Brazil ne samo da je favorit, Brazil je kolijevka nogometa. Dali su nam najveće od najvećih: Pelea, originalnog Ronalda, Ronaldinha i Neymara.
Igraju nogomet kao nitko drugi, stručnjaci kažu: oni driblaju kao da plešu sambu, a kad napadaju: e to je capoeira, kad slave golove, što mnogi tumače kao nepoštovanje: opet samba. Najbolji nogomet, najljepše žene, ludi temperament.
Ivo i William Brazilci su u Zagrebu. Jedan je ovdje već 16 godina trener kapoere, drugi je došao ove godine na razmjenu studenata. Kažu nam, nogomet, e to je Brazil. Igraju ga na pijesku, na asfaltu, igraju ga od jutra do mraka.
"U Brazilu je nogomet za nas kao pijenje vode", tumači Ivo Reis dos Anjos, Brazilac i trener Capoeire u Zagrebu.
"Čim je nastava u školi gotova, mi igramo. Svi imamo loptu kod kuće, uzmemo je, trčimo na ulicu i uvijek igramo", pojašnjava William Soares Cardoso iz São Paula.
"Mi vidimo nogomet kao mogućnost da dobijemo neke druge šanse u životu. Imamo mnogo učenika, ljudi koji se nemaju priliku školovati. Od malena igramo nogomet, i to nam je prilika da postignemo nešto. Upravo zbog toga imamo tako dobre igrače", nastavlja Cardoso i tumači kako igra s prijateljima i premda kažu da i nije tako dobar, to je dio njegove kulture pa, ističe, ipak mora igrati.
William možda nije dobar, ali dolazi iz zemlje koja nam je dala najbolje.
Tata, ja ću ga osvojiti - rekao je mladi Pele svom ocu, koji je plakao jer je Brazil izgubio na Svjetskom prvenstvu. Ribao je podove kako bi mogao uzdržavati obitelj, igrao je s loptom od krpe - a onda postao najveći. Njegove poteze dan danas kopiraju djeca na brazilskim ulicama. 1999. proglašen je igračem stoljeća.
"Pelé je za nas kao kralj nogometa. On je revolucija, napravio je toliko toga što je poboljšalo nogomet. Pelé je naš kralj", ponosno govori Reis dos Anjos.
Jedan je kralj. Ali Brazilci se ponose Ronaldinhom, originalnim Ronaldom, Neymarom, Romariom, Rivaldom, Robertom Carlosom. William nam kaže, tu Brazilci ne staju. Svaki dan, rađa se nova zvijezda.
"Ovaj tjedan je Real Madrid kupio brazilskog igrača za, koliko znam, šest milijuna eura. A samo mu je 16 godina. Moj najdraži igrač trenutačno je Gabriel Jesus. Jer je igrao za moj klub - Palmeiras. On igra jako dobro. Nažalost, ne igra na Svjetskom prvenstvu jer je ozlijeđen, ali u srcu je, kaže Soares Cardoso.
Mnogi su odrasli u favelama, u siromaštvu, okruženi kriminalom i nasiljem. Gabriel Jesus danas igra za Arsenal, ali legendarna je njegova fotografija gdje je prije samo osam godina crtao mural na ulici povodom tadašnjeg Svjetskog prvenstva. Nogomet mnogim Brazilcima pomaže da pobjegnu od siromaštva.
A zašto im tako dobro ide? Neki će reći - zbog sambe. I to se vidi i na terenu. Dok igraju - Brazilci plešu.
"Mi uvijek više plešemo, mi imao ritam u sebi, ja mislim da to puno pomaže dok mi igramo. Mi smo fleksibilni. Hrvati isto plešu, ali više ovako", ističe Rachel Vilimovie Santrić, Brazilka u Hrvatskoj imitirajući hrvatski ples.
Hrvatska igra protiv zemlje koja je pet puta okrunjena svjetskim prvakom. Imaju čak 2 milijuna registriranih nogometaša. Zemlja je to plesa, karnevala, kapirinja. A imamo i nešto zajedničko. I oni su strastveni navijači. Živciraju se, čupaju kosu i ne vole gubiti.
Hrvatski Brazilci sutra će ipak navijati za žutozelene. A kada oni igraju - u Brazilu se ne ide na posao, u školu, jer sve staje zbog nogometa.
