Učenica prvog razreda Srednje strukovne škole "Velika Gorica" Mia Zuanović osoba je s Down sindromom. Ona i njezina asistentica u nastavi Bojana Marijanović nerazdvojne su već devet godina, još od upisa u osnovnu školu.
"Ona mi je baš obiteljski duh i baš mi je najdraža asistentica", Mia ima samo riječi hvale za svoju asistenticu.
Dok asistentica Bojana za svoju učenicu i danas već prijateljicu kaže: "Poznam ju u dušu, pozna ona mene. Od prvog dana obožava školu, voli djecu, jako je socijalizirana".
No, prilagodba na srednju školu nije bila jednostavna.
Mia sanja da kuha u zračnoj luci
U razredu za kuhare i slastičare, na osmero učenika s posebnim potrebama tek su dvije asistentice u nastavi.
"Djeca odrastaju i ovi mali postaju malo veći pa je bilo momenata gdje se nije osjećala dobro došlo i prihvaćeno", opisuje nam asistentica u nastavi Bojana Marijanović.
Ali naučila je Mia kako se zauzeti za sebe: "Ja sam takva, takva sam svoja, imam svoju asistenticu koja mi vrlo jako pomaže, štiti me od svih".
Pa su zajedno prevladale sve izazove: "Ja sam jaka i hrabra i ja ću to izdržat i mogu ja to", zaključuje odvažna Mia.
"Ta djeca mogu jako puno dati, ali uz jako veliku podršku. Mia je zaista jedna jako empatična djevojčica, jako otvorena s dosta svojih ajmo reći tvrdoglavosti", govori Bojana, dok učenica Mia dobacuje: "Pubertetlija"!
Danas odlična učenica - puna planova za bolje sutra. Želi raditi u zračnoj luci kao kuharica. U toj se ulozi već odlično snašao kuhar Petar Brcković, također osoba s Down sindromom.
"Ja motam kruh, ja kuham, ja perem, ja sve rokam", opisuje Petar svoje aktivnosti.Sve roka. Uvijek spreman pomoći. Pa je među kolegama na zagrebačkom aerodromu - omiljen. Tako Štefica Lukinić kaže: "Dobar je, zanimljiv, nikad nije dosadno s njim"!
Dok kuhar iz Nepala Narayan Gautam, također Petrov kolega, dodaje: "Ovo je moj brat"!
Dva prijatelja s Downom uživaju u životu
Najviše se Petar oraspoloži kad ga posjeti njegov prijatelj Ivan Kos. I on je osoba sa sindromom Down, također zaposlen u zračnoj luci kao konobar. Nema im dražeg nego naći se tijekom pauze.
"Petar je jako dobar, volim ga, on je meni najbolji od svih", govori nam Ivan o svom prijatelju.
Znaju oni što su prioriteti. Na pitanje o čemu najviše razgovaraju, složno odgovaraju: "Cure"! Prilika da rade i budu korisni u društvu, za njih znači sve.
Tako nam Ivan Kos kaže: "Volim raditi, volim se družiti puno s ljudima. To mi je cilj u životu".
Dok kolegica Štefica koja već dvije godine surađuje s Petrom kaže: "Lijepo je da oni imaju priliku isto raditi kao i mi, da su među ljudima, da stječu neka nova iskustva". I zato Dan osoba sa sindromom Down ne smiju biti samo različite čarape.
Potrebna im je jača socijalna zaštita, više asistenata u nastavi, pomoć u prilagodbi smještaja i prijevoza. Ali i veća svijest javnosti o tome koliko im znači kad im se da prilika za uključivanje u aktivan život. Kako bi ih što više sutra moglo reći isto što i Petar: "Ja sam sretan, ja volim sebe. Ja volim ekipu volim sve moje, ja sve volim".
Jer ti divni ljudi, žive i dijele ljubav. Uzvratimo im na isti način.
