Njihov je zadatak omogućiti siguran prolazak putničkih i teretnih vlakova i nestati s pruge prije nego vlak treba proći. Djelatnici HŽ Infrastrukture već tri tjedna svakodnevno se bore s ledenim sigama, a s njima je dan provela i naša ekipa.

Rano ujutro, prije svitanja i prije prolaska prvog putničkog vlaka na relaciji Zagreb – Split, "specijalni odred" HŽ-a kreće iz Knina u misiju izviđanja i uklanjanja svih prepreka s pruge, a posebno ledenih siga koje su se uhvatile na stropovima tunela i galerija.

"Ovo izgleda ovako jednostavno, udariš-pada, ali neke moš tuć koliko oš, a neće da pada, spoji se sve, od vrha do dna ova siga bude. Najopasnije su velike sige, koje stvarno nekad budu ogromne da ih dvojica tribaju tuć", kaže djelatnik HŽ Infrastrukture Andrija Perić dok s desne strane platforme pružnog vozila tuče strugačem po sigama.

Zašto je važno očistiti trasu?

Neočišćene sige bi lako mogle razbiti koso vjetrobransko staklo lokomotiva, upasti u lokomotivu i dovesti strojovođu u pogibeljnu situaciju, pa je važno pažljivo očistiti trasu.

Kada nemaju na raspolaganju tzv. TMD pružno vozilo, djelatnici Hrvatskih željeznica moraju pješice obilaziti tunele do kojih se nekada moraju probijati i kroz snijeg. Tada s daleko niže pozicije uklanjaju ledene sige što je zahtjevnije, teže, ali i opasnije. S platforme teške motorne drezine žongliraju s dugim motkama na kraju kojih su takozvani T-strugači.

"Najteže je držat ovo iznad glave. Morate doć ispod svake sige da bi je udarili, odbili kad idete pješke. Znači, nemamo tu visinu i ne možemo sve kvalitetno odbit ka sa TMD-om. Znači, mi kad smo na podu nema šanse da dohvatimo svaku", kaže Željko Baričević, djelatnik HŽ Infrastrukture pozicioniran na lijevoj strani platforme. Koordinirano radi s kolegom Andrijom koji je u dvije godine zavolio ovaj težak, ali izazovan posao: "Malo promineš ruku s jedne na drugu stranu kad se umoriš. Doduše, padne i po ruci i po glavi, boli..."

Tehničari specijalisti poput njih uklanjaju prepreke, popravljaju prugu i skretnice bez obzira na vremenske uvjete.

"Ako je neki kvar koji se ne da riješit, a rok nam ide za prolazak vlaka, mora se ići pješke, razvest se ljude autima i oni znaju po 4-5 kilometara ići pješice do mista rada. Znači, ili je to motorna pila, pilati stablo koje je u blizini i koje smeta ili je otući led ili grijati brenerima skretnice. Šta god tribalo, sve je to na nama", kaže Ratko Borić, voditelj Građevinskog sektora održavanja HŽ-a Regije jug.

Na dionici od Knina do Gračaca dugoj oko 60 kilometara, dvije su galerije i 11 tunela ukupno dužih od dva kilometra. I Strojovođa pažljivo prati rad kolega. Dok čiste, kreću se brzinom od 2 do maksimalno 10 kilometara na sat, ovisno o količini leda i količini siga.

"Imamo nanose, pogotovo ovo područje Zrmanje, Malovana, imamo razno-razne grane koje se pod teretom snijega objese, tako da moramo paziti. Kada je bila ledena kiša, led se hvatao po tračnicama, moramo koristiti pijesak, moramo paziti. Puno je nepredvidljivih stvari", pojašnjava iskusni strojovođa HŽ Infrastrukture Ante Hrga i dodaje kako im nekad im treba i nekoliko sati da sve uklone: "Uvik je nešto novo, nikad ne znamo šta nas čeka. To je možda najveći žar ovoga. Ne znamo koliko će biti leda, snijega, a prvi smo na frontu, prije vlakova.

Moramo nestat prije vlaka. Zna se kad je vozni red, on kad dolazi, mi do tada moramo nestat", zaključuje voditelj Borić na kraju uspješno odrađenog posla. Nakon njihova prolaska tračnice su sigurne, pa nadzornik pruge može odobriti i prolazak vlakova, a putnici bezbrižno putovati na svoja odredišta.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!