim kandidatkinja muške, pa ni predsjedničke suze nisu problem. "Mislim da je i više nego OK da i muškarci plaču. Mislim da svi ljudi nekad imaju potrebu zaplakati, bilo od tuge, bilo da su dirnuti. Ja sam osobno izrazito slaba na dječje predstave", rekla nam je Ivana Kekin. "Pogledajte samo prvu nogometnu utakmicu. Dovoljno je da padne gol, ne dao Bog da se izgubi utakmica, odmah krenu suze u potocima. Što se mene tiče, ja sam ipak majka, ovih dana više brišem suze", kaže Marija Selak Raspudić.
Da, sportaši plaču često, ali i neki drugi takozvan pravi muškarci nisu se sramili javno pustiti suze - recimo Ante Gotovina. Plakao je, ne jednom, i Zdravko Mamić, kao i Baby Lasagna na dočeku nakon Eurovizije. I sve je to, kažu stručnjaci, dobro, čak i zdravo.
"Problem je što se na plakanje gleda kao na znak slabosti, a trebali bi normalizirati sam čin plakanja, jer naše emocije su povezane s ponašanjem, pa tako plakanje prati intenzivne emocije", kaže psihologinja Dajana Čopec.
Ako vam nisu dovoljni hrvatski primjeri, evo vam bivši američki predsjednik, u govoru kojim se zahvaljuje volonterima u kampanji, pustio je suze govoreći kako je ponosan na njih. Tu je onda bio i prekrasan prizor velikih rivala i prijatelja Federera i Nadala u suzama kada se Roger opraštao. A plakao je i željezni Mike Tyson, govoreći kako više nije ono što je bio i kako mu nedostaje ta osoba.
I sve te silne muške suze na filmu samo potvrđuju da su, bez obzira na spol i funkciju, upravo suze jedna od pojava koja nas baš sve spaja.
POGLEDAJTE VIDEO: Od istoka do zapada krenuo je lov na glasove. Niko Tokić kartelo plako od sreće pred kamerama
